---
title: "Umjetnost koja ostaje budna"
url: "https://vizkultura.hr/umjetnost-koja-ostaje-budna/"
type: "post"
published: "2026-11-12T18:39:21+01:00"
modified: "2026-11-12T18:40:17+01:00"
author: "."
description: "Pišemo o novoosnovanom kolektivu Jato i njihovoj premijernoj zajedničkoj izložbi u zgradi Zapadnog kolodvora u Zagrebu"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ISTAKNUTI"
  - "UMJETNOST"
post_tag:
  - "gorana težak"
  - "jelena sokić"
  - "kolektiv jato"
  - "mane mei"
  - "mario miličić"
  - "monika meglić"
  - "refleksije aktualnog"
  - "zorana unković"
---

# Umjetnost koja ostaje budna

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/NASLOVNA-JATO-WEB-1024x596.jpg)

Piše: **Ivona Hlanuda**

Čestitam, *Jato* je stiglo!

Kad kažemo jato, najčešće mislimo na ptice, na skupinu jedinki koje se kreću zajedno, usklađeno i bez središnjeg vodstva. Ptice okupljene u jato ne slijede jednog vođu, već prate sve članove s kojima mijenjaju i prilagođavaju smjer kretanja i zajedno čine ono što pojedinačno možda ne bi mogle: lakše letjeti, bolje se orijentirati i sigurnije stizati do cilja. Na isti način planira djelovati i novoosnovani Kolektiv *Jato*. Njegovi članovi žive u istom svijetu i promatraju iste stvari koje ih okružuju, ali ih svatko doživljava na svoj način. Upravo se ti različiti pogledi međusobno upotpunjuju i vode prema istom cilju. Tako članovi dijele isto mišljenje o tome kakva bi umjetnost trebala biti, gdje i kome bi se trebala predstaviti te kojim bi putevima trebala ići kako bi zainteresirala širu publiku. Iza *Jata* ne stoji tek puki niz imena na zajedničkom papiru, već pet snažnih, profiliranih autora koji čine jedinstvenu stvaralačku frontu, a to su **Gorana Težak**, **Jelena Sokić**,**Zorana Unković**, **Monika Meglić** i **Mario Miličić** poznatiji kao **Mane Mei**.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_051-819x1024.jpg)

***Gorana Težak, Monika Meglić, Mario Miličić, Jelena Sokić i Zorana Unković / foto: Sven Knechtl**

Prije okupljanja u *Jato*, članovi su dugo *letjeli* sami, a na tom su putu mijenjali i razvijali vlastiti umjetnički izričaj, sve do trenutka povezivanja u zajednički smjer. Svatko od njih promatra svijet iz drugog kuta, a zajedno daju cjelovitu, kritičku sliku suvremenog društva. **Gorana Težak** alegorijom i ekspresivnom gestom razotkriva iščašenost današnjeg društva, ispraznost gradskih života i rituala koji sve više rezultiraju tjeskobom i različitim psihosomatskim bolestima. Razotkriva maske društva, lažne identitete kojima ono nastoji prikriti male narcise u sebi. **Jelena Sokić**zalazi dublje u sferu našeg postojanja, u pitanje što čovjeka čini čovjekom. Istražuje različite dimenzije ljubavi i straha te njihovu instrumentalizaciju od strane kapitalizma. Svojim radom teži povratku temeljnim vrijednosti, poput vjernog prijateljstva, poštovanja i povjerenja. **Zorana Unković**i**Monika Meglić** okreću se unutarnjem stanju čovjeka i prikazuju ga kao biće od krvi i mesa, sa svim njegovim dobrim i lošim osobinama, unutarnjim brigama, emocijama, traumama i strahovima. Svakodnevne senzacije materijaliziraju i kao takve predstavljaju javnosti. U Zoraninu se radu to prelijeva u istraživanje ženskih uloga u društvu, tradicije te patrijarhalnih utjecaja na razvoj identiteta. **Mario Miličić** seli svoj rad s ulice u atelje. Eksperimentira s mogućnostima medija (grafita, crteža i odnedavno kolaža) i njihova izlaganja u drugačijem prostoru. Istražuje što se događa s uličnim jezikom kada se preseli u zatvoreni prostor te pokazuje kako je umjetnikov put sklon promjenama.

Iako naizgled potpuno različit, ovaj kolektiv dijeli iste ideje izražavajući se kroz različite medije, tehnike, kolorit i motive. Imaju zajedničke interese za suvremeni trenutak, emociju i umjetnost koja ostaje živa i budna.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_013-1024x819.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_017-1024x819.jpg)

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_029-1024x819.jpg)

***foto: Sven Knechtl**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_033.jpg)

A kako je došlo do okupljanja članova u kolektiv rekao nam je **Mario Miličić**: ***Sama ideja javila se na prošlogodišnjim Nesvrstanima (2025. godine) kada smo svi izlagali svoje radove kao samostalni izlagači. Boraveći u istom prostoru, komunicirajući i zabavljajući se tijekom tri dana, koliko traje sajam, razvila se ideja o zajedničkom izlaganju radova pod jednim imenom. Iako smo svi različiti i koristimo različite medije u kojima se izražavamo, uvidjeli smo da smo zapravo vrlo slični. Svaki od nas na svoj način progovara o svijetu koji nas okružuje. Shvatili smo da zajedničkim djelovanjem možemo iz više perspektiva prikazati svijet u kojem živimo i time dati cjelovitiji uvid u današnjicu. Tako je nastalo Jato, kao svjestan čin okupljanja.***

Upravo je zato kolektiv odlučio iskoristiti ovogodišnji deveti regionalni sajam umjetnosti **Nesvrstani**u Laubi, za svoje premijerno predstavljanje te po prvi put zajedno izložiti svoje radove pod zajedničkim jednim imenom. Novim korakom odlučili su proširiti svoje polje djelovanja, ne želeći ostati na pukoj prezentaciji vlastitog umjetničkog stvaralaštva, nego progovoriti o temama i problemima s kojima se susreću u procesu rada. Osmislili su četverodnevni program koji se sastojao od izložbe, okruglog stola, radionice te grupnog vodstva po izložbi. Program je otvoren proteklog petka, 6. studenog, izložbom***Čestitam*** u prostoru bivšeg ureda HŽ Carga u zgradi Zapadnog kolodvora u Zagrebu.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_004-1024x819.jpg)

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_005-1024x819.jpg)

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_012-1024x819.jpg)

***foto: Sven Knechtl**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_014-1024x819.jpg)

Njihova zajednička izložba peta je po redu u sklopu projekta **Privremeni izložbeni prostori** umjetničke organizacije **Cirk Pozor**koji se provodi od ljeta 2025., a na Vizkulturi smo ga predstavili **[ovdje](https://vizkultura.hr/aktivacija-trecih-prostora-grada/)**. Idejno je projekt zamišljen kao niz izložbi koje bi se održavale na različitim gradskim lokacijama, a koje primarno nisu namijenjene umjetničkoj izvedbi i izlaganju no s vremenom je koncept promijenio smjer te je središnji prostor ove inicijative postao **Zapadni kolodvor**. Zgrada Zapadnog kolodvora pokazala se idealnim mjestom ispreplitanja umjetnosti i svakodnevnog života kolodvora. Ona kao mjesto prolaska, čekanja i iščekivanja, susreta i rastanka postaje glavni akter izložbenog programa. Umjetnost više nije ta koja dovodi publiku u galeriju, već tu inicijativu preuzima prostor koji vodi umjetnost među ljude. Putnici, prolaznici i zaposlenici kolodvora tako postaju posjetitelji izložbi, dolazeći u susret s umjetnošću spontano i neočekivano. Time projekt ostvaruje svoj temeljni cilj, a to je proširenje publike, dopiranje do ljudi koji inače ne zalaze u galerije i povećanje općeg zanimanja za umjetnost. Upravo tome teži i *Jato*. Svojim djelovanjem žele ojačati kulturnu scenu, unaprijediti položaj umjetnosti u društvu i pridonijeti boljim uvjetima u kojima će umjetnici stvarati u budućnosti. Ciljevi projekta i kolektiva tako se isprepliću, a ova suradnja prvi je korak prema njihovu zajedničkom ostvarenju.

