Galerija Spot predstavlja ciklus fotografija koje bi mogle biti skulpture Gorana Trbuljaka na izložbi Skice za skulpturu (kamen, mramor, željezo), 1993.–2015. Otvorenje izložbe je u srijedu 21. listopada u 19 sati, kada je na rasporedu i razgovor s umjetnikom.
– Jesu li, onda, ove vaše fotografije uopće fotografije?
– Da, mislim da nisu. To su skice za skulpturu. Svaka fotografija, uostalom, i kod svih drugih fotografa kroz povijest, zapravo je neka skica skulpture. Nešto što je trodimenzionalno fotografi svode na dvije dimenzije. Pritom su im važne i naročito ih vesele sjene, svjetlo i sve ono što veseli i kipare. Ali svi ostali fotografi rade obrnuto od onoga što ja radim. Oni fotografiraju trodimenzionalne predmete, nešto što je plastično, skulpturalno u prirodi – glave, kuće, stabla (dakle skulpture) – te ih fotografijom pretvaraju samo u ‘skicu’ onoga kako to zapravo izgleda.
Mene zanima obrnuto, da se od skice koja je dvodimenzionalna i onoga što je na njoj, na kraju napravi trodimenzionalni predmet. Prema toj svojoj skici želio bih napraviti skulpturu.
…
– Zašto dosta vaših fotografija držite u paru ili u sekvencama od po čak četiri fotografije? Radi li se tu o grupnim skulpturama ili pričanju priče u sekvencama?
– Pa zašto da ne, moglo bi se reći grupna skulptura. Neke stvari povezujem zajedno po nekoj sličnosti, ne sadržajnoj već formalnoj. A nekad me pojedini predmeti zaokupe pa ih snimim nekoliko puta na razne načine. Kako rijetko bacam, jer je svaki negativ skup, najradije bih izložio i one sasvim crne slike ili same upropaštene negative.
