Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Studentska izložba fotografija u Galeriji f8
U ponedjeljak, 10. prosinca u 19 sati u ADU Galeriji f8 u Zagrebu otvara se studentska izložba fotografija U procesu 2. Izložba je dio programa kojim Akademija dramske umjetnosti, a posebno Katedra za fotografiju na Odsjeku snimanja, u suradnji s novoosnovanom Udrugom studenata ADU f420 obilježava prvih godinu dana rada Galerije. Izložba ostaje otvorena do 22. prosinca, a može se razgledati radnim danom od 12 do 19 sati te subotom od 10 do 15 sati.
Studenti prve godine preddiplomskog studija izlažu fotografije dokumentarnih tema, studenti druge godine radove konstruirane i narativne fotografije, a studenti treće godine teme vezane uz tijelo. Studenti diplomskog studija fotografije predstavljaju se autorskim radovima koje su razvijali u nastavnom procesu. Radovi su nastali pod mentorskim vodstvom profesora: doc. art. Jelene Blagović, izv. prof. art. Darija Petkovića, red. prof. art. Sandre Vitaljić te umjetničkih suradnika Nikole Zelmanovića i Bojana Mrđenovića.
Mogućnost korištenja prostora ADU Galerije f8 kao svojevrsnog izloga prema gradu za aktivnosti Akademije potakla je i studente da se organiziraju u udrugu – f420 koja ima cilj izvoditi programe studenata namijenjene studentima. Udruga studenata ADU tim povodom organizira okrugli stol na temu Institucionalizacija fotografije: studentske perspektive koji će se održati 11. prosinca u 16 sati u ADU galeriji f8. U razgovoru, koji će moderirati student Ivan Buvinić, sudjelovat će dr.sc. Iva Prosoli, viša kustosica i voditeljica Zbirke novije fotografije u Muzeju za umjetnost i obrt, Marina Paulenka, direktorica fotografskog festivala Organ Vida i Lana Lovrenčić iz udruge Ured za fotografiju. Cilj razgovora je međusobno povezati institucije koje se bave fotografijom i unijeti u tu mrežu studentsku perspektivu kako bi se studentima stvorio oslonac za budući profesionalni razvoj.
Izložba Duje Medića u Salonu Galić
Samostalna izložba Mater planina + Pariške studije umjetnika Duje Medića otvara se u utorak, 11. prosinca u 19 sati u Salonu Galić u Splitu. Izložba ostaje otvorena do 28. prosinca.
” (…) Medić je crtač i pripovjedač sjete, nostalgije, zavičaja… Veliki obožavatelj materijalnog i nematerijalnog narodnog blaga, mladi erudit koji neprestano uči, pa prenosi, dijeli, prepričava, čuva i reinterpretira. Olovkom upisuje dubine u tanke slojeve na papiru. Kad postanu gusti, tamniji od noći kojom vlada Šorko, lokalni brejanski đavao, oni se transformiraju u teške, monolitne i trodimenzionalne skulpture koje prijete u tišini. Taj zloduh kojega je umjetnik prikazao kao mišinu za vino koja se radila od kozje kože, premda simpatična imena, neke je – pričaju stanovnici Dujinih rodnih Brela – stajao glave. Kako bi se Šorkov urok poništio onaj tko ga je noću sreo ispod planine trebao je o susretu šutjeti barem sedam dana. Premda su to znali, neki nesretnici od siline šoka nisu uspijevali držati jezik za zubima pa bi ih iznenada i zauvijek pojela noć.
Osim ciklusa brejanskih priča Duje Medić se u Salonu Galić predstavlja i svojim osebujnim Pariškim studijama. Taj je ciklus Duje započeo 2016. godine u Parizu tijekom boravka na rezidenciji Cité des Arts. Obilazeći Louvre i jedan od najzanimljivijih pariških muzeja Quai Branly koji je posvećen izvaneuropskim kulturama Medić se oduševio različitim prikazima ritualnih maski afričkih plemena, njihovim božanstvima i idolima drevnih civilizacija. Slikao je tada u svoj notes, na male papire dimenzija svega 10 x 14 cm najrazličitije maske građene sivim tonovima na bijeloj pozadini. Majstorski su precizno „isklesane“ do zadnjeg detalja pa nije ni čudo što nam se čini da ih ovaj tren možemo prstima odvojiti od pozadine i staviti ih preko lica kao kakav predmet koji ima treću dimenziju. Medić je ciklus nastavio crtati i po odlasku iz Pariza. Vraćajući se uvijek iznova fotografijama nastalima za vrijeme rezidencije Duje je kroz dvije godine razvio ciklus minijaturnih crteža koji doseže brojku od tridesetak radova olovkom. Na splitskoj izložbi izloženo ih je sveukupno 20.
