---
title: "Sporost stvaranja kao prednost"
url: "https://vizkultura.hr/sporost-stvaranja-kao-prednost/"
type: "post"
published: "2022-05-09T20:41:38+01:00"
modified: "2022-06-22T11:19:31+01:00"
author: "autor: vizkultura"
description: "Ovogodišnji dobitnici nagrade za životno djelo 'Viktor Kovačić' su Renata Waldgoni i Andrej Uchytil"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ARHITEKTURA"
  - "ISTAKNUTI"
  - "naslovnica-desno-istaknuti-jedan"
post_tag:
  - "andrej uchytil"
  - "arhitektura"
  - "renata waldgoni"
  - "UHA"
  - "Viktor Kovačić"
---

# Sporost stvaranja kao prednost

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2022/05/Naslovna-VK-Waldgodni-i-Uchytil-1024x596.jpg)

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2022/02/hormann_Strucnjak-za-vrata_728x90.jpg)](https://www.hormann.hr/arhitekti-i-projektiranje/)

*Objave nagrada s Godišnje izložbe UHA-e na Vizkulturi podržava [Hörmann Hrvatska](https://www.hormann.hr/arhitekti-i-projektiranje/)*

Kako smo već na Vizkulturi pisali **[ovdje](https://vizkultura.hr/najbolje-od-domacearhitekture/)**, pri objavi nominacija za **Godišnju UHA-inu izložbu ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2021**., objavljena je i vijest da su ovogodišnji dobitnici nagrade za životno djelo **“Viktor Kovačić”** arhitektica **Renata Waldgoni i**arhitekt**Andrej Uchytil**.

**Waldgoni i Uchytil**, dugododišnji profesori pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, koji su kroz svoje kolegije odgojili generacije studentica i studenata, će svog ***Kovačića***za životno djelo dobiti na dodjeli godišnjih nagrada **Udruženja hrvatskih arhitekata** koja će se uskoro održati u Zagrebu. U nastavku pročitajte više o ovogodšnjim laureatima, njihovom radu, nagradama, karijerama i djelovanju, kroz tekst objavljen na stranicama **[Udruženja hrvatskih arhitekata](http://uha.hr/nominacije-i-nagrada-za-zivotno-djelo-u-2021/)** kojeg je napisala **Melita Čavlović**.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2022/05/Waldgoni_f-Marko-Mihaljevic_resized-1024x1024.jpg)

*Renata Waldgoni (foto: Marko Mihaljević)*

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2022/05/Uchytil_f-Marko-Mihaljevic-1024x1024.jpg)

*Andrej Uchytil (foto: Marko Mihaljević)*

*Konzistentnim slijedom arhitektonskih radova **Renata Waldgoni** i **Andrej Uchytil** ucrtali su put racionalnom i neretoričkom, te nedvojbeno likovno enigmatičnom smjeru promišljanja arhitekture koja nije popuštala pred prijemčivim trendovima pričljivog opisivanja arhitektonskih postupaka i procedura. Spremnost da se trenutak komentira i da mu se oponira poduzeta je s rizikom da pojedini projekti, premda jezgroviti i analitični, neće biti u potpunosti dokučivi široj zajednici koja nije bila u potpunosti voljna s njima poduzeti taj rizik. Rizik je bio sinonim za najuzbudljiviju arhitektonsku praksu tada okupljenu u tandemskim kombinacijama „crtača po ledu“, u zenitu primjene analognih alata i tehnika proizvodnje arhitekture. Sporost stvaranja bila im je i prednost jer se u vremenskim pauzama i intervalima izmjenjivalo, osim pojedinih finesa nacrta, ono jednako bitno: ideali i uvjerenja koji su ih kontinuirano gurali na eksperiment s raspoloživim sredstvima.*

*Tandem u ovom konkretnom slučaju čine visprena, uporna i neposredna, učiteljica i arhitektica **Renata Waldgoni** te lucidan i apstraktan, ali suptilan učenjak i arhitekt **Andrej Uchytil.** Jednostavnim su mislima svojom praksom izgrađivali kompleksne strukture, a smjelim postupcima neumorne redukcije koje su se odupirale popularnim strategijama rasipanja, odašiljale snažne poruke, koje bi se prema suvremenom trenutku i aktualnoj praksi mogle čitati kao jasan korektiv. Oni zanimanjem za prošlost koje nije jednostavno formalno i ekspresivno, vodeći se još i vlastitom intuicijom, kreativno i s povjerenjem nastavljaju oprobane i utemeljene postupke svojih učitelja, s jedne strane Vanište i Šegvića, a s druge Filipovića i Dragomanovića. Idiosinkratskim tehnikama rukom, olovkom, karakteristično pastelom ili tehničkom uputom jasno razaznaju arhitektonske činjenice o prostoru od elaboracija koje promoviraju druge, arhitekturi srodne discipline. Te činjenice često razotkrivaju osebujnim korištenjem boje kojom eksperimentiraju u različitim tehnikama, materijalima ili građi. Svjesni unikatnog i delikatnog tretmana rukom koloriranog naspram masovnog reproduciranja kopija u c/b tehnici, upravo bojom kao alatom poučavaju kako o skladnom i skromnom tako i diskretnom podvlačenju bitnih karakteristika arhitektonskih prostora.*

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2022/05/ULC9057-1024x680.jpg)

*Župna crkva sv. Ivana Evanđeliste u Utrinama u Zagrebu (foto: Damir Fabijanić)*

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2022/05/5-24-tlocrt-idejni--1024x724.jpg)

