Proglašenjem pobjednika i koncertom srpskog banda Igralom na Maloj ljetnoj pozornici u subotu je zatvoreno 22. izdanje Liburnia Film Festivala. Najboljim filmom po izboru žirija proglašen je Naša djeca Silvestra Kolbasa, koji je za Vizkulturu u ovom razgovoru govorio više o svojim stvaralačkim putanjama. Publici se najviše svidio film Neptunova nevera Katarine Stanković, a peteročlani žiri posebnim je priznanjem nagradio Anju Koprivšek za film Grand Prize.
“Film kojem dodjeljujemo nagradu za najbolji film istovremeno je surov i mekan; svjedoči o snazi roditeljske ljubavi i brige, kao i o terapijskoj moći dokumentarizma – kako za samog autora, tako i za nas gledatelje”, stoji u obrazloženju nagrade za najbolji film (Naša djeca, Silvestar Kolbas, Factum, 2024) LFF-ovog peteročlanog žirija u sastavu: Marina Burić, producentica IDFA Foruma, industrijskog dijela najvećeg svjetskog festivala dokumentarnog filma IDFA (Amsterdam), Danijel Pek, umjetnički ravnatelj Pulskog filmskog festivala i producent brojnih dokumentarnih i igranih filmova (Čovjek koji nije mogao šutjeti, Murina, Starac i roda…), Boris Poljak, snimatelj, direktor fotografije, redatelj te višestruki LFF-ov laureat, Vjeran Šalamon, multimedijalni umjetnik, skladatelj i dizajner zvuka te Melita Vrsaljko, novinarka i redateljica prošlogodišnjeg pobjedničkog filma LFF-a (Knin-Zadar).
Publika je vrijedno glasujući svake večeri za 26 filmova koji su bili u konkurenciji za osam festivalskih nagrada, najbolju ocjenu dodijelila filmu Neptunova nevera Katarine Stanković (SIRENA4REEL, LEWA productions, 2k4k, 2024). Filmu je dodijeljena jedna od viših srednjih ocjena u povijesti LFF-a, ocjena od 4,72.
Žiri je posebnim priznanjem istaknuo film Grand Prize (Akademija dramske umjetnosti, 2024) redateljice Anje Koprivšek jer u vremenu rastuće mržnje prema svemu drugačijem, njen film ima važnu ulogu; objašnjava nepoznato, gradi mostove te daje doprinos u borbi za bolje, tolerantnije društvo.
Toni Jelenić osvojio je nagradu za regionalni film, i to za svoj rad na filmu Brdo stvari (Akademija dramske umjetnosti, 2024). Jelenića je žiri prepoznao kao autora s izuzetnih talentnom za prepoznavanje živopisnih marginalaca koji “kroz posvećeni rad s njima pronalazi i distilira njihovu ljudsku suštinu te je kroz senzitivan smisao za humor približava gledatelju”.
Dobitnik Nagrade kritičara “Dragan Rubeša” je autor Igor Ilić, za film Duboki tonovi (Zagreb Film, 2024). “Film je neobično priređen eksperiment suočavanja s traumom zagrebačkog potresa, čovjeka koji ga je doživio na samom epicentru. S posebnim naglaskom na odličnom zvuku, ali i sigurnom režijom i montažom, ovaj organski dokumentarni projekt ostvaren je kroz odnos oca i sina, kako bi premjestio epicentar straha koji koči u hipocentar olakšanja i moglo se krenuti dalje zahvaljujući Dubokim tonovima”, stoji u obrazloženju Nine Kovačića, ovogodišnjeg filmskog kritičara koji je odlučivao o tome kome će pripasti Nagrada kritičara koja se dodjeluje u suradnji s Art-kinom Croatia iz Rijeke.
Liburnia Film Festival poznat je po tome što osim nagrada za najbolja dokumentarna ostvarenja dodjeljuje i tzv. nagrade struke – nagradu za najbolju režiju, najbolju montažu, najbolju fotografiju i dizajn zvuka.
Nagrada za najbolju režiju pripala je Jakovu Toriću za film Kuće bez krovova (Udruga Blank, 2023). “Efektnim a jednostavnim režijskim postupkom, uspješno spojivši film, videoblog i statuse s društvenih mreža, autor progovara o jednom od najvažnijih pitanja za mlade ljude u Hrvatskoj – rješavanju stambenog pitanja.” stoji u obrazloženju nagrade, a žiri ujedno smatra da je to i put do nove publike dokumentarnih filmova.
Za svoj pristup teškoj temi, ali kroz oko kamere, nagrađen je Elvis Lenić jer je kroz distanciranu, suzdržanu ali dobru i preciznu fotografiju uspio svima približiti jednu takvu bolnu temu. Nagradu za najbolju fotografiju dobio je za film Brod (Kinematograf, 2023).
Nagrade za najbolju montažu i najbolji dizajn zvuka, pripale su autorima koji su radili na filmu Bol (Sve gore i gore, 2024) nedavno preminulog hrvatskog suvremenog multimedijalnog umjetnika Ivana Faktora. Damiru Čučiću uručena je nagrada za najbolju montažu jer je poznavajući Ivana Faktora ušao u njegov svijet borbe s bolešću i to pretočio u oblikovanje nevjerojatno dobrog filma, dok je Krešimir Šušljek koji se suptilnim i minucioznim postupcima uvukao u intimni prostor protagonista najbolji dizajner zvuka 22. LFF-a.
Nagrade LFF-ovih laureata ove su godine podržali AVC Zagreb, ACER Hrvatska, Balkan Documentary Center iz Sofije i Institut za dokumentarni film – IDF iz Praga.
Večer na LFF-u zatvorio je koncert srpskog trija Igralom, dok je publika prije samog proglašenja mogla pogledati još jedan dokumentarni film – Grandpa Guru Silvija Mirošničenka.
