Hybrid Architecture tema je izložbe koja se prošlog tjedna održala u sklopu milanskog tjedna dizajna na kojoj je svoj zanimljivi rad predstavio hrvatski dizajner rasvjete Dean Skira.
Naime, riječ je o svjetlosnom paviljonu Hooked up, dugačkom 16 metara, čije dimenzije i prostorna dispozicija omogućavaju posjetiteljima nesmetan ulaz s obje strane. Postupno sužavanje stijenki i samog stropa posljedično stvara ugođaj intenzivnog uranjanja u svjetlost.
Hooked up je definitivno osvojio javnost i struku, kao i uredništvo britanskog časopisa “Guardian” te “Domusa”. Hoćemo li imati priliku Hooked up vidjeti i u Hrvatskoj, pročitajte u kratkom razgovoru s Deanom Skirom koji smo vodili po njegovu povratku iz Milana.
*Klikom na sliku otvara se galerija
Prošli tjedan ste na milanskom tjednu dizajna predstavili svoj projekt Hooked up. Kakve su bile reakcije?
Tjedan dizajna u Milanu je impresivan tjedan s većinom vrlo kvalitetnih programa i reakcije ljudi su uglavnom jako pozitivne, ljudi su opušteni i uživaju svim osjetilima. Hooked up je doista osvojio kritiku i publiku, npr. “Guardian” je od svih instalacija odobrao Hooked up kao jednu od najboljih fotografija u pregledu dana, a i “Domus” nas je stavio na naslovnicu teme FuoriSalone 2013. Reakcije posjetitelja bile su izvrsne, bio je užitak gledati ljude kako šetaju kroz paviljon i uživaju u njemu, fotografiraju se i onda šalju te impresije dalje u svijet.
S obzirom na to da se inače uglavnom bavite osvjetljavanjem i oblikovanjem atmosfera već postojećih prostora, ovdje ste sami “ab ovo” stvarali prostor. Kakvo vam je bilo to iskustvo stvaranja arhitekture, koliki se bio izazov s tim susresti, osobito na ovako važnoj i prezentabilnoj lokaciji?
Spajanje arhitekture i rasvjete za mene je prirodan proces, neodvojivo ih promišljam. Hooked up nije prvi objekt koji sam dizajnirao; moje privatne kuće i uredi, cjelokupan interijer Kuće svjetla, sve su to projekti koji nisu bili vezani isključivo za svjetlo koje je moja glavna preokupacija. Iako je ovaj projekt bio prepun izazova, za mene je proces bio vrlo intenzivan i, unatoč određenim preprekama, jako sam zadovoljan konačnim rezultatom. Teško je biti objektivan prema vlastitom radu, ali kako vrijeme odmiče, osjećam da je ovo iskustvo bilo izuzetno pozitivno i sigurno će se odraziti na moj daljnji rad.
Kako je uopće došlo do suradnje na ovakvom projektu, tko vas je pozvao na sudjelovanje na impresivnom projektu unutar kojeg su radila i velika svjetska imena poput Libeskinda i Holla?
Dugogodišnjim predanim radom, rekao bih. Organizatori izložbe, ekipa časopisa “Interni”, pozvali su me da sudjelujem sa svojom instalacijom na toj prestižnoj izložbi i bilo je prirodno nastaviti dugogodišnju uspješnu suradnju s iGuzzinijem kao glavnim sponzorom u realizaciji Hooked up-a. Rasvjetna tijela, koja smo koristili u paviljonu, također su razvijena s tom tvrtkom i radujem se predstavljanju te svjetiljke sljedeće godine. Nakon Lun-up, nadam se da će i nju prepoznati kao koristan alat u dizajniranju rasvjete.
Koliko će ljudi, po procjenama, vidjeti paviljon u Milanu i jeste li imali nekakve posljedične reakcije, možda i dogovorene buduće suradnje, nakon otvorenja tog paviljona?
Prošlogodišnje izdanje vidjelo je oko 35.000 ljudi, tako da pretpostavljam da će i ove godine brojka posjetitelja biti slična. Reakcije nisu izostale, tako da se nadam da će sve te suradnje doživjeti svoje realizacije u skoroj budućnosti. Uvijek je zadovoljstvo surađivati s arhitektima koji svjetlo i rasvjetu doživljavaju ključnim elementom u svojoj arhitekturi.
Koliko dugo je trajala gradnja paviljona? Od ideje do realizacije?
Prve skice paviljona nastale su u siječnju, nakon čega su uslijedile uobičajene etape procesa, poput izrade simulacija, maketa, testiranja itd. Paviljon je građen u talijanskom gradu Recanatiju, a izvođači radova su vrhunski profesionalci i paviljon je izrađen jako kvalitetno i precizno.
Hoće li paviljon biti izložen i u drugim gradovima?
Postoji želja da se paviljon, nakon izložbe u Milanu, izloži u nekoliko europskih metropola i u Aziji, dogovori su tijeku i vjerujem da ćemo uspjeti Hooked up poslati na ozbiljniju turneju.
S obzirom da je rad rađen “site specific”, upravo za prostor u kojem je u Milanu podignut, vjerujete li da će imati iste efekte i uklopiti se u neke nove prostore u koje bude postavljen?
Bit će zanimljivo vidjeti kako će se paviljon uklopiti u neke druge prostore, postoji određena neizvjesnost u tom smislu. U prostoru Aula Magne paviljon se doista stopio s prostorom i svi svjetlosni efekti, materijal od kojeg je izrađen, veličina… sve je bilo savršeno povezano. Novi prostori će sigurno utjecati na doživljaj paviljona, moguće je da će ga neki prostori naglasiti, a u nekima bi mogao možda i izgubiti na doživljaju, ali u svakom slučaju, unutrašnjost paviljona će uvijek pružati svim posjetiteljima neobičnu šetnju i uranjanje u svjetlost.
Planirate li možda paviljon u nekom trenutku izlagati u Hrvatskoj?
Zasad ne, iako bi mi, naravno, to bilo jako drago. Nadam se da će se ipak dogoditi neka suradnja i da će i naša publika moći doživjeti Hooked up uživo.
*Dean Skira
*Klikom na sliku otvara se galerija
Fotografije: Luca Bruno, Luka Mjeda, Mattia Campo, Lombardi Vallauri i Dean Skira
