Svježa diplomantica animacije na Akademiji Likovnih umjetnosti, Jelena Oroz, na ovogodišnjem se Animafestu – festivalu animiranog filma koji počinje u utorak, predstavlja u programima Natjecanje studentskoga filma i Natjecanje hrvatskog filma s Vučjim igrama, animiranim filmom od četiri minute i četrdeset i tri sekunda, koji je također prošao selekciju i biti će predstavljen na festivalu u Annecyju.
Popričali smo s Jelenom o stvarima koje vesele i muče animatora u regiji od manjka vremena, preko malenih četveronožnih mesoždera i softvera do manjka novaca. Bonus track na kraju interjvua je Jelenina hand-picked lista složena posebno za Vizkulturu, od deset animiranih filmova koje svakako treba pogledati!
*Jelena Oroz
►Vučje igre, osim na Animafest, idu i na Annecy International Animation Film Festival u Francuskoj u lipnju. Na filmu si radila gotovo sve osim glazbe; koliko ti je trebalo od ideje do exporta iz After Effects i zašto vukovi kao tema?
Jelena Oroz: Vučje igre zapravo su nastale kao kompromis između prvotne verzije priče i vremenskog roka u okviru kojeg sam morala diplomirati.
Naime, priču koju sam započela nisam uspjela zaokružiti u cjelinu. Odlučila sam se voditi intuicijom i pronaći rješenje što vizualnim konceptom što animacijom, jer s obzirom na to da sam prvenstveno vizualni tip, ponekad mi smjer u kojem ide priča ima smisla tek kada vidim par gotovih spojenih kadrova. Ideja nije urodila plodom i morala sam napraviti ono što je animatorima najmrskije: napravljenu animaciju ostaviti neiskorištenom i u svega par mjeseci dovršiti film s novom pričom. Iz prvotne verzije priče iskoristila sam sporedne likove vučića te ih učinila protagonistima. Razmišljajući o njihovom karakteru smislila sam novu priču. Odgovor na ovo pitanje je dvije godine, ako govorimo o ideji do gotovog dijela, a četiri mjeseca otkako sam odlučila promijeniti tok priče i krenuti gotovo ispočetka.
Što se tiče zvuka, tražila sam ih na freesound.org, besplatno ih downloadala i posložila na timeline. Natko Stipaničev je tada izbalansirao postojeći materijal da zvuk dobije prostornu dubinu, to bi značilo da zvuk koji je bliže ”kameri” mora biti jači od nekog pozadinskog zvuka.
► Hoće li Vučje igre biti dostupne na Vimeu ili idu u distribuciju?
Jelena Oroz: Film je trenutno pod passwordom jer je u distribuciji Zagreb filma. Pravila nekih festivala ne dopuštaju da je film online stoga će se nakon dvije godine, koliko traje festivalski život filma, moći gledati na Vimeu.
► Koji ti je hardverski set-up za animiranje?
Jelena Oroz: Crtam tj. animiram na grafičkom tabletu (Wacom Intuos Large). Uz to još naravno imam 24 inčni monitor i PC dovoljno jak da podrži rad u softverima koje koristim. Vučje igre sam radila u programu koji se zove TV paint. Program je za 2D animaciju, crta se frame po frame, ali mogućnost kontrole i provjere je daleko brža, za razliku od klasičnog animiranja gdje se svaki papir stavlja pod kameru, usnimi i tek se onda testira animacija i vide eventualne greške. Kas se jednom navikneš na shortcute, to postaje alat samo takav. Za kompoziting sam koristila After Effects i Adobe Audition za zvuk.
►U jednom od intervjua iz prošle godine stoji da “Jelena još istražuje ono što bi moglo postati njezino polje interesa”. Kakva je situacija danas?
Jelena Oroz: I dalje istražujem. I nadam se da ću istraživati još dugo jer u suprotnom više neće biti razloga da se bavim animiranim filmom. Tu je i uloga moje bake koja je samouko i intuitivno spajala nespojivo i koristila sav dostupan materijal za izradu svojih malih umjetničkih kreacija, od žvakačih guma do starih igračaka. U njenim djelima svaki detalj imao je funkciju, kao i Vučjim igrama, od preprirane noge oca vuka koja je postolje lampe do krokodila koji je pretvoren u štender za odjeću. Sve je dobilo funkciju.
