Animacija je jedinstvena umjetnička forma u kojoj se na jednom mjestu susreću sve druge umjetnosti – uz operu, ona je vjerojatno najbliže idealnom Gesamtkunstwerku. Od nosećih likovnih komponenti crteža, boja, skulpture, preko književnosti, glazbe, glume, filmskog jezika, kazališta i stripa, do plesa i pokreta. U širokom rasponu od minimalističkih crta na bijeloj podlozi pa do raskošnih paleta raznih 2D, 3D i stop-motion tehnika, animirani film pripovijeda na način koji drugim filmskim rodovima i umjetničkim formama nije dostupan. Oživljavanje crteža ono je što fascinira još od prvih animacija (prije postanka filma) do danas. Ova veza animacije i klasičnih likovnih umjetnosti kao što su slikarstvo, grafika ili arhitektura u središtu je tematskog programa 29. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2019.
*“500 godina ženskih portreta u zapadnoj umjetnosti” Philipa Scotta Johnsona
U sklopu tematskog programa Animirani film i likovne umjetnosti („Animation and Fine Arts“) prikazat će se 6 kratkometražnih programa i 2 dugometražna filma. Dva bloka kratkometražnih filmova pod naslovom Utjecaji bave se djelima koja su izravno inspirirana pojedinim umjetnicima, stilovima ili klasičnom umjetnošću općenito – talijanskim umjetnicima renesanse, konstruktivistima, Boschom, Da Vincijem, Ucellom, Lipovcem i drugima. U tom programu, između ostalih, možemo se prisjetiti i Satiemanie Zdenka Gašparovića, nastale pod utjecajem Otta Dixa i Georgea Grosza ili prošlogodišnjeg dobitnika Animafestova Grand Prixa Pada Borisa Labbéa, zatim drvorezima inspiriranih Užitaka rata Ruth Lingford, kao i pop-artom nadahnutog filma Ljubav i krađa Andreasa Hykadea. Tu je i film vxelikog Normana McLarena temeljen na slici švicarskog simbolista Arnolda Böcklina Die Toteninsel, a senzacionalna suradnja Salvadora Dalíja i Walta Disneyja rekreirana je u filmu Dominiquea Monféryja Destino. Omiljeni zagrebački gost Theodore Ushev naslonio se na konstruktiviste u svom filmu Tower Bawher, dok je ruski klasik Aleksandr Petrov u tehnici pastelnog ulja na staklu iskazao svoj stil romantičnog realizma pri obradi romana Starac i more Ernesta Hemingwaya. Jochen Kuhn, Léo Verrier i skupina autora filma Ništa od toga zaputili su se u muzeje, dok Rino Stefano Tagliafierro u svojoj Ljepoti citira više od stotinu slika (najčešće Bouguereaua i Godwarda, ali i Caravaggia i niza drugih), baš kao i Philip Scott Johnson u 500 godina ženskih portreta u zapadnoj umjetnosti. Da Vincija, pak, posebno cijene Joan C. Gratz i Gil Alkabetz, a florentinskim dijelom Bitke kod San Romana opsjednut je Georges Schwizgebel.
*“Tower Bawher” Theodorea Usheva
Treći blok bavi se umjetnicima koji su podjednako prisutni U oba svijeta, kako galerijskom tako i animacijsko-filmskom. Primjerice, to su hrvatski autor Marko Tadić (I speak true things) ili u animacijskom svijetu nedovoljno prepoznata austrijska slikarica Maria Lassnig (Umjetničko obrazovanje) i svjetski slavni William Kentridge (History of the Main Complaint). Četvrti blok Pokrenute slike prikazuje izbor apstraktnih filmova, onih koje su mnogi od njihovih autora smatrali slikarstvom u pokretu i prirodnim nastavkom svojih slikarskih eksperimenata. Tu su klasici poput njemačkih avangardista iz 1920-ih Hansa Richtera (Ritam 21), Waltera Ruttmanna (Igra svjetla: Opus II), Oskara Fischingera (Allegretto) i Vikinga Eggelinga (Dijagonalna simfonija), preko pionira mnogih inovativnih animacijskih tehnika Normana McLarena (Zbogom dosadna brigo), Lena Lyea (Kutija za boje) i Mary Ellen Bute (Tarantella) do autora koji nastavljaju tu tradiciju, poput Thomasa Renoldnera, Stevena Woloshena, Stevena Subotnicka i Miraija Mizuea. Peti blok Svježe obojano predstavlja izbor filmova iz ovogodišnjih prijava, a koji su se uklopili u temu i prikazuje najnovije radove nekih etabliranih autora kao što su Elizabeth Hobbs, Jie Shen, Vladislav Knežević, Reinhold Bidnera i Fumio Ohi. Naposljetku, šesti blok pod naslovom Krajolici arhitektura donosi 12 filmova koji na neki način tematiziraju vezu okoliša i ljudske gradnje u umjetničkom kontekstu. Tu su filmovi autora kakvi su Sergej Hein, Mihai Grecu, Conner Griffith i Boris Labbé.
