Peto izdanje malološinjskog Škver art projekta, umjetničkog festivala eksperimentalne i rubne umjetnosti uspješno je privedeno kraju. Trideset i četiri umjetnika iz Hrvatske i inozemstva (Slovenija, Srbija, Švedska, Francuska, Portugal, SAD) deset je dana stvaralo na otoku i za otok, u međusobnoj kolaboraciji te uz veliku pomoć djelatnika još uvijek aktivnog brodogradilišta i zainteresiranih otočana.
Integracija umjetnosti i otočke svakodnevice započela je već s prvim danima festivala, kako smo već pisali ovdje. Lučica Sv. Martina ugostila je ribarsku feštu s brojnim umjetničkim intervencijama: video projekcijama umjetnika Boštjana Čadeža i Line Rice te analognim projekcijama Željka Baškovića koje su cjeloviti „inventar“ jednog otočkog ambijenta iskoristili kao podlogu začudnih i apstraktnih formi. Proces vizualne dematerijalizacije bio je potpun pa su ribarske koče nestajale pod mrežom geometrijskih struktura dok se obližnji zvonik razlagao treperenjem kolorita. U pozadini svega stajao je Mjesec. Second moon naziv je prostorne intervencije multimedijalnog umjetnika Davora Sanvincentija koja je obuhvaćala kružnu metalnu konstrukciju, promjera deset metara, s platnom na koje su projicirane teleskopske fotografije Mjeseca. Postavljen na ulazu u uvalu, Mjesec Davora Sanvincentija reflektirao se na pučini i hipnotičkom snagom privlačio poglede prisutnih. U noći koja je poetiku kozmosa svela na ljudsku mjeru sve se činilo mogućim.
Sljedećih dana Festival se nastavio Plutajućim kinom – projekcijama eksperimentalnih videa američkog labela Undervolt & co. održanim na lošinjskom brodu-dizalici Zvonko. Uslijedio je potom turnir u boćanju koji se odvijao između timova sastavljenih od umjetnika, škverana i profesionalnih igrača boća. Sajam umjetničkih knjiga, stripova, ilustracija i postera, uz projekcije animacija Festivala Eyeworks iz Chicaga, razgledati se mogao u zgradi malološinjske ribarnice, dok je ljetna terasa Gradske knjižnice ugostila Show off program.
Umjetničke inicijative, festivali i kolektivi iz regije koji su Škver art projektu srodni u senzibilitetu i pristupu ukratko su predstavljeni lošinjskoj javnosti. Marijan Crtalić govorio je o nedavno održanom Festivalu Željezara iz Siska, Marko Golub predstavio je Međunarodni festival dizajna Dan D iz Zagreba, o beogradskom Festivalu nezavisnog stripa NOVO DOBA i FIJUK mreži govorila je Johanna Marcade, dok je fotografski kolektiv Belgrade Raw iz Beograda predstavio Luka Knežević-Strika. Knežević-Strika ujedno je vodio radionicu dokumentarne fotografije koja se, uz radonicu kreativnog pisanja o umjetničkim praksama Škvera pod voditeljstvom ljubljanske kustosice Petje Grafenauer, održavala u trajanju čitavog Festivala.
Radionice su rezultirale izradom zajedničkog fanzina koji je na originalan način popratio sva događanja i gostujuće umjetnike ovogodišnjeg Festivala. Istovremeno, u nekadašnjoj Tvornici sardina zvučna imena nezavisnog stripa i ilustracije poput Igora Hofbauera, Bruna Tolića, Mathiew Desjardina, Delphine Chauvet i Johanne Marcade priredili su prvu Knjigu Škver art projekta. Iako zamišljena kao svojevrsna kompilacija radova s dosadašnjih festivala, izrađena u besprijekornoj tehnici sitotiska i inovativnog prisupa u prezentaciji, spomenuta Knjiga ostvarila je autonomni umjetnički doseg festivala.
Veliko finale uslijedilo je na Otvorenim danima Škvera kada su u začudnoj simbiozi umjetnosti i industrije, u okruženju velikih hala i masivnih strojeva, prezentirane instalacije, murali i performansi gostujućih umjetnika. U nematerijalnu nadogradnju škverske realnosti posjetitelji su krenuli s muralima američkih umjetnika Aidan Koch i Alexandera Stewarta te škveranina Nikole Haluške, ali i video projekcijama Boštjana Čadeža smještenim na pročelju hale Alatnice. U kantini istog objekta prikazivao se kraći dokumentarac Igora Bezinovića Mikrokazeta. Pronađena na lošinjskom odlagalištu otpada, Mikrokazeta donosi fragmente osobne priče jedne adolescentice koju, dvadeset godina nakon snimanja, Bezinović uspješno pronalazi u Zagrebu. Ispred Alatnice postavljena je video instalacija Facing umjetnika Gorana Škofića. Položen autoportret umjetnika reflektirao se u nakupini vode na tlu, a njegova statičnost bivala je narušena povremenim zatvaranjem očiju.
Pročelje Velike hale oživljeno je analognim projekcijama Željka Baškovića i interaktivnom videom instalacijom Line Rice baziranoj na višestrukom uslojavanju kadrova. Zakoračivši ispred projektora posjetitelji su postajali dijelom instalacije, njihovi pokreti su se multiplicirali i ulazili u interakciju s mističnom formom koja je lebdila sredinom kadra. Arhitekt Marko Salapura predstavio se visećom instalacijom Carried bodies. Fragilne linearne forme u zamračenom su interijeru Velike hale kreirale neočekivani lirski trenutak.
Ema Ema Ema, Sretan Bor i Miron Milić predstavili su se impozannim muralima, dok su Anna Ehrlemark i Emelie Rondahl od dotrajalih užadi izradile neobično zidno pletivo.
Varioci škvera bili su glavni protagonisti audio-video kompozicije Gorana Škofića, a Niko Mihaljević, Vladimir Lenhart i Vana Gaćina nastupili su s performansima sound arta. Služeći se analognim sintisajzerima, manipulacijom audio kaseta te raznovrsnim priručnim predmetima, spomenuti su umjetnici stvarali apstraktno zvučno tkanje. I na kraju, mjesec Davora Sanvincentija. Za Otvorena vrata postavljen uz škverski dok i djelomično uronjen u more, mjesec je svakog punog sata (na svega 7 minuta) zamijenjen projekcijom Zemlje. Umjetničko prožimanje i dijalog nebeskih tijela na simboličkoj je raznini sažeo praksu Škver art projekta, praksu socijalne kohezije kroz umjetnost i eksperiment.
fotografije: Luka Knežević-Strika