Ali što prati moj dosadašnji rad prožeto je bizarnim, pomalo mračnim i crnohumornim. Moment zastrašujućeg proizlazi iz duge ljubavi prema žanru horora.
►Koji su danas suvremeni trendovi u animaciji, a što se na tržištu najviše traži?
Jelena Oroz: Teško mi je reći sa sigurnošću što je moderno. Informacije u vidu animiranog filma, videa, reklama ili spotova uglavnom nalazim na news feedu vimea, a repertoar je zbilja raznolik. Od vrhunske karakterne animacije, dopadljivih motion graphic videa, filmova koji nose utjecaj škola kao što su CalArts, Gobelins ili Royal College of Art do potpune dekonstrukcije nečega što percipiramo kao pravilno. Primjer bi bio spot za Brats od Liars Iana Chenga ili filmovi Davida O’Reillya.
Mogućnosti softvera koji je smišljen da omogući savršeno, mnogi autori su iskoristili da naprave upravo suprotno što je rezultiralo novom estetikom.
A ono što traži tržište ovisi o tržištu za kojeg radite i ciljanoj publici istoga. Pošto radim pretežno filmove namijenjene festivalskom prikazivanju mogu reći da se i konkurencijski programi animiranoga filma razlikuju od festivala do festivala.
”Comeback” from Jelena Oroz on Vimeo.
►Bend Fakofbolan i tvoj video za “Uvijek ili nikad” bili su na Stuttgart International Festival of Animated Film ovaj mjesec. Kako se bendu svidio vizualni jezik a la malo nježniji Neckface?
Jelena Oroz: Bend je bio oduševljen. Iako su mi ruke bile potpuno odriješene u interpretacji, što stilski, animacijski i u priči, doći do finalnog produkta bio je izazov. Spot sam započela raditi zajedno s Ivanom Košutićem i, pošto nam je bend prepustio odabir pjesme, Ivan je izabrao Uvijek ili nikad? smatrajući da je zahvalna za interpretaciju koja ne mora nužno pratiti tekst. Ipak, razilazili smo se u idejama i spot sam nastavila raditi sama iako mi je kasnije pomagao pri animiranju.
Najteže je bilo pronaći vremena, ali i motivaciju za rad uz sve ostale obveze koje su također uključivale sjedenje pred kompjuterom i animiranje. Spotove radiš ne za neke milijune već manje-više zato što imaš volje. Ako ti plate – plate ti simbolično.
Zahvaljujući Vanji Andrijević koja ga je prepoznala kao kvalitetan rad, spot je krenuo sa festivalskim životom u distribuciji Bonobostudia te je bio prikazan na ukupno 17 festivala diljem svijeta.
UVIJEK ILI NIKAD? from Jelena Oroz on Vimeo.
►Za koga bi još u domaćoj ili stranoj ligi radila spotove i koji ti je video najviše zapeo za oko ove godine?
Jelena Oroz: Domaća liga: prednost definitivno imaju bendovi koji eksperimentiraju sa stilom i koji bi tolerirali moje ideje i interpretaciju pjesme. Naravno to ne isključuje suradnje sa bendovima čijem bi se stilu morala prilagoditi. No moram priznati da slabo pratim domaću scenu i sigurna sam da ima sjajnih bendova koje još nisam imala priliku čuti.
Što se stranog svijeta tiče to je definitivno berlinski bend Easter. Tekstovi njihovih pjesma trenutno su mi neiscrpna inspiracija za pronalaženje atmosfere i emocija u idejama za potencijalne priče. S guštom bih vizualizirala i seriju setova Lene Willikens Sentimenal Flashback.[1] Preporuka svima koji uživaju u elektronskim raritetima koji datiraju iz 60ih do danas, a prožimaju sve, od soundtracaka B filmova i horora, do eksperimentalne glazbe iz raznih krajeva svijeta. Kako nam ova godina nije još dovoljno odmakla, izdvojila bih dva spota sa kraja prošle godine i jedan ovogodišnji. SUICIDE Remix [2] Lise Ramsey, Thievery od Arce i Out of The Black Royal Blood. Spomenila bih još jedan nekonvencionalni hrvatski uradak Tee Stražičić: IM AGINARY – SOME NUMB AMBULANCE.
