Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Petar Vranjković izlaže u Karasu
U utorak, 5. veljače u 19 sati u Galeriji Karas u Zagrebu otvorit će se izložba mladog transmedijalnog umjetnika Petra Vranjkovića pod nazivom Whanau.
“Na požutjeloj crno-bijeloj fotografiji, ponegdje izgrebanoj, vidimo mladog muškarca i djevojku. Mladić jednom rukom grli djevojku, objema drži njezine. Oboje gledaju u fotoaparat. On nasmiješen, a ona ozbiljna, nesmiljena pogleda uperenog ravno u kameru. Klik. Trenutak je prošao. (…) Dio obiteljske povijesti koji fizički izlazi iz privatne sfere, zapravo ostaje skriven. Ono što nam autor ipak ovim radom otkriva je njegov vlastiti emotivni odnos prema nađenoj ostavštini. Fotografije koje su se ranije nalazile u kutijama on pažljivo smješta u okvire, a njihova transformacija iz tek viđenog u dio emotivne transgeneracijske razmjene završava činom prijenosa tri odabrana prizora s fotografija na sirovo pamučno platno – žuticu u tehnici litografije. Suprotstavljajući stari komad platna nađen u bakinom domu fotografiji vjenčanja djeda i bake, on kao da pridodaje sebe ovoj fotografiji te odaje počast onima čija iskustva su ga oblikovala.” (iz predgovora Lane Lovrenčić)
Panel o fotografiji i dizajnu u Galeriji Spot
U zagrebačkoj Galeriji Spot u srijedu, 6. veljače u 19 sati održat će se panel-diskusija na temu fotografije i dizajna, kao popratni program izložbe Željka Borčića pod nazivom Transformativna snaga fotografije.
Autorski opus Željka Borčića (Zagreb, 1942.–2015.) osobita je kombinacija aktivnosti – dizajnerskih, umjetničkih te fotografskih, ostvarenih kroz nekoliko desetljeća. Iako je zapamćen prvenstveno zbog dizajnerskih rješenja, njegov otvoren način propitivanja tema rezultirao je djelovanjem u raznim medijima u kojima se “snalazio” bez zadrške. Već i sumaran prikaz njegovih umjetničkih aktivnosti, među kojima izdvajamo izložbu održanu 1973. godine u Galeriji Studentski centar u Zagrebu – Prvi svjetski psihokibernetički autoportret – kojom je zacrtao svoje konceptualne interese na području nove umjetničke prakse, kao i godinu dana kasnije održana Akcija za konfrontacijsku reakciju na Trgu maršala Tita u Zagrebu, dokazuju širinu njegovih interesa, pri čemu je znatan dio njih ostvaren upravo u mediju fotografije. Zahvaljujući boravku u New Yorku te zatim studiju pri Sir George Williams University u Montrealu u drugoj polovici 1960-ih, Borčić se upoznaje s aktualnim metodama u području dizajna vizualnih komunikacija pri čemu tradicionalne razlike u poimanju medija nadomješta stavom o cjelovitom pristupu općim ljudskim temama na koje se referirao u svom radu. Borčić kao umjetnik – a ne isključivo dizajner – djeluje iz pozicije čovjeka svjesnog aktualnog trenutka, novih tehnologija i metoda rada. Koja je specifičnost njegove metode?
Izložbom Transformativna snaga fotografije prisjećamo se njegova trajna interesa prema fotografiji, koju je mnogo puta upotrijebio u svojim grafičkim rješenjima. I pritom postavljamo pitanje o važnosti fotografije u području dizajna, ne samo u smislu preuzetog vizualnog znaka i/li sadržaja, već metode promatranja i reagiranja na svijet kroz leću objektiva. Je li njegov dizajnersko-fotografski opus specifičan ili kroz sinergiju medija prepoznajemo i druge autore u određenom razdoblju za koje je takvo djelovanje specifično? Ima li fotografija posebno mjesto u području dizajna i mogu li eksperimenti u fotografiji pomoći da se u dizajnu djeluje izvan standardnih obrazaca? Jesu li psihološki postupci koji čine važan dio planiranja u dizajnu usporedivi s odlukama s kojima se susreću fotografi, znatno utječući na način kako vidimo svijet oko sebe?
O ovim i drugim sinergijama dvaju medija razgovarat će se na panel-diskusiji Fotografija i dizajn u kojoj sudjeluju Alira Hrabar Oremović, grafička dizajnerica i autorica nedavno održane izložbe o Dušanu Bekaru, u čijem opusu (kao i Borčićevom) nailazimo na umjetničke eksperimente u mediju fotografije, likovni kritičar i voditelj HDD galerije Marko Golub, te dizajneri Dora Bilić iz Studija bilić_müller i Damir Gamulin Gamba.
