Haustori su istovremeno lice i naličje grada, a svaki je drugačiji. Upravo je to polazište projekta fotografa Stele Horvat i Gorana Kerića, potonjeg inače i suatora stranice Abandoned Croatia.
Senziblitet autora predstavljen je serijom fotografija koje redovno objavljuju na facebook stranici Haustori kao uobičajenih, ali bogatih detalja ulica Zagreba. Oni su dijelovi cjeline koja čini neku zgradu, zgrada koje čine grad.
Njihova raznolikost je i poput drugih arhitektonskih elemenata kao što su prozori, vrata, balkoni, erkeri, tornjevi i drugo. Osnovna je forma uvijek ista, prepoznatljiva, ali je oblikovanje različito, a ovisi i o tome u kojem se dijelu grada nalaze, da li su stari ili novi, u kojem su stanju ili čak tome što je (bilo) u zgradama u koje nas uvode.
Ako nije onaj koji tražimo, haustori su mjesta pored kojih gotovo u pravilu prođemo. Često su nam dostupni, ali u njih rijetko ili nikad zađemo. Uopće je karakteristika haustora da su mjesta usputnosti, nečega gdje se ne zadržava predugo. Nude nam hlad i zaklon u slučaju kiše, sklanjanja, predaha ili skrivanja.
Onda kad vode u radnje u dvorištu, oni su produžetak ulice, a istovremeno predstavljaju i neutralni prostor prijelaza iz privatnog u javno. Tu je i osjećaj sigurnosti: haustor je tek korak do stana pa su hautori i svojevrsna predsoblja zgrada. Onda kad su raskošniji, najčešće već iz njih možemo naslućivati i raskoš stanova.
Osim što vode do stubišta, u mnogim slučajevima ponekad vode i u još zanimljivija dvorišta.
Haustori predstavljaju i granicu: otvoreni onu koje smo tek svjesni, zatvoreni onu koji ne možemo prijeći osim ako nam netko ne otvori vrata.
Poetičnost haustora leži i u onim koracima između ulice i stana koje možemo gledati i kao dva svijeta s istim ulazom ili izlazom. Razlika je samo na koju stranu krenete.
*Portal Vizkultura.hr i objave pod temom“Vizualne umjetnosti u medijima” sufinancirane su sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
