Arhitekti Dino Belamarić i Dafne Berc zajedno s kulturnim antropologom i novomedijskim umjetnikom Bojanom Muckom čine nezavisni istraživački tim koji se bavi istraživanjem potencijala za održavanje raznovrsnosti svakodnevnog života urbaniziranih teritorija. Sredinom studenog održali su predavanje o istraživanju Minigolf: indikator javnih prostornih politika u kojem su fenomen implementacije minigolfa u javni prostor grada Zagreba proučavali kao društveno i prostorno naslijeđe te kao indikator politika upravljanja javnim prostorom. Organizator istraživanja koje je započelo ove godine je neprofitna udruga Socijalni rub: zanimljive neispričane priče (SF:ius) koja se iz umjetničko-aktivističkog rakursa bavi općekulturnim i prostornim fenomenima.
*Dino Belamarić
Dino Belamarić arhitekt je koji kombinira arhitektonsko-projektantsku praksu i urbanističko istraživačko djelovanje. Autor i koautor je raznih arhitektonsko-urbanističkih projekata, a djelovao je i u okviru projektnih ureda njiric+ arhitekti, hpnj+, brigada i 3LHD. Sudjeluje na radionicama, uglavnom urbanističkog formata poput UrbanFestivala u Zagrebu i Dana lokalnog angažmana u Šibeniku. U okviru festivala Dizajn distrikt Zagreb ove je godine realizirao prostorno-umjetničku instalaciju Space Invader te je selektirao i postavio izložbu Lokalni putevi. Njegovo trenutno djelovanje sve je više usmjereno ka prostorno-istraživačkoj sferi.
*Dafne Berc
Dafne Berc arhitektica je specijalizirana za urbanističku teoriju. Studirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Berlage Institute u Amsterdamu i Universidad Politécnica de Catalunya u Barceloni. Velik dio svog radnog angažmana posvećuje proučavanju prostornih problematika u širem društveno-kulturnom kontekstu. Surađuje s umjetnicima i stručnjacima raznih profila, sa znanstvenim institucijama, stručnim i kulturno-umjetničkim organizacijama te lokalnim i inozemnim inicijativama. Autorica je i koautorica istraživanja, predavanja, publikacija, studija, članaka, izložbi, radionica, video i audio uradaka, interaktivnih platformi i arhiva te drugih srodnih formata.
*Bojan Mucko
Bojan Mucko je kao umjetnik i istraživač surađivao s Bacačima sjenki, UrbanFestivalom, Udrugom za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja i Festivalom Organ Vida. Selektor je međunarodnog festivala etnografskog filma ETNOFILm. Svoje istraživačko-umjetničko djelovanje predstavio je izložbama Točka komunikacije (2018.), Znaci vremena – Dokumentacija performativnog procesa (2014.), Likvidacija (2014.), Lijepa naša domovino! (2013.) i audio radom 60h/20min (2013.) u emisiji hrvatskog radija Slika od zvuka. Tekstovi su mu, između ostalog, objavljeni u Zarezu, Orisu, ČIP-u i Etnološkoj tribini. Autor je publikacija Ispražnjeno u povratu (prilog etnografiji praznine) i Izvještaj Galeriji Miroslav Kraljević o radu Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom za travanj te dokumentarnog filma Akvarij s umjetnim ribicama.
*Jarun 1, 2018.
► Posljednje tri godine djelujete kao interdisciplinarni tim kroz format diskurzivnog programa Urbanističko sučelje kao integralni dio festivala Dizajn Distrikt Zagreb, ali i izvan tog okvira kao nezavisni istraživački i umjetnički tim. Kako je došlo do suradnje i koju metodologiju koristite s obzirom na različite, ali komplementarne, profesionalne pozadine?
