Teresa Margolles, jedna od najzanimljivijih meksičkih umjetnica sa svjetskom reputacijom čiji je rad međunarodno prepoznat i priznat te izlagan u svim važnijim institucijama i na manifestacijama poput Venecijanskog bijenala, Manifeste, Guggenheima, MUAC-a, uskoro će prvi put samostalno predstaviti svoj rad u Istočnoj Europi, i to baš u Zagrebu! Naime, u četvrtak, 18. siječnja u 19 sati u Francuskom paviljonu u Studentskom centru otvara se njezina izložba pod nazivom Sutura, pod kustoskom palicom Karle Pudar i Alejandre Labastide te u suradnji s Martom Kiš, kustosicom Francuskog paviljona.
Na zagrebačkoj izložbi Sutura autorica će Francuski paviljon ispuniti balončićima (u varijaciji svoje instalacije Zrak), a ujedno će predstaviti i dva novoproducirana rada. Margolles stvara snažna umjetnička djela koja problematiziraju socijalne i ekonomske norme društva koje smrt – nasilnu, onu drugih i drugačijih – prihvaća kao normalnost. Njezin izričaj je prvenstveno hrabar, ona propituje, ali i krši društvene i umjetničke konvencije. Kroz svoj dugogodišnji rad razvila je jedinstven umjetnički jezik kako bi kroz suptilne geste dala glas nasilno ušutkanim žrtvama.
Uoči otvaranja izložbe popričali smo s kustosicom Karlom Pudar:
► Što će Teresa Margolles predstaviti na zagrebačkoj izložbi?
Karla Pudar: Imali smo puno ideja, no stvar se konkretizirala kada je umjetnica 2017. došla na istaživački boravak u Zagreb. Tada je postalo jasno da ćemo izložiti jedan raniji, vjerojatno najprepoznatljiviji autoričin rad, prostornu instalaciju Zrak. No, za vrijeme boravka napravljena je akcija koja je rezultirala novim radom te se uz to začela i ideja za još jedan koji će u potpunosti biti realiziran tijekom vikenda neposredno pred otvorenje.
*Teresa Margolles: Zrak (2017.)
► U najavi se navodi da će biti predstavljene i nove produkcije, u korelaciji s lokalnim specifičnostima. Možeš li nam reći nešto o tom segmentu rada/izložbe?
Karla Pudar: Radi se, naime, o dva rada – o dokumentaciji spomenute akcije, koja se bavi zaboravljenom epizodom povijesti Studentskog centra, predstavljenoj u vidu fotografskog diptiha i videa pod nazivom Štoviše, trava raste, te o objektu koji je proizišao iz autoričina dugogodišnjeg rada s meksičkom LGBT zajednicom, a finaliziran je u suradnji s lokalnom, hrvatskom. Kao što sam naziv izložbe Sutura (šav kojim kirurg spaja razdvojene dijelove tkiva i organa iglama) sugerira, ideja je povezati i simbolički zacijeliti traume nasilja društava.
*Teresa Margolles: Štoviše, trava raste (2017.)
► Kako je uopće došlo do suradnje s jednom od trenutno najzanimljivijih meksičkih umjetnica?
Karla Pudar: Ideja se u jednu ruku nametula sama po sebi. Naime, po otvorenju obnovljenog Francuskog paviljona u razgovoru s kustosicom Martom Kiš spomenula sam kako bi instalacija Zrak Terese Margolles savršeno rezonirala s prostorom. Taman u to vrijeme kolegica kustosica Alejandra Labastida iz meksičkog MUAC-a (gdje su izlagali i naši autori Andreja Kulunčić i Mladen Stilinović) završavala je rad na drugom projektu s Margolles. Znala sam da Margolles nikada nije samostalno izlagala u našem dijelu Europe te sam predložila suradnju, na što su obje pristale. Krenuli smo u realizaciju, koja se, evo, par godina kasnije i ostvarila.
*Teresa Margolles
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva, 2018.” koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
