Testiranje utopije

Umjesto još jedne najave promocije našeg V magazina, koja će se dogoditi danas 29. travnja s početkom u 19 sati u dvorani Muller Kinu Europa, donosimo uvodnik magazina naslovljen “Testiranje utopije”, kojeg potpisuje glavni urednik i pokretač Vizkulture, Ivan Dorotić

Prošlo je nešto više od pet godina od kad smo u online svijet pustili portal Vizkultura.
Sam čin obilježavanja tog jubilarca mogli smo, iskreno, praktično, čak i nenametljivo, lako okrenuti na samopromociju, možda i patetiku, pa sumirati učinjeno, naredati brojke čitanosti i produciranog sadržaja, posljedice utjecaja i značenja za scenu te pobrojati ogromnu arhivu i sve ono što smo s Vizkulturom napravili u ovih šezdesetak mjeseci pa nakon toga smireno i ponosno sjesti i čekati vaše čestitke, tapšanja po ramenu, bezbroj puta izgovoreni Bravo! i mailove pohvala.

Isto tako smo, ponovno sasvim iskreno, no cinično, možda i bahato, mogli odaslati jedno snažno artikulirano obraćanje javnosti sa stavom kako je rad na polju medija u kulturi u Hrvatskoj ravan ludilu i samouništenju, potom zaključiti kako bismo za peti rođendan možda trebali ritualno zapaliti neki server i reći vam da je baza Vizkulture izgorjela. Zašto? Jer smo u Hrvatskoj u 2018./2019. godini i za bilo kakav rad u nezavisnom kulturnom sektoru bi takav harakiri izgledao kao privlačniji izbor od čekanja da se sva sredstva za pametne i kvalitetne projekte pogase ili minimaliziraju do granica besmisla i neodrživosti.

Mogli smo, naravno, ignorantski zanemariti sve ovo gore navedeno, bonvivanski se raspojasati, sretni što smo doživjeli peti rođendan i zauvijek promijenili domaću scenu vizualnih umjetnosti pa napraviti nezaboravan party u nekoj Vizkoteci gdje bismo svi skupa razdragano i (naravno) strašno kreativno plesali kao da nema sutra.

No nismo.

Mi smo, zakleti ludilu koje nas je drajvalo sve ove godine, odlučili napraviti nešto sasvim drugo. Odlučili smo još malo podići granice ove vizkulturne borbe koja, vjerujte nam, ni u jednom trenu nije bila nimalo laka. Odlučili smo do maksimuma iskoristiti žar za mijenjanje društva na bolje, za doprinos, za jačanje, za ‘vizkulturiranje’ i – testirati utopiju. Odlučili smo zatvoriti oči i zamisliti kako bi Vizkultura izgledala kad bi poprimila onaj fizički, tiskani, magazinski oblik.

Ovo, što držite u rukama, naš je poklon samima sebi – ukoričeni papirnati tulum za peti rođendan u obliku tristotinjak stranica kuriranog sadržaja. Na taj najneobičniji rođendanski party pozvali smo naše dugogodišnje suradnike da pišu, tematiziraju i propituju, da pred mikrofone postave neke jako interesantne, britke i za scenu važne sugovornike, da te sugovornike portretiraju ili da teme vizualiziraju fantastične domaće fotografkinje i ilustratorice, da sve tekstove pregledaju naše pažljive lektorice i da na kraju taj čitav materijal dizajnerski poslože strašno talentirane mlade dizajnerice te na naslovnice postave predivna slova naših svjetski slavnih tipografa.

I zamislite, svi koje smo pozvali – odazvali su se! Potom su se, zajedno s nama, ukrcali na brod ludila. Zadatak i smjer plovidbe: produciranje magazina bez jedne jedine kune, bez ikakvih honorara, bez budžeta, bez sponzora, bez državnog i ičijeg novca i bez financijske računice. Apsolutni volonterizam na valovima beskrajnog entuzijazma. Za kulturu i za Vizkulturu.