*Zapažen internacionalni debi započinju u Veneciji izlaganjem na **Terza Mostra Internazionale di Architettura – Bienna**le di Venezia projektom **I giardini di Tempesta – Rocca di Noale (1985.)**. Niz nastavljaju drugonagrađenim radom na arhitektonskom natječaju za **novu župnu crkvu sv. Mihajla na Lapadu u Dubrovniku (1987.**). Ne čekajući priliku za realizaciju arhitektonske ideje, u umjetničkom prostoru galerije 1987. „grade“ i ispituju prostorne ideje „galerijskim“ sredstvima postavljajući autorsku intervenciju u **Galeriji Protiron u Splitu** naziva Iluminacija prostornog kolaža (priznanje 23. zagrebačkog salona, 1988.).*

*Tim je inicijalnim slijedom nedvosmisleno i javno obznanjena kreativna volja dvojca prema izgrađivanju vlastitih ideja, koji je još i izuzetno skromnim sredstvima jasno postavio visoke kriterije likovne kulture i mogućnosti transgresije trenutačnih i uglavnom neinspirativnih okolnosti rada. Prvom nagradom na natječaju **za župnu crkvu sv. Ivana Evanđeliste u Utrinama u Zagrebu** (1991.) razmaknuli su margine arhitektonskog promišljanja u odnosu na tipologiju sakralnog sklopa, vješto spajajući lekcije svojih učitelja s jasno deklariranim internacionalnim uzorima.*

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2022/05/08_02m-959x1024.jpg)

*Interijer crkve sv. Blaža u Zagrebu*

*Uslijedio je poziv za nastup na bečkoj izložbi **Raumgedanken – Acht Architekten aus Zagreb, Kroatien** (1993.) kada su pozvani da unutar kolektiva suvremene arhitektonske prakse cjelovito predstave vlastito zajedničko djelovanje internacionalnoj publici. Uvjerljivu prezentaciju na izložbi potvrdile su još dvije domaće nagrade: jedna od tri jednakovrijedne za **interijer crkve sv. Blaža u Zagrebu** (1995.) te**nagrada 32. zagrebačkog salona** za projekt **Memorijalnog spomenika palim hrvatskim braniteljima u Livnu** (1997.).*

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2022/05/8.jpg)

*Radovi s izložbe Renate Waldgoni – “Svijet iz crteža” održanoj 2020. u Oris kući arhitekture ([link](http://www.oris.hr/hr/kuca-arhitekture/novosti/izlozba-profesorice-i-arhitektice-renate-waldgoni-svijet-iz-crteza-,2936.html))*

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2022/05/3-2.jpg)

*Projektu dovršetka crkve sv. Ivana Evanđelista vraćat će se iterativno tijekom cijelog niza godina manjim radovi*ma i *intervencijama. Odvojeno i samostalno svaki će zapaženo i nagrađeno razvijati vlastite interese nizom projekata: Waldgoni međunarodnim priznanjem „Piranesi“ (1997.) za izvedba **poslovno-proizvodne kuće Blitz-film & video distribution**, izložbom **Svijet iz crteža**(2020.) u Oris Kući arhitekture te Uchytil dvjema nagradama, za knjigu **Dubrovačke pouke arhitekta Nevena Šegvića** Udruženja hrvatskih arhitekata „Neven Šegvić” za teorijski i publicistički rad 2007. i sa suradnicima za **Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture 20. stoljeća** honoriranu Državnom nagradom za znanost 2009. godine.*

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2022/05/0001907_andrej-uchytil-dubrovacke-pouke-arhitekta-nevena-segvica_550.jpeg)

*Andrej Uchytil – “Dubrovačke poruke arhitekta Nevena Šegvića”*

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2022/05/atlas-hrvatskih-arhitekata-naslovnica-1024x745.jpg)

*Andrej Uchytil, Zrinka Barišić Marenić i Emir Kahrović – “Leksikon arhitekata atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeća”*

*Višegodišnji periodički napori kulminirali su 2009. godine kada je za realizaciju crkve tandem osvojio **Veliku nagradu 44. zagrebačkog salona arhitekture**. Projekt je prepoznat još dvjema nominacijama, onom za **nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu „Mies van der Rohe”** 2008. i za **Nagradu „Viktor Kovačić”** Udruženja hrvatskih arhitekata 2007. godine. Ishod osvajanja Velike salonske nagrade retrospektivna je izložba Tapiserija u Galeriji Forum realizirana 2020. godine na kojoj je prikazan cjelokupni umjetnički doprinos dvaju autora. Izložbom su uključene sve recentne instalacije, unutarnja uređenja, adaptacije i nagrađeni natječajni radovi koje su autori izvodili kako samostalno tako i u suradnjama.*

*Profesori su poučili generacije mladih studenata odgovornosti prema vlastitoj disciplini te im Udruženje hrvatskih arhitekata zbog cjelokupnog doprinosa arhitektonskoj profesiji iskazuje priznanje nagradama „Viktor Kovačić“ za životno djelo.*

autorica teksta:**Melita Čavlović**

tekst je izvorno objavljen na stranicama **[Udruženja hrvatskih arhitekata – UHA](http://uha.hr/nominacije-i-nagrada-za-zivotno-djelo-u-2021/)**

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2022/02/hormann_Strucnjak-za-vrata_728x90.jpg)](https://www.hormann.hr/arhitekti-i-projektiranje/)

*Objave nagrada s Godišnje izložbe UHA-e na Vizkulturi podržava [Hörmann Hrvatska](https://www.hormann.hr/arhitekti-i-projektiranje/)*
