U ponedjeljak, 16. travnja u 19:30 sati u zagrebačkoj Galeriji Greta otvorit će se izložba Darija Devića pomalo pragmatičnog naziva Grafički urednik Kinokluba Zagreb. Riječ je o cjelovitom prikazu plakata koje je Dario od 2012. dizajnirao za programske djelatnosti te legendarne zagrebačke kinoamaterske institucije. Poznat uglavnom po svom radu u zagrebačkom krugu nezavisne kulture, Dario je zagovornik infiltracije u redove i radove kulturnih subjekata koje voli i za koje voli raditi, a malo više o njegovom radu i onome što će predstaviti u Greti doznali smo u blic intervjuu koji slijedi!
*Plakat za ciklus filmova Gregga Arakija (2013.)
* Plakat za ciklus cyberpunk filmova (2015.); plakat za ciklus filmskih adaptacija mita o Orfeju i Euridici (2016.)
► Što predstavljaš na izložbi u Galeriji Greta?
Dario Dević: Izložba u Greti dio je cjelogodišnjeg programa kojim Kinoklub Zagreb obilježava devedesetu godišnjicu osnutka, pa smo u revijalnom tonu odlučili i predstaviti i ovaj grafički dio našeg kulturnog outputa. U komunikaciji sa kolegicama i organizatoricama izložbe Lanom Kosovac i Petrom Belc odlučio sam plakate ne probirati, već ih u maloj galeriji zalijepiti svih sedamdeset, jer je baš njihova brojnost i učestalost izlaženja ono što ih čini specifičnima, a vjerujem da i mene čini boljim dizajnerom – svaki plakat dizajniram kao da je najskuplji projekt, no radim ih i po tri, četiri mjesečno, što je super za oštrenje dizajnerskih vještina, ali mi i pomaže u bržem ispucavanju trendovskih gegova iz mog vizualnog izražaja.
*Plakat za ciklus filmova o antropomorfizaciji mačaka i zoomorfizaciji žena “Žena, mačka, kraljica” (2017.)
► Tvoj interes za film nadilazi uobičajen filmofilski entuzijazam. Naime, aktivan si član Kinokluba Zagreb, gdje već godinama radiš kao grafički urednik i sudjeluješ u organizaciji i koordinaciji programa, a pisao si i filmske kritike. Kako je došlo do toga da jedan profesionalni dizajner u Kinoklubu pronađe “svoj drugi dom” (kako sam kažeš)?
Dario Dević: Moje prijateljstvo s Kinoklubom počelo je 2012., kad sam po prvi puta imao krizu profesionalnoga identiteta i zapitao se mrzim li ja, zapravo, dizajn. Odlučio sam da bi bilo zdravo uhvatiti se nekog nedizajnerskog hobija kako bih pročistio glavu, a KKZ je tad baš objavio prijave za prvu Radionicu filmske kritike i analize u vodstvu Višnje Pentić (danas Vukašinović). Stvari su se otud razvijale u više smjerova: Višnja je zapazila da imam šarolik ukus u filmovima, pa mi je predložila da organiziram poneki filmski ciklus; moji su ciklusi dobro primljeni od publike, pa sam s vremenom i preuzeo čitav Projekcijski odjel kojemu sam na čelu bio dvije sezone. Istovremeno, moje je tekstove s radionice zapazila i tadašnja Zarezova urednica za TV i film Jelena Ostojić koja me primila pod svoje krilo i pozvala mi da za njih redovno pišem. Sav taj entuzijazam zapazilo je i vodstvo, pa sam na Skupštini kluba izglasan u izvršni odbor, a usput sam za klupske potrebe počeo izrađivati i plakate, pa sam tek nakon svega toga postao – kako i naziv izložbe kaže – grafički urednik Kinokluba Zagreb.
*Plakat za ciklus filmova Lynne Ramsay (2012.)
► Od početka svog profesionalnog djelovanja surađuješ s nizom udruga i organizacija u kulturi – od spomenutog Kinokluba Zagreb, pa do Zareza, [BLOK]-a, Žive muzike i Studentskog centra, primjerice. Po čemu se takve “mikrosuradnje” (kako ih nazivaš) razlikuju od suradnje s nekim većim klijentom (koji uglavnom ima i mnogo veći budžet)?
Dario Dević: Na pretprošloj konferenciji Dizajner: Autor ili univerzalni vojnik?, održanoj u Beogradu, studenti su gledali film o legendarnome grafičaru Massimu Vignelliju, koji im je iz mrtvih poručio kako dizajner mora težiti tome da njegov rad dotakne milijune ljudi, kako je i njegov redizajn tlocrtne karte smjerova njujorške podzemne željeznice odista i promijenio svakodnevicu čitavog urbanog svijeta (pa i vašu – ZET-ova tramvajska mapa klasičan je primjer tzv. Vignelli mape).
Vjerujem kako je to plemenit motiv za rad, no istovremeno je i zastario. Moj dizajn za Živu muziku, BLOK ili KKZ vidjet će možda 20-30 ljudi koji prate takvu glazbu, bave se takvim aktivizmom ili briju na takvo kinoamaterstvo, no ako neki drugi takav devićasti lik u slobodno vrijeme voli planinarenje pa radi dobar dizajn za svoj planinarski klub, a neki treći pleše salsu pa s ljubavlju radi plakate za plesne večeri, četvrti radi za neki svoj interes, pa peti za svoj… E, onda ćemo svi zajedno dotaknuti sve ljude koji nešto vole, pritom komunicirajući njihovim jezikom, na njihovu terenu.
*Plakat za ciklus filmova Mikea Judgea (2014.); plakat za Radionicu male filmske forme (2018.)
Izložbu možete pogledati do 22. travnja, a dan uoči zatvaranja – u subotu, 21. travnja – u Galeriji Greta održat će se i projekcija filmova iz arhive Kinokluba u selekciji Petre Belc i Lane Kosovac. Izložba i projekcija dio su cjelogodišnjih događanja povodom 90. rođendana KKZ-a.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva, 2018.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