Dafne, Bojan, Dino: Projekt Dizajn distrikt Zagreb održava se u dijelu šireg centra Zagreba koji zadnjih godina prolazi kroz razne promjene. Radi se o području koje je posljednjih godina spontano transformiralo svoj urbani identitet zahvaljujući kreativnoj zajednici koja je ondje našla svoje mjesto. Cilj projekta je ujediniti sve kreativne inicijative u susjedstvu, a njegova najvidljivija javna manifestacija je festival koji se održava jednom godišnje. Međutim, trenutna kreativna oznaka koja to susjedstvo čini zamjetljivim ne reprezentira u potpunosti raznovrsnost društvenih praksi i identiteta svojstvenih susjedstvu. Tijekom pripremnih radnji i formiranja prvog izdanja festivala 2016. okupili smo se na poziv kreativne direktorice projekta Ire Payer kako bismo osmislili diskurzivni program koji istražuje i kritički procjenjuje učinke aktualne festivalizacije na svakodnevni život susjedstva. Tako je nastalo Urbanističko sučelje i njegov podskup Antigentrifikacijska redakcija – interdisciplinarna umjetničko-istraživačka platforma usmjerena promišljanju održivih aspekata i alata revitalizacije urbaniziranih sredina davanjem konstruktivne i projektivne kritike. Diskurzivnim programom nastojali smo dati vidljivost različitim kvartovskim akterima koji nisu nužno povezani s komercijalnim i kreativnim sektorom, a čije smo djelovanje prepoznali kao bitan faktor za kvalitetu života na području grada obuhvaćenom festivalom. Nastojali smo odstupiti od brendirajućeg pristupa i iskoristiti festivalski mehanizam za uključivanje spomenutih aktera u program. Naš doprinos projektu uključivao je stvaranje niza produkcijskih, komunikacijskih i diseminacijskih formata, od terenskog istraživanja, preko radionice, izložbe i okruglih stolova, do drugih javnih događanja u javnom prostoru.
Tijekom trogodišnjeg suradničkog procesa paralelno smo razvijali istraživačko-umjetničku metodologiju baziranu na terenskom radu, odnosno radu s terenom na terenu. Sva znanja i alate kojima raspolažemo kao tim isprepleli smo kako bismo na svakom projektu pokušali zatvoriti puni istraživački krug kroz mapiranje fenomena, implementaciju djelotvornih formata na temelju istraživačkih nalaza i monitoring te implementacije. Interdisciplinarne produkte i formate osmišljavali smo u suradnji s kolegama iz drugih stručnih i umjetničkih područja poput sociologije, grafičkog i komunikacijskog dizajna, dramaturgije, povijesti umjetnosti i slično, dok smo metodologiju nastavili artikulirati i nadograđivati primjenjujući je na druge problematike koje su nas u međuvremenu zaokupile. Dok je svrha produkata i formata koje zajednički razvijamo interaktivna komunikacija s korisnicima istraživanog područja i sa širom javnošću, smisao zajedničkog rada je istraživanje neformalnih potencijala pojedinih područja, koje etablirane institucije i korporativna kultura podjednako zaobilaze napraviti.
*Metodološki princip stvaranja novih urbanističkih smjernica
► Govorite o urbanizmu kao sintetičkoj disciplini…
Dafne, Bojan, Dino: U široj perspektivi zajedničkog rada zanima nas reinvencija ideje o urbanizmu, disciplini koja se počela formirati u jeku industrijalizacije sredinom devetnaestog stoljeća kao jedan od instrumenata uspostave klasnog kompromisa poboljšanjem uvjeta svakodnevnog života u gradovima. Urbanizam se u tom vremenskom periodu pojavio kao nova disciplina koja nastoji razumjeti sve veću ekspanziju gradova uslijed industrijalizacije, gubitka kontrole nad tom ekspanzijom i loših uvjeta života koji prate takav proces. Socijalni nemiri, uzrokovani eksploatacijom većine stanovništva uslijed nezaposlenosti, loših radnih i stambenih uvjeta u prostornoj konstelaciji koja nije bila spremna prihvatiti sve veću migraciju u gradove, usmjerili su pažnju različitih sektora znanja na proučavanje grada, razumijevanje odnosa između prostornih uvjeta i društveno-ekonomskih pojava u gradu i osmišljavanje intervencija za njihovo poboljšanje. Ideja o urbanizmu, kao disciplini koja se bavi promišljanjem sinteze organizacijsko-programske i (arhi)tektonske intervencije koja podržava raznovrsnost svakodnevnog života na određenom području, počela se razgrađivati sredinom sedamdesetih podjelom na tzv. urbano planiranje lišeno kritičko-ideološke dimenzije i na tzv. urbane studije lišene projektivne nadgradnje. Ova i dalje prisutna podjela u konačnici doprinosi akceleraciji globalnog rasta i širenju društvene nejednakosti.