*”Ljepota” Rina Stefana Tagliafierra
Dugometražni filmovi tematskog programa posebna su poslastica. Već klasična Slika francuskog veterana Jean-Françoisa Laguioniea poetsko je, tehnički ambiciozno i uzbudljivo putovanje modernom umjetnošću koje postiže sugestiju uljanih boja u prikazu bajkovite priče o Gotovnjacima, Polovnjacima i Skicama, odnosno alegorije o moći i suodnosu klasicizma i modernizma. Matisse, Derain, Bonnard, Toulouse-Lautrec, Chagall, Gaudí i Picasso tek su neki od citiranih umjetnika, no u ovoj će vizualno opojnoj univerzalnoj avanturi podjednako uživati svi uzrasti. Miss Hokusai Keiichija Hare anime je koji prati život i djelo Katsushike Ōi, kćeri velikog majstora ukiyo-e, “slika plutajućeg svijeta”, popularne forme japanske umjetnosti iz razdoblja Edo. I dok Hokusaija pamtimo po besmrtnim djelima kakav je Veliki val Kanagawe, njegova kći, za čiji je talent otac rekao kako u svemu nadilazi njegov, u fokus suvremene kulture vratila se tek serijom mangi iz 1980-ih autorice Hinako Sugiura koje čine i predložak ovoga filma. Kako je najveći dio svojega opusa ostvarila u očevu ateljeu, često po narudžbi (nepotpisano), te kako je nekoliko godina nakon očeve smrti tajanstveno nestala, Katsushike je ostala uglavnom zaboravljenom slikaricom, čija životna i umjetnička priča nikada nije u potpunosti ispričana. Ekscentričnog, ali emocionalnog karaktera, protagonistica ovoga filma ima složen odnos s vlastitim ocem i majkom (Hokusaijevom drugom ženom), prolazi kroz neuspjeli brak, ali gaji tople osjećaje za slijepu mlađu sestru. Kroz epizodnu strukturu ovog prekrasnog filma, koji u sebi sadrži i postvarene prizore iz japanske mitologije i religije, tako saznajemo sve što je poznato o opsesivnom stvaranju i neobičnom životu jedne mahom previđene autorice iz sredine 19. stoljeća.
*”Miss Hokusai” Keiichija Hare
Na tematsku okosnicu Animafesta 2019 nadovezuje se i najbogatiji izložbeni program u povijesti festivala. Čak šest izložbi ekskluzivno se odvija u vrijeme trajanja festivala. Najatraktivnija među njima ustvari je modno-umjetnički događaj, vezan uz retrospektivni program Majstori animacije i dobitnicu Nagrade za životno djelo Suzan Pitt. U Galeriji Kranjčar bit će tako izloženo i na prodaju ponuđeno deset unikatnih, rukom oslikanih kaputa Suzan Pitt koje u svojem butiku na njujorškoj 8. ulici izlaže i Patricia Field – kostimografkinja, dizajnerica i stilistica najpoznatija po radu na TV seriji Seks i grad. Inspirirani motivima popularne kulture poput stripova, reklama, originalnih printova i njujorških grafita, kao i psihologijom, seksom, nadrealizmom i vodenim bojama njezinih animiranih filmova, kaputi Suzan Pitt proizašli su iz vibrantne ulične atmosfere New Yorka i Los Angelesa. Izložba se otvara u utorak 4. lipnja u 18 sati.
Radovi bečkih studenata animacije pod naslovom #fuckreality dijelom će biti izloženi u Galeriji Šira, a dijelom, u svojoj prošireno-stvarnosnoj komponenti u Tunelu Grič, gdje su tijekom cijeloga tjedna postavljene i druge VR instalacije te gdje se upriličuje performans Swarming Tunnel. Izložba prošlogodišnjeg dobitnika Grand Prixa Borisa Labbéa u ULUPUH-u nosi naslov Postajanje životinjom. Velika novost je grupna izložba autora čiji su radovi ušli u Veliko natjecanje kratkometražnog filma te su pozvani da svoje making-off crteže i druge materijale izlože u KIC-u (Galerija na katu) pod naslovom Iza kulisa. U prostoru Francuskog instituta odvijat će se pak izložba i predstavljanje ugledne francuske produkcije Miyu čiji se filmovi Per tutta la vita, Idem po cigaretei Jaje prikazuju u Velikom natjecanju kratkometražnog filma te koja uz produkcijsku i distribucijsku djelatnost njeguje i onu galerijsku. Naposljetku, u Pogonu Jedinstvo održat će se izložba ReAnimacija poezije koju je inicirao Božidar Trkulja.
Sve novosti vezane uz ovogodišnje izdanje Animafesta pratite na službenim mrežnim stranicama.
