Ova godina za zagrebački Arhitektonski fakultet prolazi u znaku velikog jubileja, stote godišnjice kontinuirane izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, a tim povodom u Hrvatskom muzeju arhitekture bit će predstavljena prigodna izložba nazvana Kratka autobiografija škole Arhitektonskog fakulteta. U stoljetnom luku – od osnivanja Tehničke visoke škole 1919. godine, koji je potom preimenovan u Tehnički fakultet, da bi potom postao Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet te se, naposljetku, osamostalio u Arhitektonski fakultet – izložba traga za nevidljivim i neopipljivim, onime što se karakterizira kao rukopis ili duh škole koji opstoji mimo svih institucijskih reorganizacija, promjena naziva i njezinih nastavnika. Ne radi se stoga o retrospektivnom, sveobuhvatnom pogledu na bitne događaje i dosege iz stogodišnje povijesti, već predstavlja jedan fokusirani te ograničeni prikaz koji slijedi vrijednosnu liniju dugogodišnjeg istraživačkog projekta Arhitektonskog fakulteta – Atlas arhitekture. Izložbom se želi u kontinuiranom prostornom slijedu istaknuti četiri zasebne cjeline u četiri muzejske sobe koje međusobnom interferencijom natkrivaju period ograničen početkom 20. stoljeća te seže sve do početka 21. stoljeća. Izbor nije usmjeren na osvjetljavanje pojedinih ličnosti, već na rezultate rada nastavnika i profesora škole, načine na koje su oni definirali konture onoga što prepoznajemo rukopisom zagrebačke škole te mogućnostima interpretacije i ponovnog čitanja tih rezultata s ciljem njihovog instruiranja današnje edukacije. Kustosi i autori postava su prof. dr. sc. Andrej Uchytil i dr. sc. Melita Čavlović.
*foto: Damir Žižić
Obilježavanje stogodišnjice Tehničke visoke škole (1919.-2019.) u Hrvatskom muzeju arhitekture zamišljeno je kao tek jedna od triju izložaba koje će istovremeno popratiti ovaj značajni jubilej. Izložba se oslanja na valorizaciju određenog senzibiliteta, pristupa ili konteksta koje možemo nazvati rukopisom i trajnom memorijom zagrebačke škole natkrivene institucijom Arhitektonskog fakulteta. Stoga je namjera i ambicija predočiti jednu fokusiranu liniju razvoja arhitektonske misli škole arhitekture koja uključuje arhitekte, urbaniste, teoretičare i povjesničare koji su svi zajedno djelovali upravo ovome na tragu.
Strukturirana u nekoliko segmenata, izložba elaborira generacijski izbor predstavljenih nastavnika, koji započinje Viktorom Kovačićem (1874.-1924.), a završava Ivanom Crnkovićem (1941.-2017.). Raspon zapravo demonstrira jednu homogenu, no svakako evolutivnu liniju koja je obilježavala projektantski pristup izabranih autora. Djela tih autora stoga se ne razmatraju kao slijed karakteristika njihova individualnoga autorskog pristupa, već kao djela koja međusobnom interferencijom predočavaju upravo konzistentan rukopis zagrebačke škole. Njihova kulturna i pedagoška pouka, nevezana vremenom nastanka i kurikulom nastavnika, stoga i jest duktus Fakulteta.
*foto: Jure Živković
Prva od cjeline “iz ARHIVa” posvećena je prikazu autentičnih artefakata nastavnika Arhitektonskog fakulteta koji svi zajedno predočavaju određenu sličnost, duh koji povezuje njihovo djelovanje. Uza slikovne prikaze fotografija, izvornih publikacija, nacrta i artefakata izbor uključuje radove arhitekata, urbanista, teoretičara i povjesničara koji su tekstom, slikom ili nacrtom gradili vrijednosti zagrebačke škole. Drugo poglavlje, koje evocira nekoć tradicionalnu HEMEROTEKU tlocrta, presjeka i karakterističnih prikaza odabranih projekata, bavi se interpretacijom – točnije, demonstracijom rukopisa škole. Treće poglavlje oslovljava EDUKACIJU arhitekata. Ona se istraživačkom studijom trodimenzionalne naravi discipline dočarava slijedom analitičkih maketa. Posljednje poglavlje “radova u KONTEKSTu” čine odabrani fotografski prikazi izvedenih djela. Prethodnim poglavljima elaborirani najprije arhivski (autentični), nakon toga analitički i tekstualni (interpretacijski), ovdje će se dopuniti kontekstualnim ilustracijama kojima se manifestira njihovo šire kulturno, urbano i društveno djelovanje.
Generacijski raspon od Viktora Kovačića do Ivana Crnkovića obuhvaća povijesno (1918.-1991.) i arhitektonsko vrijeme od protomoderne, moderne do postmoderne te sociološko vrijeme kapitalističke i socijalističke modernizacije obilježeno rupturama Prvoga, Drugoga i Domovinskoga rata. U sinkopama svjetske ekonomske krize krajem dvadesetih i konglomerata centralnih i periferalnih događaja – svjetonazorskih energetskih i političkih kriza i obrata 1968.-1973. stoje pak njegovi civilizacijski međaši.
Izložba je konstatacija odgovora discipline njegovanog na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu u kontekstu diskursa autonomije arhitekture u danom odrazu vremena, odgovora koji je u i onim vremenima težio rezultatu daleko iznad okolnosti toga svojega, danoga vremena. Izložba ne nudi definiciju, već poziva tragom latentnih konotacija stvaranju aktivne memorije – uvjeta škole arhitektova metiersa za danas.
Izložba Kratka autobiografija škole Arhitektonskog fakulteta otvara se u srijedu, 18. rujna u 19 sati u Hrvatskom muzeju arhitekture u Zagrebu (Ulica Ivana Gorana Kovačića 37), a predstavit će ju dekan Arhitektonskog fakulteta prof.dr. sc. Krunoslav Šmit, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i akademik Velimir Neidhardt te prof. dr. sc. Andrej Uchytil. Izložba ostaje otvorena do 18. listopada, a moći će se posjetiti radnim danom od 10 do 16 sati (srijedom do 18 sati).