►U spomenutom ste kontekstu istaknuli koncept terrain vague, što bi u prijevodu s francuskog bio nejasan teren. Možete li pojasniti kako funkcionira taj koncept i koje potencijale ima? Na koji ste način implementirali taj koncept u optiku vašeg promišljanja prostora?
Dafne, Bojan, Dino: Urbanizmom se nastojimo baviti kao teorijskom praksom kroz propitivanje i primjenu urbanističkih koncepata, odnosno kroz razvoj vlastitih hibridnih koncepata i reviziju nekih koncepata iz prošlosti koje i danas smatramo funkcionalnima, što je bio slučaj u istraživanju minigolfa kao indikatora javnih prostornih politika. Propitivali smo prostor slobode kao općeprostorni koncept za tjelesni odmor i rekreaciju duha, unutar kojeg možemo uspostaviti interakciju s okolinom u kojoj se nalazimo, a istovremeno i kao mentalno-fizički prostor koji nam omogućuje izmještanje iz kolotečine svakodnevnog funkcioniranja i dopušta nam da se prepustimo refleksiji, kontemplaciji, imaginaciji, transgresiji, emancipaciji i drugim analitičko-sintetičkim stanjima duha i tijela.
Terrain vague smo propitivali kao urbanistički koncept staništa prostora slobode. Nejasan teren funkcionira kao oksimoronski koncept koji omogućuje dijalektičku analitiku, kao razgraničeno fizičko područje na kojem pravila ponašanja nisu normirana već okvirno relacijski definirana. To je teritorij koji se na prvi pogled čini nesigurnim i neprijateljskim, ali s kojim se osoba boravljenjem sprijateljuje i na kojem se počinje percipirati logika koja omogućuje upražnjavanje potreba u obliku individualnih i/ili grupnih susreta i rituala, koji se ne mogu uživati na normiranom teritoriju javnog prostora poput trga, ulice, parka, dječjeg igrališta…
Vezu ta dva pojma, prostora slobode i nejasnog terena, analizirali smo ispitivanjem performansi postojećih minigolf igrališta koje su mjerljive s konceptom terrain vague kako bismo ustanovili svojstva i gabarite prostora slobode koji je moguće njegovati na tim područjima. U tom smo smislu minigolf kao princip uređenja vanjskih javnih prostora iščitavali kao poligon za implementaciju i vježbu općedruštvenih vrijednosti. No, propitivanje takve veze moguće je i na brojnim drugim fenomenima s kojima se možemo svakodnevno susresti u bližoj i daljoj okolini.
*Plakat za film “Terrain vague” redatelja Marcela Carnéa, 1960. // Izvor: Imdb.com
►Primijetili ste da građevine koje su dio kompleksa sportsko-rekreativnog centra Svetice posljednjih godina propadaju i da se taj prostor počinje pretvarati u terrain vague. Otkrili ste zatim i napuštena minigolf igrališta izgrađena u šezdesetima i sedamdesetima u Zagrebu, koja su svjedoci socijalističkog i holističkog promišljanja radnog vremena i prostora, bilo radnog, bilo slobodnog, tj. odnosa duha i tijela. Po čemu je minigolf specifična igra i zašto je vama bila interesantna?
