Galerija Drugo more predstavlja zvučnu instalaciju Ive Vičića “Trag u vremenu” koja će biti izložena od 12. – 28. veljače u galerijskom prostoru Filodrammatice. Otvorenje je u četvrtak 12. veljače u 20 sati.
Radi se o zvučnoj instalaciji koja ogledava riječku industrijsku baštinu u sadašnjosti, a kroz prošlost. Prikazuju se aktualni motivi industrijskih kompleksa kao gradskih cijelina uz reproduciranje zvučnih zapisa snimljenih na istim lokalitetima u vrijeme veće industrijske aktivnosti. Kontrast industrijskim motivima predstavljaju motivi mikrolokaliteta Žakalj u kanjonu Rječine, nekad moćnog industrijskog pogona nadomak grada, a danas potpuno prirodom osvojenog mjesta. Motivi Žaklja podsjećaju na monumentalnu industrijsku prošlost grada, ali i prolaznost industrije koja pregažena vremenom, nepotrebna, postaje suvišna i čiji se relikti stapaju u pejzaž odnosno postaju njegov dio. Na taj način stvaraju se energetski punktovi, tj. reciklirane post-industrijske zone ili možda hramovi, u slučaju Žaklja, i mjesta simbioze žive tvari i nekadašnjeg industrijskog artefakta.
Zvučnu instalaciju sačinjavaju snimke “uhvaćene” na magnetnim trakama poslaganima na ploči u nasumičnom redoslijedu. Prolaskom magnetnog čitača pobuđujemo i čitamo zapis i nakratko vraćamo u život pohranjene informacije/zvuk. Poput vode slapa koja je tek nakratko zadržana u jezeru ispod njega, ovi delikatni magnetni zvučni zapisi, čestice magnetnog oksida toliko slične željeznoj hrđi, zadržane su u ovoj instalaciji pohranjujući zvuk industrijskih pogona, dizalica, lokomotiva ili brodskih sirena – karakterističnu zvučnu sliku našeg grada, zvučnu sliku koja polako nestaje.
Motivi riječke industrijske zone: dizalica, tvorničkih dimnjaka i hala, raznih metalnih objekata, najčešće su prekriveni bojom hrđe i prirodno raspadnutog zapuštenog željeza što im daje gotovo organski izgled. Izgled koji bi se skladno uklopio i u potpuno zeleni, prirodni ambijent mikrolokaliteta Žakalj.
Pogoni riječke Hartere koji se nalaze na Rječini nizvodno od Žaklja također su svjedočanstvo industrijske monumentalnosti i spomenik slavnoj industrijskoj prošlosti Rijeke.
Dizalice u industrijskoj zoni luke ili one Brodogradilišta “3. maj” suvereno dominiraju krajolikom i uzdižu se visoko u zrak oblicima podsjećajući na goleme uspavane zvijeri.
Lansirna rampa torpeda sa sadašnjom zvučnom kulisom mora podsjeća na još jednu, nekad slavnu u svijetu, industriju izgubljenu u prohujalim vremenima. U tišini propadanja budi maštu i postaje, nehotice, zvučna instalacija ili spomenik.
