U ranim poslijepodnevnim satima jučerašnjeg dana, u svom rodnom Zagrebu, umro je jedan od velikana domaće arhitekture, Nikola Filipović. Rođen 1934., profesionalnu karijeru gradi nakon diplome 1959. na Arhitektonskom fakultetu, gdje je i predavao do umirovljenja, a njegova najpoznatija ostvarenja datiraju u sedamdesete i osamdesete godine prošloga stoljeća, u vrijeme kada egide visokog modernizma ustupaju mjesto konceptima postmoderne. U antologijske primjere hrvatske arhitekture ubrajaju se, između ostaloga, nekoliko zagrebačkih projekata koje je ostvario u suradnji s prvom suprugom, arhitekticom Ines Filipović, poput interijera hotela Dubrovnik (1972.), poslovne zgrade INA-e u Šubićevoj (1982.) te interpolacije hotel Dubrovnik II (1982.), ovjenčane Nagradom Viktor Kovačić. Brojne njegove realizacije bitno su obilježile zagrebačku arhitekturu i odredile pojedine prepoznatljive i pamtljive gradske vizure.
*Nikola Filipović / foto via www.facebook.com/Af.UniZG/
Bio je suradnik čuvene Majstorske radionice Drage Iblera i Drage Galića (1966.–67.), a njegov dugogodišnji pedagoški rad nesumnjivo je pridonio formiranju novih autorskih snaga na suvremenoj domaćoj arhitektonskoj sceni. Godine 2002. Udruženje hrvatskih arhitekata uručilo mu je Nagradu Viktor Kovačić za životno djelo, a 2008. Ministarstvo kulture dodijeljuje mu Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Prije pet godina, u izdanju Naklade Ljevak i Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, objavljena je monografija dr. sc. Zrinke Paladino o ovom autoru koji “predstavlja nezaobilaznu kariku u lancu vrhunskih hrvatskih arhitekata 20. i 21. stoljeća, i čijim je djelovanjem hrvatska arhitektura osigurala svoje mjesto i u razvoju europske i svjetske arhitekture”.