Mario Aničić u HDD galeriji
U četvrtak, 7. veljače u 20 sati u HDD galeriji u Zagrebu otvara se izložba Marija Aničića pod naslovom Tiskaj bez crne, ekstremno upojno – dizajn za Drugo more. Izložba predstavlja pregled Aničićevog dizajnerskog rada za riječku udrugu Drugo more u kontinuitetu od 2002. do 2015. godine, a uključuje sve od vizualnih identiteta udruge i niza njenih glavnih programa, do različitih tiskanih sredstava promocije i komunikacije poput plakata, brošura, letaka te programskih i drugih publikacija.
Prva verzija ove izložbe predstavljena je u Galeriji Filodrammatica u Rijeci u jesen 2017. simbolički markirajući kraj jedne izuzetno produktivne suradnje, ali zaokružujući i još jedno zanimljivo poglavlje sinergije između inovativne i progresivne nezavisne kulturne scene i grafičkog dizajna. U tom smislu, izložba je i svojevrsni nastavak sličnih predstavljanja ovakvih suradnji, poput izložbi posvećenih dizajnu časopisa Frakcija (izložba Frakcija 1996. – 2010., dizajneri Igor Masnjak, Laboratorium i Cavarpayer; HDD galerija 2010.), dizajnu za kustosku udrugu Kontejner (izložba Kontejner – Dizajn suvremene umjetničke prakse, Dejan Dragosavac Ruta, HDD galerija 2009.), ili za udrugu WHW (izložba Što, kako i za koga & tako dalje – Dizajn za suvremenu umjetnost, Dejan Kršić, HDD galerija 2015.). Zagrebačka verzija izložbe koncipirana je tako da daje pregledan uvid u vizualni identitet Drugog mora i različitih njegovih programa, izdvajajući kao zasebne cjeline dizajn za programske sadržaje većih projekata udruge kao što su Art & Clubbing, Moje, tvoje naše; Mediteranske igre i Refleks. Zbog boljeg razumijevanja konteksta predstavljenih radova, kroz izložbu će nas voditi i kratki tekstovi koji pojašnjavaju karakter manifestacija za koje su dizajnirani, a poseban segment izložbe bit će posvećen tehnološkom aspektu Aničićevog dizajna za Drugo more, naznačen i u naslovu, odnosno instrukciji “Tiskaj bez crne, ekstremno upojno”.
Obrovac na kvadrat
U zagrebačkoj Laubi, u četvrtak, 7. veljače s početkom u 19 sati održat će se otvorenje izložbe Pantoskopije čiji je autor jedan od najvećih suvremenih slikara istarskog polutoka, Ivan Obrovac. Izložba je realizirana u suradnji s Gradskom Galerijom Labin, a predstavit će tridesetak radova Ivana Obrovca nastalih u posljednjih petnaest godina. O njegovom umjetničkom radu govorit će kustosica Leonida Kovač. U sklopu otvorenja izložbe održat će se glazbeno-vizualni performans koji se sastoji od glazbene izvedbe pulske etno-jazz glazbenice Tamare Obrovac i Transhistria quarteta te video-projekcije umjetničkih radova Ivana Obrovca u režiji multimedijalnog umjetnika Matije Debeljuha.
“Ivan Obrovac ne slika ono što je vidljivo, već slikanjem, koje ovdje jest dodirujući susret tvari što se tjelovljuju u pojavnosti prozirućih polja boje i zasijecajućih grafizama, daje osjetiti neperceptibilni, no paradoksalno temeljni medij koji postoji s onu stranu vidljivoga. Taj bazični medij je vrijeme samo, spoznatljivo jedino posredstvom činjenice smrtnosti tijela.” (iz predgovora Leonide Kovač)
Izložba ostaje otvorena do 20. veljače.
Domagoj Rogina u Galeriji SC
Izložba Monoliti autora Domagoja Rogine u Galeriji SC u Zagrebu otvorena je do 16. veljače, a radno vrijeme galerije je radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
“(…) Sve izrečeno na ovim slikama izrečeno je u intenzivnom jeziku boje – predmeti poput čajnika ili buketa cvijeća, tijelo morske nemani, doživljaj jutarnje atmosfere ili autoportret kojemu se sjena naviruje preko ramena. Čini se da autor svemu odbija dati narativni razlog izvan same slikarske fascinacije. To su prizori njegove osobne svijesti, njegovi osjećaji i demoni koji dobivaju vlastite oblike i usisavaju nas. (…)” (iz predgovora Feđe Gavrilovića)
Skupna izložba “Bure baruta” u Galeriji Kazamat
Do 17. veljače otvorena je izložba Bure Baruta 8: Dario Brkić, Josipa Stojanović, Vinko Vidmar. Osmu godinu zaredom HDLU Osijek organizira skupnu izložbu Bure baruta, namijenjenu mladim, neafirmiranim umjetnicima koji su odabrani putem natječaja. Troje umjetnika predstavlja se samostalnim i odvojenim umjetničkim konceptima čime naglasak ostaje isključivo na umjetnicima bez obzira što su okupljeni pod jednom skupnom izložbom. Izložbi je svrha ukazati na postojanje mladih, kvalitetnih i školovanih umjetnika izvan etablirane kulturno-umjetničke scene i služi kao platforma za upoznavanje javnosti i struke s njihovim radom i djelovanjem.
