U vremenu koje snažno transformira odnose javnog i privatnog, kada se na očigled svih nas propituju brojne arhitektonske tipologije, mijenjaju navike i potrebe ljudi uvjetovane novim tehnologijama i društvenim standardima, prve jasne i drastične promjene vidljive su na javnim prostorima gradova te arhitekturi namijenjenoj stanovanju i radu. Mjesto i vrijeme rezervirano za dom i poslovanje u potpunosti su isprepleteni, rad i stanovanje gube stare i klasične prostorne i oblikovne atribute, a radni i javni prostori poprimaju nazive i obilježja dnevnih boravka.
Kako bi što bolje odgovorili na nove potrebe, te ispunili očekivanja zajednice, dobro je pogledati primjer japanskog umjetnika Tatzu Nishia koji od početka 90-ih godina prošlog stoljeća propituje javni prostor i njegovu očiglednu transformaciju. Tatzu promišlja i projektira mjesta drugačijeg boravka, stvarajući prostor izvan uobičajenog načina korištenja, očekivanog mjerila, hijerarhija i prostornih obilježja. Od obične urbane opreme i anonimnih uličnih svjetiljki, te svima znanih spomenika i povijesnih znamenitosti, Tatzu Nishi gradi specifična, svima dostupna mjesta, nove stanove i luksuzne hotelske sobe.
Japanski umjetnik, koji danas živi između Tokija i Berlina, tijekom 1987. godine i svojeg prvog dolaska u Europu bio je zapanjen osjećajem kojeg izaziva obilje spomenika u javnom prostoru. Tatzu Nishia iznenadila je naša nesposobnost da se spomenicima približimo, stvarno vidimo i tjelesno osjetimo uzvišenu skulpturu. Umjetnika je počela intrigirati mogućnost jasnog poigravanja ovim fenomenom te projektiranje opipljivim prostorom i oblikom spomenika, koji duboko mijenja percepciju ljudi o mjestu i prostoru koji ih okružuje.
Svoje otvoreno i veoma inspirativno eksperimentiranje s elementima urbanosti, te simbolima javnog prostora, Tatzu Nishi započinje krajem 90-ih godina. Oko stupa javne rasvjete smještenog u centru Bremena umjetnik projektira mali stan, dok u uskoj ulici Dortmunda unosi gradsku lampu u prostor anonimnog dnevnog boravka. Elementi urbane opreme i gradskog mobilijara, kojeg svakodnevno susrećemo u javnom prostoru, postaju kroz njegov projekt centralni element sobe. Stan se u trenutku potpuno transformira, postaje nešto potpuno drugo, neočekivano progovarajući nekim poznatim, ali pomalo nerazumljivim jezikom. Prostor donosi novu poruku, stvara neuobičajene prostorne osjećaje, te nudi i otvara drugačije načine korištenja.
Kao što uvodi elemente urbane opreme i javnog prostora u naše dnevne boravke, Tatzu Nishi jednako vješto i neočekivano donosi elemente interijera trgove europskih gradova. Tatzu Nishi za vrijeme svojih izložbi i site-specific instalacija postavlja kolosalne lampe iznad krovova starih kuća i povijesnih središta. Golema rasvjetna tijela ovješena na mobilne kranove, oblikovana kao standardna uredska rasvjeta, stvaraju neočekivani obrat u urbanom prostoru. Igra i sukob mjerila, neočekivano odnosi, manipulacija konsenzusima i standardima ponašanja, jasno redefiniraju mjesto i šalju poruku izmijenjenog poimanja privatnog i javnog.
U projektima koji su često dijelovi poznatih umjetničkih bijenala i velikih izložbi, Tatzu Nishia transformira gradsku uru u Hamburgu u dio obične kuće, skulpture s paviljona u Liverpoolu tako postaju dijelovi raskošne hotelske sobe s recepcijom, a vrh sljemena crkve s brončanim anđelom u Baselu postaje dio namještaja i mobilijara običnog dnevnog boravka. Zidovi i namještaj sobe Tatzu Nishia odjednom poprimaju drugo značenje. Nastaje neočekivani obrat, jasan i upečatljiv prostorni pomak unutar repertoara običnih elemenata svakodnevice. Izmještanje javnog prostora u kontekst privatnog i intimnog generira drugačije hijerarhije i pravila, stvarajući stanje nejasnog iščekivanja i prostor neočekivanog značenja.
Bilo da se radi o kolosalnom kipu Kristofora Kolumba u New Yorku, mitološkom biću Merlion u novom centru Singapura, ili fontani s golom Mantom, brončanom statuom simbola Helsinkija, Tatzu Nishi snažno transformira mjesto te otvara nove mogućnosti. Monumentalna skulptura, nedohvatljivo mjesto, ekskluzivni i isključivi artefakt postaje odjednom svima dostupan, a sve oko nje postaje intimno, domaće i ljudski toplo. Postavljena u centru sobe ili na uzglavlju hotelskog kreveta monumentalna skulptura gubi dio svojih poruka, ali istovremeno stvara nova i neočekivana značenja.
Mjesto svakidašnjice, neovisno dali se radi o javnom ili privatnom prostoru u radovima Tatzu Nishia potpuno se transformira, a posjetilac doživljava potpuni prostorni i ideološki obrat. Stan postaje mjesto ekskluzivnog osjećaja bivanja, a javna skulptura potaje dio uobičajenog i svakodnevnog repertoara. Radovi i konkretne akcije donose nove vrijednosti i stvaraju mjesta potpuno transformiranog, promijenjenog i drugačijeg značenja. Ovi radovi jasno progovaraju o potrebi drugačijeg pogleda na prostor oko nas. Drugačiji pogled, koji je osnovni alat i medij djelovanja ovog umjetnika ekvivalent je potrebi u arhitekturi koja mora unijeti nove odnose i drugačije načine upravljanja postojećim sustavima gradova i njegovog javnog prostora.
Tekst je, uz dozvolu autora, prenesen s bloga idisturato.com