Da ovaj naš zaneseni paper party uspije, da nam se želje i snovi ostvare, samo je još nedostajao potvrdni RSVP od ljudi od papira i tiska, naizgled spremnih podržati ovaj suludi eksperiment. I jesu! Prepoznali su sve ono što smo do sada radili i vjerovali nam da ćemo iznova napraviti nešto veliko i važno te su kao partneri projekta omogućili da naše ideje i kreativno ludilo dobiju pravu fizičku dimenziju knjige ili magazina, da ne ostanu samo odličan, pametan i završen sadržaj uploadan na onaj isti, nezapaljeni online server.

Sve, što sam vam ispričao, u konačnici je zbilja omogućilo istinsko testiranje utopije – da svaki list koji okrenete, svaki tekst koji pročitate, portret i fotka koje pogledate, slova, ilustracije i dizajnerska interpretacija čitavog sadržaja, papir koji dodirujete i specifičan tisak budu točno onakvi kakve želimo. Bez kompromisa, bez dodvoravanja i ograničenja. Potpuna i vjerojatno neponovljiva sloboda.

Danas sa sigurnošću možemo reći da smo realizirali projekt na koji smo suludo ponosni i s kojim ćemo, kad god treba, lupiti o neki stol (ili glavu) i pretenciozno, ali vjerojatno točno zaključiti kako smo napravili nešto što nitko nikada nije. Opet. I kako je to bio jedini mogući način da obilježimo ovih prvih pet.

Magazin povodom petoljetke Vizkulture mogao je biti svojevrsna retrospektiva izvrsnosti iz arhive ili subjektivni prikaz onog trenutno najrelevantnijeg sa scene, no urednički smo čvrsto odlučili opet podržati vlastiti zanos te pokušati ilustrirati trenutak u kojem iz neopipljive internetske platforme postajemo permanentan fizički objekt čiji svježi sadržaj bilježi vrijeme u kojem se događa. Zajednički i urednički kuriran tematski okvir, koji se provlači kroz sadržaj magazina, postoji; pronađite ga ili naslutite sami. Za tekstove, koji slijede, ne treba uvod, svaki od njih ima svoj početak i kraj. Vodimo vas na nepredvidivo putovanje: od negiranja normalnosti, preko anatomskih eksperimenata i promjena grada pa do participativnih strategija rada; od glečera Sjevernog pola, preko zagrebačkih voda pa sve do hrvatskih otoka.

Moram priznati da postoji nešto predivno oslobađajuće u činjenici da pišeš uvodnik za magazin ne znajući je li mu to nulto, prvo ili posljednje izdanje. Takav jedinstven i nepredvidiv kontekst i nadobudan te nadrealno ambiciozan proces bio je prepun neočekivanih trenutaka pa poremetio sve dedlajne i dogovore, hijerarhiju i operativnost, sva smislena i inače uobičajena ograničenja.

Ova danas opipljiva i zaista završena knjiga tinjati je započela s prvim mjesecom 2018., a nakon gotovo godinu dana donijeli smo je pred vas, koji listate, i nas koji u nevjerici zaključujemo da smo uspjeli.

Za kraj ću vas nešto zamoliti: ako smo mi bili spremni na produciranje ovog tiskanog ludila, bez roka, bez dolara i budžeta, ako smo sve ove godine, unatoč milijun prepreka i (ne)kulturnih okolnosti, gurali Vizkulturu, onda nam dozvolite prostor za daljnje divljanje, prostor koji će ostati nakon ovoga, divljanje koje će tek doći. Dozvolite nam potpunu nepredvidivost. Dozvolite nam slobodu da ovo zovemo nultim, prvim i(li) zadnjim brojem V magazina. Dozvolite nam da se dogodi još njih dvadeset ili nikad više niti jedan. Dozvolite nam i mogućnost da možda nekad sve vizkulturno zaista eksplodira i nestane. Zašto? Jer smo tu gdje jesmo, jer ovaj teritorij za to pozitivno ludilo više nije plodno tlo.

Ivan Dorotić, glavni urednik i pokretač portala Vizkultura.hr