U izložbi ove godine sudjeluje Dario Brkić koji se u svom umjetničkom radu bavi grafičkom tehnologijom i oblikovanjem grafičkih matrica, pomoću tehnike dubokog tiska (aquatinte i mekog voska) u materijal od cinka ili aluminija. Bavi se motivima svjetla i sjene te njihovim međusobnim odnosom. Radovi nastaju savijanjem i prelamanjem metalnih ploča, čime se formiraju apstraktne forme koje promatraču daju priliku za vlastite asocijacije.
Josipa Stojanović na izložbi predstavlja svoj rad I will be good… I will share my colours za koji je inspiraciju je pronašla u situaciji između dva umjetnika: Stuarta Samplea i Anisha Kapoora. Njezin rad sastoji se od 3 gipsana odljeva biste umjetnika, multipliciranih u prirodnoj veličini, koje su cijelom površinom prekrivene fluorescentnim “marker” bojama.
Vinko Vidmar izlaže dva rada; prostornu instalaciju pod nazivom 20.studenog 2016. koja je tematski usko vezana uz područje traume i ljudskog gubitka uzrokovana post ratnom pojavom i video rad pod nazivom 17. studenog 2017. u kojemu je na vizualnoj razini prikazano ispiranje šrapnela i odvajanje prljavih čestica s metala dok u konačnici sam proces ispiranja dovodi objekt do ispitivanja njegove moralnosti i počinjenog grijeha zbog samoga postupka pod kojim je podvrgnut. Osjećaji, misli i emocije kao višak u materijalu.
Izložba Ane Slatedić u Samoboru
Izložba Ane Sladetić pod nazivom Čisto i krivo u Maloj dvorani Galerije Prica u Samoboru može se razgledati do 21. veljače.
Ana Sladetić je 2016. godine obranila doktorski rad pod nazivom Vizualni ogledi o čistoći – zid kao mjesto, prostor i sjećanje unutar kojega je koristila interdisciplinaran pristup obuhvativši umjetničko, teorijsko, povijesno, kritičko i vizualno istraživanje. Njen umjetnički dio doktorskog rada Čisto i krivo / Clean & Wrong ocijenjen je kao vrhunsko ostvarenje koje je predstavljeno javnom izvedbom u muzejskom prostoru. Kritičko promišljanje smisla čistoće i ljudskog dodira u svakodnevici rezultiralo je nizom od dvadeset likovnih radova koji prezentiraju zatvoreni privatni intimni prostor kojeg posjetitelji otkrivaju svojom prisutnošću – dodirom. Taktilnost je nešto urođeno, a ne naučeno, kako stoga spriječiti promatrača da ostane unutar zadanih granica ulaskom u izložbeni prostor? Ana svojim radovima oslobađa posjetitelje i dopušta im da iz uloge promatrača prijeđu u neposrednu ulogu istraživača koji taktilnim podražajem osjete i “vide” Aninu umjetnost. Ovakva interakcija je vrlo poticajna u suvremenim umjetničkim postavima kojima se umjetnost približava svakom ponaosob.
Namjera umjetnice je bila stvoriti rad “koji bi bio potpuno čist, lišen forme” odnosno rad koji tek treba biti razotkriven jer ga je ona sakrila crnom plohom. Naime, svoje originalne akvarele s prikazima intimnog prostora u kojima je nekada živjela prekriva termokromatskom crnom bojom koja reagira na toplinu ljudskog dlana što iziskuje interakciju posjetitelja i izloženog rada. Ovakvo što ne bi bilo moguće bez korištenja dviju izvedbeno različitih tehnika: slikarske tehnike akvarela i grafičke tehnike sitotiska kojima umjetnica vrlo dobro vlada. Hiperrealistični prizori na akvarelima prikazuju nered, jedan tjelesni svijet kaosa u kojemu se svatko od nas u jednom trenutku nalazi i koji, kako sama kaže, “u stvarnom okružju može izazvati nervozu”. Njena inventivnost upućuje na jedan novi pristup koji karakterizira čitavu njenu, slobodno možemo reći, prvu fazu stvaralaštva započetu studijem na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Eksperiment je nešto što umjetnicu posebno zaokuplja i u što se upušta bez ograničenja i imalo straha od neuspjeha.
