Ponedjeljkom predstavljamo autorske projekte i radove iz sfere suvremenih vizualnih umjetnosti
Danas vam predstavljamo rad “Trenutno stanje” umjetnice Tijane Radenković koji je bio prezentiran na istoimenoj izložbi u Kulturnom centru GRAD u Beogradu
Tekst o izložbi naslovljen “Drangularijum Tijane Radenković” napisala je Senka Latinović, pročitati ga možete u nastavku:
Izložba „Trenutno stanje“ umjetnice Tijane Radenković svojom naizgled simplificiranom tematikom i vizualnom jednostavnošću, pokreće i otvara nekoliko vrlo značajnih i kompleksnih društvenih pitanja.
Običaj izlaganja osobnih predmeta umjetnika već nam je poznat. U lokalnom kontekstu, bitno je spomenuti izložbu „Drangularijum“ (SKC, 1971) na kojoj su umjetnici izložili ready-made, predmete, koji su im na neki način dragi i koji ih reprezentiraju. Tako su ciljano željeli da isprovociraju ustajalu izlagačku praksu tog vremena, koja je favorizirala isključivo visokoumjetnički sadržaj i nije imala sluha za eksperimente. Zato nisu prikazali ništa što bi se moglo okarakterizirati kao lijepo, izuzetno i dopadljivo. Izložili su običan život.
Nekoliko dekada kasnije, Tijana ide korak dalje. Ona čak ne izlaže ni same predmete, već ih fotografira, naziva ih „objektima“, dodjeljuje im brojeve i smješta ih u kategorije. Pečat koji stavlja na svaku fotografiju je „osobni pečat“ , simbol posjedovanja, ali on zapravo predstavlja čin distanciranja od tog predmeta. Ovim malim birokratskim postupcima, gubi se fetišistička aura koju predmeti sa sobom nose. Neke od njih prepoznajemo, jer ih posjedujemo, neke bismo željeli da posjedujemo, neki nam ne znače ništa. Oni, barem na mentalnoj mapi, postaju moji, vaši, ili ničiji. Umjetnica pokušava da prekine emotivnu nit s onim što posjeduje i nudi nam mogućnost da sami pokušamo da ostvarimo kontakt s njenom imovinom, da upišemo u ove predmete vlastito značenje.
Da li je tako nešto moguće? Osobne kolekcije predmeta koje posjedujemo govore da smo ih kupili, dobili, napravili, pronašli i neminovno su isprepletani s našim identitetom. One razotkrivaju, odaju socijalni i profesionalni status umjetnika. Umjetnice. Nimalo nebitno i zanemarljivo. “Osobno je uvijek političko“ je sasvim točna i u stvarnosti toliko puta potvrđena teza. Zato je bitno reći i da je prodor privatnog, tradicionalno ženskog prostora, u javnu sferu uvijek i politički čin. Tijana nam, tako, prikazuje predmete za uljepšavanje, ali i buđ i mrtve životinje. C’est la vie.
Mnogi od ovih predmeta su dio mozaika konzumerističke, masovne kulture, predmeti upravo sišli s proizvodne trake u vlasništvu hiljada ljudi. Grupirani u cjeline, oni čine kabinete rijetkosti suvremenog doba, samo što je malo što u njima rijetko i autentično. Svi smo vlasnici ovih mini kolekcija, koje su ujedno i otisak vremena u kome živimo. One su privremene, neuhvatljive, u konstantnom procesu promjene, putem odbacivanja i dodavanja novih stvari. Gomilaju se, talože i razmišljanje o tome što nam predstavljaju je neizbježno i neophodno.Tek sa tom sviješću, možemo kreirati i lične strategije otpora kapitalizmu i potrošačkoj kulturi.
I najzad, da li je sve što umjetnik/umjetnica izloži umetnost? Pitanje koje sebi postavljamo od radikalnog dišanovskog čina izlaganja običnih, pronađenih predmeta, koje je možda i najviše proširilo granice polja umjetničkog djelovanja. „Ovo mogu i ja“ je postala floskula kojom se diskreditira nečija sposobnost/umeće/talenat, ili pak, demistificira umjetnički čin i umjetnik kao takav. Da, ovo zaista možete i vi, jer vi to već i radite. Stvarate kolekcije vlastitog života, koje možda nikada nećete izložiti pogledima šire javnosti, ali su bez sumnje podjednako zanimljive i lične kao i kolekcija Tijane Radenković.
Ipak, ne zaboravite da napravite neophodnu distancu. Te stvari možda jesu vi, ali vi niste samo te stvari.
Više o autorici: www.cargocollective.com/tijanaradenkovic
Fotografije: Neda Mojsilović
Kategorija ARTODROM otvorena je za prijave vaših autorskih radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad
