Uprava Adris Grupe

Subotom predstavljamo autorski projekt iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora

Vedrana Ergić – Uprava Adris Grupe

*Klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija

O projektu:
Postojeće stanje:
Kuća je izgrađena u Rovinju 1875.-1876., a prizemni aneks dodan je u prvoj polovici XX. stoljeca. Posljednja je adaptacija realizirana 1995. godine prema projektu prof. Marijana Hržića.
Opseg zahvata:
Projektom je predviđen radikalan zahvat u ulaznoj sekvenci i anexu prizemlja, zonama uz podeste prvog i drugog kata te u dijelu drugog kata koji koristi predsjednik uprave Adris grupe.
Organizacija prostora:
Kompletno prizemlje reorganizirano je prema novim zahtjevima poslovanja i s ciljem adekvatnog funkcioniranja ulazne sekvence. Regulirano je optimalno horizontalno kretanje zaposlenika i gostiju. Sektor prijema pozicioniran je diskretno ali uz potpunu kontrolu svih komunikacijskih tokova. U prostoru back-officea predviđen je centralni tajnički blok u ‘otvorenom’ prostoru sa inverzno pozicioniranim sektorom za nesmetano ali nevidljivo odvijanje svakodnevnih poslova. Perfierno, uz prijem i lobby, locirane su sale za sastanke sa svim pratećim cjelinama.
Na prvom i drugom je katu u smislu funkcionalnog zoninga zadržan niz uredskih jedinica sa zajedničkim popratnim cjelinama uz podest i u centralnim zonama.
Oblikovanje:
Osnovne premise oblikovanja su rekonstrukcija svih vrijednih autentičnih elemenata, prvenstveno pročelja, unutarnje stolarije i kamenog poda te snažan kontrapunkt novih elemenata kako u pogledu oblikovanja tako i u smislu materijala.
Unutar originalnog ulaznog portala interpoliran je novi, od masivne željezne pločevine s procjepima unutar kojih u dvostruki zid pročelja klize i ‘nestaju’ ultratransparentna staklena vratna krila bez vidljivog okova, navođena senzorima kretanja i automatikom. Vjetrobran je s unutarnje strane definiran predimenzioniranom staklenom stijenom, umetnutom u ufrezani utor kamenog poda, vizuelno potpuno eleminiranih nosivih elemenata i karikirano velikoformatnim kliznim vratima. U sklop vjetrobrana nevidljivo su interpolirani svi uređaji za kontrolu kretanja kao i posebno dimenzioniran autonomni sustav grijanja i hlađenja, u svrhu eleminiranja propuha i osiguranja optimalnih uvjeta za biljke.
Kameni pod ulaznog sektora rekonstruiran je iz više izvora kako bi u cijelosti realizirali repliku u pogledu vrste, formata, načina slaganja i fugiranja.
Zona s prijemnim pultom i pripadajućim back officeom dizajnirana je s ciljem vizualne i zvučne diskrecije kod pružanja usluge djelatnicima i gostima. Prostor je kontrolirane akustike, gotovo potpuno taman, s ciljano osvjetljenim sektorima i od pogleda potpuno zaštićenih zona za pomoćne poslove.
Svi prodori kroz zidove realizirani ovim projektom, ‘podcrtani’ su okvirima od željezne pločevine i grubim tepihom iste boje, a svim postojećim prodorima zadržane su originalne stolarske špalete sa ili bez vratnih krila. Vrata unutar novih željeznih špaleta su drvena, masivna i kližu u bočne procjepe gdje se jednostavnim upravljanjem mehanizmima za otvaranje mogu i zadržati dok prostorija nije u funkciji .
Zidovi su obloženi gips-kartonom ili stolarskim oblogama, sve bez vidljivog sokla.
Nove prostorije su definirane kao samostalne kutije ‘ubačene’ u prostor, s ciljem soliternog efekta i maksimalne eliminacije vidljivog fizičkog dodira sa zadanim kontekstom. U te su elemente diskretno uklopljena vratna krila, skriveni okov i često automatika za otvaranje kontrolirano senzorima kretanja.
Rasvjeta je dramaturški koncipirana za chiaroscuro efekt, po kazališnom principu ‘crne kutije’ i spotova, osim u sektoru s općom rasvjetom iz wallwasher nevidljivih izvora.
Odabir mobilijara koketira s retro principom korištenja klasika iz polovice XX st /J. Prouve, Eames/ i mix-and-match kolažiranjem s recentim on-off produktima suvremenika od kojih su pojedini posebno za ovaj projekt redizajnom personalizirali svoje produkte /A. Sciortino, P. Lissoni/