Dafne, Bojan, Dino: Integralni dio metodologije našeg djelovanja uključuje i ekstenzivni monitoring užih i širih gradskih područja, naročito onih nedovršenih, nekonsolidiranih ili u procesu transformacije. Svetice su do 2016. godine bile funkcionalno gradsko područje, intenzivno korišteno kao relikt sportsko-rekreacijskog centra i javni gradski prostor. Kao prostrani klaster međusobno povezanih čestica gradskog vlasništva, područje Svetica predstavlja potencijal za lukrativan poduhvat u aktualnom procesu privatizacije koja posljedično ograničava dostupnost privatiziranom području. U nomenklaturi nekretninsko-spekulativnog kapitala, koja umjesto projektivnih, performativnih i inkluzivnih karakteristika prostornih resursa, barata isključivo onim manipulativnim i identitarnim: Svetice su sjajno prometno povezane s velikim dijelom grada, u neposrednoj blizini je park Maksimir, na dijelu područja leže iskoristivi ostaci infrastrukture nekadašnjeg sportsko-rekreacijskog centra…
Od provedbe arhitektonsko-urbanističkog natječaja za rukometni dom 2006., preko ideje o koncesiji dijela područja za uređenje nogometnog kampa 2014., Svetice su školski primjer prostorno-ekonomske agende pumpanja virtualne nekretninsko-transakcijske vrijednosti u predmetno, ali i okolno područje, uz sustavnu sukcesivnu sanatizaciju iskorjenjivanjem funkcionalne infrastrukture neophodne za sigurno i frekventno korištenje područja i njegovo konačno zapuštanje do propadanja. Imajući to na umu, pratili smo promjene na Sveticama i izašli na teren u jesen 2016. kad su počeli radovi rušenja i demontaže pojedinih objekata. Obišli smo cijeli prostor kompleksa i primijetili da je iz nekog razloga minigolf igralište ostalo sačuvano, što nas je zaintrigiralo. Povezali smo zajedničke dojmove i sjećanja na druga minigolf igrališta rasprostranjena po Zagrebu i okolici, duž jadranske obale i pokušali ih razvrstati prema tipologiji prostora u kojem ili uz koji se nalaze: lungomare, trg ili ulica, industrijski ili hotelski park, sportsko-rekreacijski centar, pionirski grad…
Zaključili smo da je minigolf, u obliku u kojem ga pronalazimo u svim studijama slučaja obuhvaćenima istraživanjem, primjer zdravog i inkluzivnog promišljanja tzv. urbane plastike, odnosno njezine (poli)funkcionalnosti povrh same estetike i općenito koncepta stvaranja mjesta (placemaking). Golf je kao skup natjecateljski sport klasno određena igra, a njegovu implementaciju u javni (tada društveni) prostor kao minigolf aktivnost dostupnu svima možemo smatrati alatom društveno-klasne emancipacije. Intuitivnu igru u kojoj se sa što manje udaraca lopticu pokušava ubaciti u rupu, preko čeličnih ili betonskih prepreka u formama koje simbolički korespondiraju s vremenom nastanka, obično u rasponu od 9 do 18 borilišta – razumiju svi! Igra ima cirkularni princip kretanja u koji se svatko može uključiti i pritom se po želji socijalizirati. Pripadajuća hortikultura, klupe i staze omogućuju da se prostor igrališta koristi i za druge aktivnosti u vrijeme dok se ne igra. Daljnje istraživanje proveli smo na području Zagreba, smatrajući da nam ta minigolf konstelacija omogućuje kvalitetno razmatranje postavljene hipoteze o sustavnom izostanku društveno-programatske komponente novoplaniranih ili recentno izvedenih zahvata u javnom prostoru, kroz opreku s urbanističkim tipologijama poput sportsko-rekreacijskog centra, pionirskog grada ili modernističkog parka.
*Svetice, 2016.