Ono što povezuje ova dva ciklusa jest njihova duboka ukorijenjenost u vrijednosti tradicije koja je Dujin stalni pokretač. Ništa ga ne može toliko goniti da opetovano izazove svoje crtačke sposobnosti kao što su motivi vezani uz tradiciju. Dujine su maske strašne, duhovite, ponekad duboko potresne, a ponekad ironične. Likovno oblikovanje tih arhetipskih maski utjecalo je na izričaj Dujinih crteža nastalih nakon njegovog “pariškog otkrića”. Misao Henrija Focillona o tome kako je umjetničko djelo uronjeno u promjenjivosti vremena i pripadnosti vječnosti te kako je ono posebno, lokalno, pojedinačno i univerzalno posve dobro tumači naizgled krhku poveznicu između motiva maski i idola primitivnih civilizacija i brejanskih priča iz davnina.” (tekst Anite Ruso)
Matija Debeljuh u GMK
U četvrtak, 13. prosinca u 20 sati u zagrebačkoj Galeriji Miroslav Kraljević (GMK) otvara se izložba Y umjetnika Matije Debeljuha.
Prijedlog rada odabran je za produkciju na ovogodišnjem natječaju Galerije, koji je bio posvećen temi turizma kao jednoj od tematskih odrednica galerijskog programa ove i sljedeće godine. Iako se kroz djelatnosti povezane uz turizam ostvaruje gotovo trećina godišnjeg BDP-a države (a od njega preživljava i mnogo stanovnika zemlje), politički i zakonski okvir prostorne i društvene produkcije uvelike počiva na ad hoc odlukama usmjerenim rješavanju problema pojedinaca, često popraćenih sumnjivim poslovnim i političkim dogovorima sklopljenim na uštrb lokalnog stanovništva. Komodifikacija u svrhu turističke potrošnje postaje vidljivija sa sve većim priljevom stranog kapitala, a rast i ovisnost o turizmu utječe na svakodnevicu građana zemlje. Unutar spektra ključnih problema vezanih uz turizam i turistifikaciju, prijedlog Matije Debeljuha posvećen je temi seks/swing turizma u Istri, regiji koja je u Europi prepoznata među swing i nudističkim krugovima. Ova grana turizma u Istri, koja je cvala u vrijeme Jugoslavije, sada se svela par klubova i plaža za koje se više država ne brine i u rukama su privatnih osoba. Seks turizam promatramo kao jednu od ponuda unutar turizma, a unutar njega se smjestilo swinganje kao njegova legalna grana. U swinganju dobrovoljno sudjeluju parovi, ali i pojedinci, te razlikujemo dvije vrste swinganja, soft i hard. Soft swingerstvo ne uključuje penetraciju, osim između partnera, a hard swingerstvo podrazumijeva razmjenu partnera u kojoj je sve dopušteno. U Istru na swinganje dolaze parovi iz okolnih zemalja, s motivacijom sličnom motivaciji za bilo kakvo “obično” turističko putovanje: glavni motivi turističkog putovanja u velikom broju istraživanja su “smanjenje napetosti, intelektualno obogaćivanje, intimnost s osobom s kojom putujemo, egzotična pustolovina, upoznavanje sebe i otkrivanje vlastite osobnosti te bijeg”.
Matija Debeljuh temi pristupa kroz prizmu jednog swingerskog para. Družeći se s njima upoznaje lokalnu swingersku scenu: klubove i njihove vlasnike, swingerski lifestyle te percepciju istog u hrvatskom kontekstu. Njegov se rad u konačnici usmjerava na sam par, na izvedbu swingerskog identiteta između dokumenta i fikcije. Svjesno odabran muški pogled vodi nas u swingerski klub gdje voajerski pratimo seksualizirano žensko tijelo. Njena se koreografija odigrava ispred kamere/ispred njenog partnera, na taj način dodatno ispreplićući odnos umjetnika i para. Muško tijelo ostaje gotovo nevidljivo, slabašno ga prepoznajemo tek na jednom od portreta koji prate film. Izvedbu prati zvuk snimljen na jednom od partija u swing klubu i tek nekoliko kadrova kluba, prostorija u kojima možemo zamišljati seksualne igre, moguće daljnje scenarije.
