Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu od 8. prosinca 2022. do 29. siječnja 2023. predstavlja retrospektivnu izložbu vizualnog umjetnika, likovnog kritičara i teoretičara Željka Kipkea pod nazivom Od Ritma do Palače uništenja. Koncepciju postava koji kroz sedam dionica u sedam dvorana prvog kata Vranyczanyjeve palače objedinjuje film, ambijentalne instalacije, slike, fotografije i grafike osmislio je sam umjetnik, a riječ je o njegovim antologijskim ostvarenjima nastalim u razdoblju od 1977. do 2022. Uz djela iz Zbirke NMMU za ovu prigodu umjetnička građa posuđena je iz nekoliko hrvatskih muzejskih institucija i privatnih zbirki. Izložbu prati dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s predgovorom povjesničara umjetnosti i kustosa Vanje Babića. Grafičko oblikovanje potpisuje Ana Zubić.
Kao ekstenzija umjetnikove retrospektive u NMMU, u Galeriji MH, od 26. siječnja do 15. veljače 2023. bit će predstavljena Osma soba – izložba s dosad neviđenim umjetnikovim litografijama iz druge polovine sedamdesetih godina prošloga stoljeća.
Kako u predgovoru objavljenom u katalogu ističe Vanja Babić, “radi se o autoru u čijem opusu kronološki slijed nastanka pojedinih radova nije uvijek od presudne važnosti; njegove jednom realizirane ideje ne ostaju nužno usidrenima u prostorno-vremenskim kontekstima svojih izvornih realizacija, već će nerijetko u sebi nositi potencijal svojevrsnih temporalnih fluktuacija, a samim time i značenjskih revitalizacija. Rodonačelnike izgradnje vlastitih opusa kao integralnih te unutar sebe kontinuirano permutirajućih cjelina valja, dakako, potražiti u razdoblju velikih povijesnih avangardi, a Kipke nedvojbeno spada među najautentičnije suvremene nastavljače upravo takvih autorskih strategija.”
“Izložba u sedam etapa (SEDAM SOBA) zamišljena je nelinearno, u vremenskom rasponu između dva filmska naslova realizirana 2022. i 2021. Od šestominutnog El Palacio Exterminador do naslova Ritam II, recentne montažne permutacije četiri superosmice snimljene 1980. na relaciji između Filozofskog fakulteta i Ulice grada Vukovara (tada Ulica proleterskih brigada). U nelinearni vremenski lanac ugrađena su dva ambijenta, jedan iz 1998. (Marsejska brojalica, ČETVRTA SOBA) i drugi iz 1993. (Kabinet molitvenih strojeva, ŠESTA SOBA). Dvojake su funkcije, s jedne strane dvije su sobe međučinovi (intermeca), s druge pak poveznice između različitih medijskih strategija. Kabinet je “most” između slika iz druge polovice osamdesetih (TREĆA SOBA) i znatno kasnijih filmova (primjerice Orson’s Direction Sign iz 2015., TREĆA SOBA), dočim je brojalica “most” između filmskih permutacija (Ritam II, PRVA SOBA) i strukturalistički koncipiranih slika i grafika u drugoj polovini sedamdesetih prošloga stoljeća (DRUGA SOBA)”, ističe Željko Kipke.