► Istraživanje je temeljeno na terenskom obilasku sedam zagrebačkih lokacija minigolf terena, koje ste mapirali kao sedam studija slučaja, nazvavši ih prema toponimima ili sportsko-rekreativnim centrima u Jugoslaviji: Pionirac, Svetice, Šubićevac, Središće-Zapruđe, Jarun 1, Jarun 2 i Utrine. Kako ste pristupili materijalu i kojim ste se parametrima vodili pri analizi? Kakva je zagrebačka minigolf konstelacija?
Dafne, Bojan, Dino: Sedam minigolf igrališta pronađenih u Zagrebu u stanju napuštenosti i zapuštenosti ili sporadičnog korištenja i djelomičnog održavanja istraživali smo kao sedam situacija nabijenih potencijalom, koje smo tretirali kao palimpsest sa slojevima koji su u svojoj koegzistenciji i danas svi aktivna supstanca za naš istraživački tretman. Zatečena minigolf konstelacija nije nas zanimala isključivo zbog linearne konstatacije o stanju igrališta u ovom trenutku, već i kao materijal za komparaciju koji indicira privatizacijske procese uključujući transformaciju prakse igranja minigolfa iz svima dostupne rekreativne aktivnosti u ekskluzivnu komercijalnu domenu sporta i/ili zabave. Terenskim uviđajem ustanovili smo da se tri igrališta u kompleksima Pionirac (danas Grad mladih) i Jarun niskofrekventno koriste za igranje minigolfa u toplijem dijelu godine, dok je jedno igralište nedavno izbrisano s područja parka između novozagrebačkih naselja Središće i Zapruđe. Ustanovili smo i da se dva zapuštena igrališta u kombinaciji s drugom infrastrukturom za sportsko-rekreacijske i društvene aktivnosti u kompleksima Šubićevac i Utrine po povoljnoj tarifi kratkoročno iznajmljuju sportskim udrugama. Primjerice, sportsko-kulturna udruga Zagrebački minigolf savez, u privremenom modusu operandi, za svoje je aktivnosti tijekom posljednjih jedanaest godina koristila više mapiranih lokacija. U dijelu zgrade bivše tvornice Gorica u Šubićevoj 55 montirala je i poligon za igranje minigolfa u interijeru. Isto tako, ustanovili smo da je napušteno igralište u kompleksu Svetice u sličnom stanju kao i kad smo ga otkrili prije nekoliko godina.
Sva smo mapirana igrališta nakon uviđaja grupirali prema mogućnosti za njihovu privatizaciju u tri kategorije: (1) Gotov brand spreman za komercijalizaciju – slučajevi u kojima rekreacija na području može postati dostupna samo korisnicima određene kupovne moći (Pionirac, Jarun 1 i Jarun 2); (2) Bjutifikacijom do akceleracije nekretninsko-spekulantskog procesa – slučaj u kojem rekreacija na području može postati lifestyle etiketa, a život u okolnom gradskom tkivu dostupan samo korisnicima određene kupovne moći (Središće-Zapruđe); (3) Propadanjem do atraktivnosti nekretninsko-spekulativnog resursa – slučajevi u kojima područje može postati potpuno nedostupno uslijed radikalne monetizacije (kroz promjenu namjene i/ili izgrađenosti), ali i paradoksalno (p)ostati stanište prostora slobode (Šubićevac, Utrine i Svetice).
*Poveznica na ponudu minigolf poligona
► Grad Zagreb vlasnik je svih mapiranih minigolf igrališta, koja su sustavno dovedena do propadanja. Detektirali ste određenu problematiku oko upravljanja. O čemu se radi?