Scene njenih pokreta isprekidane su dijelovima razgovora između para i umjetnika ističući njihova njihova iskustva u swing turizmu ali i intimni pogled na vlastiti odnos prema tijelu i međusobno slobodnom dijeljenju s drugima. Odabrani portreti centralnog ženskog lika aludiraju na vizuale koje swing partneri često kreiraju za društvene mreže u okviru kojih pronalaze druge parove, otkrivaju zajedničke fantazije i planiraju buduće susrete.
Iako je projekt Y inicijalno započeo kao istraživanje seks turizma, odnos koji umjetnik razvija s parom vodi ga prema inscenaciji swingerskog iskustva. Kreirana slika djelomično konotira prepoznatljivi pornografski pogled ali jednako tako izmiče potpunoj vizualnoj konzumaciji. Prostor galerije rekreira i simulira mjesto swingerskog susreta, poziva na prepoznavanje i preispitivanje vlastitog voajerskog užitka.
Izložba je otvorena do 12. siječnja.
Izložba o tehnologiji ranih dvijetisućitih
U zagrebačkoj Mami ovog petka, 14. prosinca u 18 sati održava se pop-up izložba Digital Life novomedijske umjetnice i fotografkinje Sofie Lee iz Seattlea s privremenom adresom u Hrvatskoj. Izložba tematizira tehnologiju ranih dvijetisućitih.
Sofia Lee je fotigrafkinja, GIF animatorica i video umjetnica iz Seattlea koja trenutno boravi na dalmatinskoj obali. Koristeći prvenstveno starije “point and shoot” digitalne fotoaparate, režirala je nekoliko glazbenih videa te je u Seattleu kao novomedijska novinarka o lokalnim događanjima izvještavala putem gifova. Publicirala ze za VICE i Mashable.
KIN*WÄV je projekt koji istražuje odnedavna odbačenu tehnologiju, konzumerizam i nostalgiju kroz slikovni jezik Instagrama. Iako je iz njega proizašao, projekt se razvio u smjeru serije fotografija i kućnih instalacija. KIN*WÄV je financiran od Artist Trusta iz Seattlea.
digicam.love je zajednica koju su rane 2017. godine osnovali Sofia Lee, Bao Ngo i Froyo Tam kako bi istaknuli rad fotograda koji koriste “point and shoot” digitalne fotoaparate. Cilj projekta je potaknuti fotografe na izlazak iz vlastite zone komfora kako bi istražili medij fotografije korištenjem previđenih alata. digicam.love su upriličili događanja u New Yorku, Los Angelesu, Seattleu, Kopenahgenu i Ljubljani, a o njima je pisao Mashable.
Promocija monografije Vlade Marteka
U subotu, 15. prosinca u 12 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu održat će se promocija nove monografije konceptualnog umjetnika, pjesnika, slikara i esejista Vlade Marteka. Riječ je o publikaciji u potpunosti posvećenoj Martekovom bavljenju fotografijom, pri čemu je medij shvaćen kao konceptualna forma. Knjiga pod nazivom Pripremanje za fotografiju, objavljena u izdanju Ureda za fotografiju, okuplja niz autorovih radova u mediju fotografije, nastalih u periodu od 1970-ih do danas. Prema koncepciji grafičke urednice Rafaele Dražić, publikacija je raspoređena u tri zasebne knjižice – knjižicu s tekstom Sandre Križić Roban, knjižicu s devedesetak reprodukcija, te knjižicu koja sadrži intervju s umjetnikom, pružajući svjež uvid u opsežan segment njegova stvaralaštva te promišljanja o umjetnosti, mediju, tekstu i značenjima.
Publikaciju će, uz autora, predstaviti urednica i autorica teksta dr. sc. Sandra Križić Roban, recenzentica dr. sc. Leonida Kovač, Jasna Jakšić (Muzej suvremene umjetnosti) i Darko Šimičić (Institut Tomislav Gotovac), a na promociji će se knjiga moći nabaviti po promotivnoj cijeni.