Otvorenje izložbe započelo je miniperformansom, najavom razglasa iz ureda Zapadnog kolodvora da će izložba kasniti 15 minuta. Kao što to često biva s vlakovima HŽ-a, Kolektiv je ovom gestom želio podsjetiti posjetitelje na prostor u kojem se nalaze, a koji je do nedavno imao posve drugu namjenu.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_008-1024x819.jpg)

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_040-1024x819.jpg)

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_044-1024x819.jpg)

***foto: Sven Knechtl**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_045-1024x819.jpg)

A zašto baš naziv ***Čestitam***?Obično se čestita na kraju, kada je nešto završeno, položeno ili preživljeno. *Jato* je odlučilo staviti tu riječ na početak, kao čestitku osnivanja kolektiva i onoga što tek slijedi. Naziv ne slavi činjenicu da se izložba dogodila, nego važnost okupljanja autora koji žele približiti likovnu umjetnost javnosti i pokazati kako je ona živa i prisutna, a ne samo nešto što pripada prošlosti. Otvorenje je popraćeno još jednim performansom, naplaćivanjem ulaza u izložbeni prostor, kao svojevrsna kritika spram besplatnih otvorenja izložbi. Kako je objasnila **Jelena Sokić**:***Izložba kao takva predstavlja razmjenu uložene energije umjetnika i publike koja tu energiju prima. Umjetnost ne nastaje sporadično pod naletom neke trenutne inspiracije nego konstantnim radom i dosljednošću kojom se umjetnik posvećuje svom mediju. Likovna umjetnost zajedno s glazbenom umjetnošću, kinematografijom i kazališnom umjetnošću čini kulturnu ponudu jednog grada. Zašto je onda za sve navedene umjetnosti normalno platiti ulaz, a za likovnu umjetnost nije? Umjesto da samo propitujemo, odlučili smo dati odgovor kako bismo pokazali naš stav prema tome. Publika bi kupnjom ulaznica doprinijela razmjeni energije između publike i autora.***

Sljedećeg dana, u subotu, 7. studenog, u istom je prostoru održan okrugli stol koji je moderirala **Jelena Sokić**. Uz ostale članove Kolektiva sudjelovali su kustos i likovni kritičar **Feđa Gavrilović**, muzejska kustosica **Jelena Šimundić Bendić**, osnivačica i urednica kulturne platforme Budi KULTURAN **Nives Čavić**, multimedijalna umjetnica **Nives Sertić** te magistar kiparstva **Martin Ivček**. Okrugli stol bio je svojevrsna provokacija i poziv na aktivnije sudjelovanje u životu umjetnosti i umjetnika. Tijekom 90 minuta otvorila su se brojna pitanja, a ono o čemu se najviše raspravljalo bile su trenutno zastupljene kulturne politike u Hrvatskoj. Razgovaralo se o tome na koji način one utječu na (i oblikuju) likovnu scenu, likovno stvaralaštvo i na opće poimanje umjetnosti u društvu.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_020-1024x819.jpg)

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_021-1024x819.jpg)

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_026-1024x819.jpg)

***foto: Sven Knechtl**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_030-1024x819.jpg)

Ključni problem je, kako je istaknuo **Feđa Gavrilović**, izostanak zakona koji bi potaknuo i podržao kupnju umjetnina, objašnjavajući svoj stav sljedećim riječima: ***Ako želimo da profunkcionira kulturna politika i likovna scena, moramo imati zakon koji potiče i podržava kupovinu umjetnina poreznim olakšicama. To je prvi korak koji se treba napraviti. Kada bi taj zakon bio izglasan, umjetnici bi mogli živjeti od svog rada, a samim time bi se otvarale nove galerije i novi prostori umjetnosti.***