*Jelena Oroz
►Što preporučuješ ljudima da pogledaju na ovogodišnjem Animafestu?
Jelena Oroz: S obzirom da su hrvatski filmovi uvršteni u brojne festivale animiranog filma diljem svijeta te nerijetko osvajaju nagrade, publici bih preporučila da obrati pažnju na filmove hrvatskih autora i autorica.
No ipak bih izdvojila autorice Teu Stražičić, Deu Jagić, Anju Sušanj i Anu Horvat kao nove mlade predstavnice animiranog filma u Hrvata koje će festivalska publika tek imati priliku upoznati i pamtiti.
►Na kraju: deset animiranih komada koje čovjek treba vidjeti po vlastitom izboru neovisno o žanru ili metru?
Jelena Oroz: Krenimo sa zadnjim dugometražnim uradkom kojeg sam pogledala, a to je Song of the Sea (Tomm Moore) kojeg će publika imati priliku vidjeti na ovogodišnjem Animafestu. Prekrasan vizual i nepretenciozna priča koja ima dubinu. Dugo nisam vidjela dugometražni animirani film koji nije rađen po ziheraškoj špranci(malo humora, malo spektakla), a dostupan je široj publici. I k tome je 2D!
Ring of fire ( Andreas Hykade) Vizual, scenarij, priča, tehnika, izvedba >>> LINK
Old fangs ( Adrien Merigeau, Alan Holly) Vizual, priča, atmosfera. LINK
The External World ( David OReilly) Genijalnost >>>LINK
Mind game ( Masaaki Yuasa, Kôji Morimoto) Priča koja me oborila. >>> LINK
The Secret of NIMH (Don Bluth) Djetinjstvo. >>> LINK
Spirited away (Hayao Miyazaki) Snovi. (Na hrvatskom ovo se zove Avanture male Chihiro, op. a.) LINK
The Terrible Thing of Alpha-9! (Jake Armstrong) Studentski film s nepretencioznom pričom, odličnim vizualom, bojama i animacijom. LINK
Hen, his wife (Igor Kovalyov) Uznemirujuć na dobar način. LINK
I za kraj Powerpuff girls (Craig McCracken) koji je jedan od primjera zbog kojeg sam se počela baviti animacijom. Mogućnost da iz ničega kreirate lik i osmislite mu karakter bilo da je zao, sladak, glup, banalan, nebitan, svejedno, it’s alive and I love it! Bonus je spoznaja stara nekoliko godina, HIM je definitivno drag(queen).
————————————
Vučje igre uhvati na Animafestu u četvrtak, 11. lipnja u Kinu Tuškanac u 17.30 ili u nedjelju, 14. .lipnja u 11 h. Ako ti je prerano, ima i projekcija u 15:30 u Kinu Europa isti dan.
Razgovarao: Antonio Hadrović
[1] DJi-ica iz Kölna koja, osim što radi znojave partije kako svjedoci pričaju, na Radio Cómeme vrti ovu emisiju sa hrpom off glazbe bez obzira na žanr. Svjedoci također kažu da je tu odlična u selekciji.
[2] Stvar sadrži liniju Suicide, it’s a suicide koja u žanru pluta još od 1987. kada je KRS-One imao potrebu podijeli sa svijetom sumnje u uzgojnu kvalitetu života jednog praseta prije nego što postane pečenje ili preraževina. KRS je, naime, vegetarijanac, ali Snoop Dogg, Shawn Carter, Nas, Pusha i Ice-T definitivno nisu. Frazu, osim kod njih, možeš naći i kod Jedi Mind Tricks u periodu kada su još bili dobri.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