Dafne, Bojan, Dino: Kad se fizički prostor opisuje kao temeljni planerski kapital uglavnom se koristi pojmovnik uređen pravilnikom, koji prostor tipizira kroz pojmove namjene, funkcije i načine korištenja. Osim što su ti pojmovi udaljeni i ispražnjeni od stvarnog značenja, oni su i nijemi u opisivanju i dekonstrukciji različitih društveno-ekonomskih fenomena koji imaju reperkusije u fizičkom prostoru. Istražujući neke od aktualnih fenomena u lokalnom prostoru, u protekle tri godine uvidjeli smo da bez složenijeg aparata analize (i sinteze) i promjene optike sagledavanja društveno-prostornih prioriteta nije moguće strukturno obrazložiti srž problematike tih fenomena. Umjesto da samo prividno različite oblike (uglavnom komercijalnog) korištenja opisujemo kroz namjenu i funkciju i time im pridodajemo apsolutne i zatvorene označitelje, prostor smo počeli kategorizirati kroz sintetičko međudjelovanje pojmova vlasništva, upravljanja, održavanja, dostupnosti i funkcionalne estetike. Takav analitički aparat tipizira prostor u četiri kategorije sukladne stvarnim oblicima korištenja, koji su određeni kao komercijalno i nekomercijalno, a ne javno i privatno. Kategorije smo interno radno nazvali superprivatno, poluprivatno, polujavno i superjavno. Tek stvarnim razumijevanjem i odvajanjem komercijalnog od nekomercijalnog oblika korištenja prostora društvo bi moglo dobiti alat za vlastito pozicioniranje prema i u prostoru, a projektanti i planeri alat za rekalibraciju pojma programiranja prostora. U trenutnoj društveno-političkoj konstelaciji kategorija superjavno (društveno, samoupravno) nije moguća, makar se pozivali na gradsko vlasništvo i gradsko održavanje, dok god se financijsko upravljanje odvija kroz entitete društava s ograničenom odgovornošću ili dioničkog društva, koja slijede tržišno uređenu hijerarhiju odlučivanja o trošenju novca uprihođenog poreznom obavezom. U slučajevima zagrebačkih minigolf terena, kao i svih gradskih prostora koji i dalje prolaze nasilnu transformaciju oblika vlasništva (iz društvenog u gradsko i/ili/kao privatno) i upravljanja uslijed privatizacije, sporno je pitanje namjernog neupravljanja s ciljem induciranog zapuštanja, koje primorava na prodaju ili pak dovodi do koncesioniranja nižom tržišnom tarifom i, naposlijetku, programatska eliminacija nekomercijalnih oblika korištenja prostora i aktivnosti. Zanimljivo je i da smo istraživanjem uvidjeli da najzapuštenija igrališta, i pripadajući im prostori, imaju više potencijala za nekomercijalno korištenje i širok spektar već formiranih nenormiranih aktivnosti.
*Svetice, 2018.
► Funkcioniraju li pojedina napuštena igrališta kao prostori koji alternativnim korištenjem ispunjavaju nepredvidive potrebe stanovnika i korisnika sredina u kojima se nalaze?
