Od niza otvorenja izložbi iz proteklih desetak dana zasigurno najveći hype i broj prisutnih na samom otvorenju imalo je predstavljanje izložbe «0,50» (koju smo najavili ovdje) – prvog zajedničkog projekta autorskog dvojca Žižić/Kožul, iza kojeg se ‘kriju’ fotograf Damir Žižić i suvremeni umjetnik Kristan Kožul.
Na dvije etaže Galerije Karas otvorena je njihova izložba znakovitog naziva 0,50, imena koje insinuira vrijednost povratne plastične boce, novog ‘platežnog sredstva’ najnižih slojeva hrvatskog društva. Što su to pod ‘pola kune’ Žižić i Kožul zapakirali u Galeriju Karas možete pogledati do ove nedjelje, 26. siječnja, te tako prosuditi je li hype bio opravdan i radi li se o najzanimljivijoj novoj kolaboraciji na domaćoj art sceni ili o projektu trenutačnog (visokog) sjaja.
Ulična staklena fasada galerije oblijepljena je crnim neprovidnim materijalom, zbunjujući prolaznika i posjetitelja, balansirajući njegovim shvaćanjem radi li se tu o još jednom ‘zauvijek’ zatvorenom donjogradskom lokalu ili pak o novouređenom luksuznom interijeru tako nasilno i namjerno introvertiranom i dostupnom samo izabranima.
Po ulasku u galeriju pronaći ćete crni obelisk visokog sjaja, u kojem se nalazi fokusni objekt izložbe – litrena boca izljevena u bronci, postavljena na pijedestalu luksuznih karakteristika, koji tako ironično uzdiže i akcentira nekadašnji komad plastike, koji danas, sve češće, jednom određenom broju našeg društva doslovno znači «kruh».
Kako objašnjavaju u uvodniku izložbe, zloupotrebljavajući eleganciju autori izvode svoje radove i instalacije predstavljene na izložbi u visokom nivou vizualne profinjenosti, prekopiravajući odrednice inače rezervirane u prezentaciji proizvoda visoke mode i industrije luksuza. Njihov ‘redizajn’ Galerije Karas pretvara je u prostor ‘luksuznih proizvoda nejasna podrijetla i sumnjive namjene’.
Na dan zatvaranja izložbe, u nedjelju 26. siječnja u 11 sati, najavljeno je vodstvo kroz izložbu “0,50”, pa ako vam samostalno gledanje izložbe te stručni tekstualni elaborati i estetizirane fotografije s izložbe nisu dovoljni, prošetajte u nedjelju po vjerojatno bijelom Zagrebu do crnom bojom akcentirane Galerije Karas, gdje ćete od autora te kustosice Vanje Žanko moći saznati sve što vas o izložbi i suradnji zanima.
Na naše pitanje kako je došlo do ideje propitivanja tematike povratnih plastičnih boca, njihova značenja i reinterpretacije njihove uloge, te što bi bio neki osnovni stav koji stoji iza projekta «0,50» autori Žižić i Kožul su nam odgovorili; «Početna ideja koja je inicirala suradnju je bilo svojevrsno razočaranje, osjećaj prevarenosti i diskrepancije između naših kolektivnih očekivanja i stvarnog stanja stvari kojemu svakodnevno svjedočimo. Izbor ikonografije je dakle bio naš način bilježenja i tumačenja vremena u kojem živimo, te smo pokušali našim jezikom istaknuti stvari koje su očite, međutim njihova stalna prisutnost ih čini nevidljivima.»
*Damir Žižić i Kristian Kožul / foto: Domagoj Blažević
Ovo je prva kolaboracija ovo dvoje autora, nakon niza godina samostalnih autorskih karijera; bezbroj fotografskih angažmana Damira Žižića te impresivne umjetničke karijere Kristiana Kožula. Kako je funkcionirala nova, neobična kolaboracija, i koliko se ovakav način rada za autore razlikovao od dosadašnjih isključivo osobnih pojedinačnih projekata Žižić i Kožul kažu; “Zapravo je sve funkcioniralo vrlo jednostavno. Naravno da je sam početak suradnje zahtijevao određeno usklađivanje, prvenstveno unutar vizualnog rječnika koji ćemo koristiti, estetike koju kanimo emulirati i sl., no zajednički interes prema samim temama prisutnim u radu bio je prvotni poriv za suradnju. Način rada u tandemu se bitno razlikuje od naših dosadašnjih samostalnih praksi, ali i donosi dodatnu vrijednost u radu. Generalno, stvari su se slagale same od sebe jednom kad smo krenuli ozbiljnije raditi.”
Projekt «0,50» nastao je kao posljedica zajedničke odluke o njihovom kolaboracijskom radu i temelji se na odrednicama koje su tu suradnju definirale te temama koje autore zanimaju i kojima se ubuduće planiraju baviti, a ta budućnost nastavka zajedničkog djelovanja uopće nije daleka; «Naša se suradnja definitivno nastavlja, dapače projekt 0,50 smatramo kao svojevrstan intro koji nam je bio bitan za predstavljanje suradnje. Sam projekt 0,50 bit će izložen u donekle modificiranoj formi na izložbi T-ht@MSU, a nakon toga slijede projekti koji su već u pripremi.”
S obzirom na samu lokaciju galerije i reference koje kroz sami projekt i temu podcrtavaju, odabir drugog prostora nije postojao, jer je zbog spomenutih elemenata Galerija Karas idealno odgovarala samom konceptu. Sam prostor i lokacija bili su ključne reference za koncepciju izložbe iz dva razloga presudna za odabir; položaj galerije u samom centru grada, te činjenica da prostor galerije može podsjećati na prostor nekog elegantnog i ekskluzivnog butika.
O tome što doživljavaju kao dvosmjernu putanju ovog rada, u kontekstu feedbacka odnosno potenciranih utisaka te kakve bi reakcije njihova izložba trebala projicirati na posjetitelja i generalnu javnost Žižić i Kožul kažu; «Mislimo da bi se zapravo trebalo ograditi od očekivanja. Sam projekt nije zamišljen kao socijalno angažiran rad. Namjera nam nije bila direktno mijenjati stanje stvari niti smatramo da je to na ovakav način moguće. Projekt je zapravo tu kao prikaz sadašnjosti našim očima. Dakako da se nadamo da će iz takvog prikaza proizaći, ako ništa drugo, kvalitetan dijalog među krugom ljudi unutar kojeg živimo i radimo.»
S obzirom na društveno kritički i neosporno aktualan segment socijalne problematike koji njihov projekt propituje, koja bi trebala biti bliska i razumljiva svima, upitali sam Žižića i Kožula jesu li možda očekivali još angažiranije reakcije medija i javnosti na izložbu i jesu li im takve reakcije uopće važne? «Iluzorno je očekivati pretjerane reakcije unutar društva koje je odlučilo apatiju proglasiti vrlinom, u vremenu kada je dočekivanje novih loših vijesti nacionalna razonoda. Ono što nas zanima je pronalaženje načina da pričamo o stvarima koje nas brinu baveći se umjetnošću u Hrvatskoj 2014-e.»
