---
title: "TransportArt"
url: "https://vizkultura.hr/transportart/"
type: "post"
published: "2015-01-13T15:43:38+01:00"
modified: "2015-01-15T11:47:16+01:00"
author: "autor: vizkultura"
description: "Oplemenjivanje javnog prijevoza suvremenom umjetnošću"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "UMJETNOST"
  - "VIJESTI"
post_tag:
  - "izložba"
  - "MMSU"
  - "rijeka"
  - "transportart"
---

# TransportArt

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2015/01/unnamed2.jpg)

U srijedu 14. siječnja u **Malom salonu** riječkog **MMSU-**a otvara se izložba **“TransporArt”**.

Projekt**TransportArt** polazi od ideje oplemenjivanja javnog prijevoza suvremenom umjetnošću na način koji nije isključivo estetski.

Sudionici projekta su **Marga Božanić, Sanja Gergorić, Nikoleta Marković, Ivona Maslak, Andrej Mirčev, Elizabeta Močibob, Lucija Ukić i Nevena Živić**. Projekt financira Studentski kulturni centar u Rijeci.

[![unnamed](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2015/01/unnamed2.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2015/01/unnamed2.jpg)

Više o projektu:

**Politike otuđenih rutina**
 Inicijativom samih umjetnica da ideje radova do kojih se došlo u okviru radionice TRANSportART doista i realiziraju u javnom prijevozu tj. kao konceptualno zaokružen i medijski promišljen niz umjetničkih intervencija, izložba je rezultat jednogodišnjih (2014-2015.) istraživanja i iscrpnih grupnih dijaloga, podtaknutih hipotezom: umjetnost u javnom prijevozu ili nije moguća ili nije umjetnost!

U kontekstu javnog i medijskog prostora zasićenog marketinškim sadržajem koji subliminalno (nadasve drsko i agresivno) sprovodi diktat konzumerizma, navedena je hipoteza odredila metodološko-diskurzivne kriterije shodno kojima se nećemo zadovoljiti pukim uljepšavanjem i dekoriranjem (na što se obično svedu umjetničke intervencije u javnom prostoru). Nasuprot tome, umjetničke akcije shvaćene kao oblik kritičke prakse – mislili smo – morale bi učiniti vidljivim prikrivene i neizgovorene društveno-ekonomske relacije koje reguliraju korišćenje javnog prijevoza, odnosno mogu biti tretirane kao problematična mjesta urbaniteta, politike i kulture. Performativnim i dijelom participativnim iskorakom iz tih otuđenih rutina javnog prijevoza, 9 akcija u autobusima Autotrolejove linije broj 1 (koja prometuje između ZTC-a i TOWER-a) bivaju razmješteni duž fragilne granice što razdvaja privatno od javnog tj. društveno od osobnog, kreirajući mogućnost (privremenog) uspostavljanja novih modela društvenosti i subjektiviteta, čije se dinamike ne iscrpljuju u potrošnji i postvarenju. Na pola puta između koreografske improvizacije, konceptualnog zahvata i izmaknutog sagledavanja grada iz nestabilne vizure flâneuse, eksponirani su prostori umjetničke prakse, koja napušta autonomno-akademsku zone estetičke edukacije i legitimira se kao angažirano mišljenje singulariteta u polju političkog.
 **Andrej Mirčev**