Dafne, Bojan, Dino: Nakon iščitavanja lokacija i situacija s obzirom na ranije spomenute teorijske koncepte – prostor slobode i terrain vague, konstatirali smo da se sva igrališta i alternativno koriste na navedeni način. Naš je zaključak da se ne radi o slučajnosti, već o naslijeđu lokalnih ideološki jasno artikuliranih i dosljedno oblikovanih urbanističkih koncepata, čijom su primjenom inicijalno artikulirana predmetna područja, a time i potencijal njihovog rekreativnog, a danas alternativnog korištenja. Riječ je o sistemski projektiranom društveno-prostornom aspektu s urbanističkim rekreacijskim konceptima namijenjenim svima, izvorno baziranima na balansu sporta, rekreacije i socijalizacije. U zagrebačkom je slučaju okosnicu te strukture činilo par osnovnih koncepata, od kojih je najvažniji bio urbanističko-upravljački model gradske mreže sportsko-rekreacijskih centara, koji su služili sveopćem fizičkom odmoru i rekreaciji duha kao neograđeni prostorni kompleksi društvenog vlasništva koji dopuštaju besplatno korištenje svih sportsko-rekreacijskih terena, uz eventualnu simboličnu naplatu bazenske ulaznice i/ili najma rekvizita. Ti su urbanistički koncepti, temeljeni na ideji rekreacije i fiskulture kao integralnim elementima svakodnevnog života, baziranog na prihođenju od vlastitog rada, od devedesetih naovamo sukcesivnim nizom kulturno-medijskih i legislativnih intervencija ispražnjeni od svog izvornog smisla da bi njihov physis, pod naizgled istom oznakom upravljanja i održavanja, postao utilitaran element nekretninsko-spekulativnog mehanizma. Iskrivljavanjem tih koncepata ostvaren je važan preduvjet za začetak aktualne nekretninske spekulacije, koja se odvija putem umrežavanja struktura gradskog upravljačkog aparata koji odlučuje o raspolaganju gradskim vlasništvom; civilnog sektora koji obavlja manji ciklički prihodovno-transakcijski obrtaj u trenutnom stanju napuštenosti ili neodržavanosti predmetnih prostora, i privatnog kapitala kao krajnjeg klijenta i korisnika predmetnog mehanizma za okrupnjavanje privatnog vlasništva privatizacijom gradskog.
*Poklapanje zagrebačke minigolf konstelacije s mrežom sportsko-rekreacijskih centara
► Diseminaciju rezultata ovog istraživanja planirate u formi vodiča. Čemu će on služiti? Koje ste protuotrove osmislili za održavanje ili poboljšanje zatečenih situacija?
Dafne, Bojan, Dino: U vodiču, kao prvoj objavi rezultata ovog istraživanja, uprizorili smo sedam problemskih vinjeta s protuotrovima koje omogućuju svakom tko poželi posjetiti mapirane lokacije da se na licu mjesta promatrački i/ili korisnički uživi u istraživane situacije, zamisli njihovu moguću budućnost i međusobno ih poveže u narativ. Protuotrovi formulirani na osnovu valorizacije postojećeg stanja na lokacijama i njihovog urbanističkog naslijeđa artikuliraju konceptualne urbanističke smjernice za oblikovanje i projektiranje prostora slobode mapiranih lokacija. Projektivni zaključak učitan svakoj mapiranoj situaciji osvrće se na kvalitetu njezinog physisa i društvene performativnosti, ali i upućuje na karakter moguće intervencije za očuvanje i/ili poboljšanje te kvalitete i moguće obrise efekata takve intervencije. Ukratko: Pionirac kao inkubator za usvajanje vještine igranja minigolfa za oko 52 500 osnovnoškolskih učenika godišnje; Jarun 1 kao amplifikator integrativnosti postojećeg korištenja sportsko-rekreacijskog kompleksa; Jarun 2 kao filter za kvalitativnu kalibraciju relaksirajućeg ambijenta istog kompleksa; Središće-Zapruđe kao reinkarnator društvenog parkovnog koncepta; Šubićevac kao intergeneracijsko vezivo stanovnika i posjetitelja i niša za predah u užurbanom gradskom okolišu; Utrine kao atraktor i točka susreta lokalnih stanovnika i posjetitelja i exposé kulturno-umjetničkih praksi gradskog značaja; Svetice kao prezervativ rekreacijsko-senzorijalne oaze tog dijela grada. Ideja je da se vraćanjem ovih urbanističkih smjernica u sljedeću iteraciju istraživačkog procesa nastavi praksa urbanističke metodologije koju razvijamo, ilustrirane dijagramom. To je praksa koja će obuhvaćati i druge formate za istraživanje navedene problematike te diseminaciju i primjenu istraživačkih uvida.
*Smjernice protuotrova za studiju slučaja Pionirac
Razgovarala: Petra Šarin / tekstove ove autorice za Vizkulturu potražite na linku.
Zahvaljujemo autorima istraživanja na ustupljenim vizualnim materijalima.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva, 2018.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