Razgovaralo se nadalje o problemu dodjeljivanja prikladnih prostora za rad umjetnicima i umjetničkim skupinama te o financiranju cijelog kulturnog sektora. Na to se nadovezala tema likovne kritike i njezine zastupljenosti u današnjem društvu i tema edukacije o likovnoj umjetnosti. Na pitanje je li likovna kritika relevantna praksa ili je ona svedena isključivo na popratne tekstove koji služe promociji pojedine izložbe ili umjetnika, **Jelena Šimundić Bendić**istaknula je sljedeće: ***U prijašnje vrijeme, od 1950-ih pa do 1980-ih, likovna kritika bila je sastavni dio dnevnog tiska, što nam govori da je umjetnost tada imala značajnu ulogu u društvu. Likovni kritičari koji su pisali takve tekstove bili su adekvatno plaćeni od strane redakcije za svoj rad. Danas novinarske redakcije nemaju kapacitet, a ni financije za tako nešto i zato se svi tekstovi svode na promotivne materijale. Problem je nedostatak interesa za umjetnost, a samim time i za pisanje kritičkih tekstova o njoj.***Razgovaralo se o pozadini stvaranja umjetnika, njihovim uvjetima rada te širem kontekstu umjetničkog stvaranja u životu grada. Naposljetku se postavilo ključno pitanje: što je umjetnost i treba li nam ona uopće danas? Ovim okruglim stolom nastojali su se osvijestiti stvarni problemi s kojima se umjetnici i *kulturnjaci* susreću te ponuditi rješenja za budućnost.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_032-1024x819.jpg)

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_034-1024x819.jpg)

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_035-1024x819.jpg)

***foto: Sven Knechtl**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/20261106_JATO_zapadni_023-1024x819.jpg)

U ostatku pratećeg programa u ponedjeljak, 9. studenog, **Zorana Unković** održala je radionicu *Izvezi svoj otpor*, na kojoj je polaznike podučila jednostavnim tehnikama vezenja na obruču. Izrada veza je zanimanje kojim su se bavile žene u prošlim stoljećima i koje se prenosilo generacijama u obliku zajedništva, komunikacije i međusobne podrške. Nametnuta od strane društva, ova zanimacija svrstala se pod neplaćeni kućanski rad, čime se ženama uskratila financijska neovisnost. Radionicom se željela odati počast ženama koje su na ovaj način provodile dane, tjedne i mjesece, a ujedno i pokazati otpor patrijarhalnim društvenim vrijednostima koje su i danas ponegdje prisutne. Radionica se nadovezuje na teme o kojima Unković progovara u svojim radovima, a koje se odnose na ulogu i položaj žena u društvu.

Posljednja aktivnost koju su proveli članovi kolektiva Jato bila je stručno vodstvo kroz izložbu *Čestitam* u srijedu, 11. studenog, na kojem su posjetitelji imali priliku postaviti izravna pitanja autorima o njihovim radovima, inspiracijama i idejama. Mogli su dobiti odgovor na ono vječno pitanje: *što je umjetnik ovim radom htio reći?*

Važnost Kolektiva ne leži samo u predstavljanju autora i njihovih radova, već u zajedničkom promišljanju o umjetnosti, kulturnoj sceni, angažmanu umjetnika te o problemima s kojima se susreće današnje društvo. *Jato* ne bježi od kontradikcija. Oni ljepotu traže u lomovima, a smisao u usklađenosti različitih pogleda. Dugoročno žele pridonijeti razvoju umjetničke scene u Hrvatskoj, boljim uvjetima za rad umjetnika te u konačnici boljem položaju umjetnosti u društvu. A gdje će *Jato*sljedeće sletjeti, za sada ostaje tajna pa nam preostaje pratiti njegov let.

Autorica: **Ivona Hlanuda**

Zahvaljujemo kolektivu Jato na ustupljenoj fotodokumentaciji.

Jato pratite na Instagram profilu [**@jatokolektiv**](https://www.instagram.com/jatokolektiv/).

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/07/REFLEKSIJE.png)
