Trideset i tri godine nakon prestanka suradnje u okviru danas kultnog Studija Imitacija života, zajednički rad umjetničkog dvojca Darka Fritza i Željka Serdarevića predstavlja se na tri izložbene lokacije u Zagrebu. Na izložbi u HDD galeriji, čije je otvorenje zakazao u petak, 22. studenog u 19 sati, bit će okupljena fascinantna produkcija grafičkog dizajna studija Imitacija života koji je u samo četiri godine djelovanja snažno obilježio vizualnu kulturu kraja 1980-ih godina u Zagrebu, Hrvatskoj i šire.
Izložba Studio Imitacija života: oblik vremena – grafički dizajn 1987 – 1991., koja će ostati otvorena do kraja godine, uključuje njihove slavne plakate i druge radove za prva izdanja Eurokaza, Dramu Slovenskog narodnog kazališta u Mariboru, OKC, SKUC, Tjedan suvremenog plesa i mnoge druge. Kustos izložbe Marko Golub u predgovoru ističe: (…) u svega četiri frenetične godine nastao je dizajnerski opus vrlo malo nalik bilo čemu što mu je prethodilo i što je uslijedilo nakon njega u kontekstu hrvatskog dizajna. Svježina koju su donijeli dizajnerski radovi Studija Imitacija života – ali i njihove glazbeno-scenske priredbe, instalacije u javnom prostoru i radovi kombinirane tehnike – pritom nije počivala na invenciji neke nove i originalne forme umjetničkog izražavanja, nego na sudaranju, preplitanju i međusobnom prelijevanju čitavih konstelacija već postojećih uzoraka, pažljivo izvađenih iz njihovih izvornih vremena, konteksta i značenja, i ponovno sastavljenih tako da tvore novo vrijeme, nove kontekste i nova značenja.
Više informacija o izložbi potražite na sljedećem linku.
Paralelno, u Galeriji Spot prije nekoliko dana otvorena je izložba Dobri izgledi u čijem je fokusu fotografski medij u praksi Studija Imitacija života. Otvorena do 6. prosinca, izložba okuplja fotografije Borisa Berca, Saše Burića, Paule Court, Borisa Cvjetanovića, Ozrena Drobnjaka, Rine Efendića, Zorana Filipovića, Ivana Posavca i Jane Štravsa. U predgovoru kustosice izložbe Sandre Križić Roban stoji: Fotografija je u umjetničkom pristupu Fritza i Serdarevića igrala dvostruku ulogu. S jedne strane su u likovnim radovima koristili foto-motive preuzete iz časopisa i knjiga, reproducirane na fotografijama velikog formata i kombinirane s raznovrsnim predmetima. S druge je fotografija bila važna komponenta osmišljene javne slike tandema. U najavama njihovih akcija, intervjuima i drugim medijskim objavama korišteni su portreti za čiju su izradu angažirali istaknute fotografe svoje generacije, čije su fotografije u velikoj mjeri obilježile spomenuto razdoblje. Od dokumentarnog, preko performativnog sve do eksperimenata u i s medijem, te nezaobilaznog koloriranja fotografija, izbor radova pokazat će neke od karakteristika krajnje zasićenog vizualnog obzora unutar kojeg su Fritz i Serdarević djelovali.
Posljednjeg dana izložbe, 6. prosinca s početkom u 19 sati, održat će se i promocija 8. broja časopisa Fototxt, u kojem su uz izbor fotografskih radova objavljeni tekstovi Leonide Kovač, Marka Goluba i Sandre Križić Roban, razgovor s Borisom Bercom te Serdarevićev zapis o fenomenu nezaboravljivosti fotografije.
O izložbi doznajte više ovdje.
Treći segmet ove opsežne retrospektive odvija se u galeriji Black box u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti do 12. siječnja sljedeće godine, gdje je na izložbi Podijeljeno vrijeme okupljena umjetnička produkcija Studija Imitacija života: likovni radovi te dokumentacija instalacija u javnom prostoru i glazbeno-scenskih priredbi.
Kustosica izložbe Martina Munivrana bilježi: Jedan od svakako najvažnijih i najzanimljivijih primjera umjetničke produkcije s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina 20. stoljeća, koja je svojom slojevitošću, “alternativnom”, odnosno novom estetikom postavila kanone neke nove globalnosti, izmičući iz prepoznatljivih narativa, jest zajedničko djelovanje umjetničkog dvojca Fritza i Serdarevića u okvirima zagrebačke likovne scene. Njihovo djelovanje započinje 1987. objavom programske brošure Krici i šaputanja, kojom je ovaj umjetnički dvojac najavio trogodišnji plan suradnje na području likovnosti i glazbeno-scenskih priredbi. U isto vrijeme angažirani su na realizaciji grafičkih i scenskih rješenja za kazališne i kulturne institucije koje potpisuju imenom Studio Imitacija života.
Dvojica tada mladih studenata, reagirajući na tadašnju strategiju razvijanja novih metoda suvremenosti, koja im se činila nedostatnom, kroz zajednički stav da je sve već likovno prikazano, a umjetnost je uspostavljanje novih odnosa među postojećim oblicima, započeli su istraživanje nekih novih alternativnih modela djelovanja. (…) U koncepciji svojeg djelovanja konstruiraju hibridni prostor izvedbe koji uz likovnu umjetnost i dizajn uključuje glazbu, film, scensku umjetnost i performans, koji nazivaju glazbeno-scenska priredba. (…) Unatoč relativno kratkomu vremenskom trajanju, Krici i šaputanja i Studio Imitacija života ostavili su vrlo snažan utjecaj na zagrebačku likovnu scenu i na njezine protagoniste i pratitelje. Svojim zajedničkim djelovanjem osnažili su određene momente promjena koje su se događali u okvirima globalnosti, ali i tranzicije između ustaljenih formi i nove težnje prema suvremenosti i novoj subjektivnosti.
Više informacija o izložbi dostupno je na sljedećem linku.