Neli Ružić u Galeriji SC
Do 22. prosinca u Galeriji SC u Zagrebu može se pogledati izložba Crne zastave (Izmještanja) umjetnice Neli Ružić. Izložba je otvorena radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
” (…) Neli Ružić me u izložbu uvodi navodeći Giorgia Agambena: ‘Suvremenim može biti nazvan jedino onaj koji se ne prepusti tome da bude zaslijepljen svjetlima vijeka i uspije opaziti u njima udio sjene, njihovu intimnu tamnost. Suvremen je onaj kojemu pred licem prsne snop tame koja dolazi iz njegova vremena.’ To je uputa za razumijevanje prizora o kojemu je ovdje riječ…
U Galeriji SC monovolumenski izložbeni prostor u većem je svoje dijelu ispunjen zastavama obješenima s visokog plafona sve do poda stvarajući statični, scenografski ambijent. (…) zastave su usidrene uz tlo kamenjem koje ih drži u mjestu zaustavljajući nemir njihovog mogućeg vijorenja. Kamenje je veliko, grubo, zemljanih boja, iz Nelinog zavičaja, sa otoka Šolte, asocira ruralno i u kontrastu je sa scenom u kojoj se nalazi i čistoćom izlagačkog prostora. Ambijent je teatralno osvijetljen reflektorom dovoljno oštrim da prostor među zastavama postane tamno zasjenjen, a u tim zamračenim poljima na tlo su položeni korišteni i stari kovčezi koji su samo toliko razjapljeni da iz njihove nutrine proviruje nešto malo svjetlosti…
Sve je stalo u samo četiri elementa: zastave, kamenje, kovčezi i svjetlo-sjena, cijelo stoljetno breme društvenih, političkih i migracijskih težina…
O kojim zapravo migracijama Neli Ružić govori, u državi u kojoj su emigracije stalne, ekonomske, političke, teške i iz koje se kontinuirano odlazi s polupraznim kovčezima? Govori o njihovoj trajnosti, o kontinuiranom odlaženju i napuštanju kakvo je i sama prošla. Govori to u vrijeme kada se lome koplja o kontroverznom migrantskom valu u dolasku. Mali tračci svjetlosti iz kovčega koji asociraju na razne povijesne epohe upućuju da život uvijek nađe put. Jednostavnost prizora i šturost elemenata i simbola kojima se Ružić izražava gledatelju samo naglašavaju burnost doživljaja.” ( iz predgovora Janke Vukmir)
Renata Poljak izlaže u Galeriji Kranjčar
U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar multimedijalna umjetnica Renata Poljak predstavlja svoj najnoviji rad pod nazivom Terra Incognita. Izložba uključuje premijernu galerijsku projekciju filma Yet Another Departure (Još jedan odlazak) te fotografske kolaže koji sa spomenutim filmom čine zaokruženu cjelinu. Posredstvom vizualno dojmljivih kadrova Renata Poljak uspostavlja autorski prepoznatljiv prostorno-vremenski narativ, istodobno zalazeći u područje prožimanja osobne odnosno kolektivne memorije i/ili zaborava koji u kontekstu političkih i gospodarskih promjena što su tijekom posljednjih nekoliko desetljeća zadesile hrvatsko društvo poprimaju socio-psihološke konotacije snažnih metaforičkih i simboličkih značenja.
Izložba Terra Incognita problematizira promjenjivost historijskih narativa te postavlja pitanje njihovih budućih značenja. U tom smislu motiv bivšeg admiralskog broda jugoslavenske mornarice koji je prije dvije godine potopljen kako bi služio kao podvodna atrakcija, kao i eksterijeri odnosno enterijeri otočja Brijuni gdje se svojedobno nalazila Titova ljetna rezidencija, svojevrsne su metafore prolaznosti. Prizori morske površine, podvodni kadrovi, naglasak na horizontima gdje se nebo spaja s vodom ili zemljom, otok kao mjesto radnje te suradnja s istom glumicom Terru Incognitu povezuju s Renatinim prethodnim multimedijalnim projektom Partenza. U oba slučaja, naime, u središtu autoričinih promišljanja nalaze se danas osobito aktualne teme odlaska, čežnje i neizvjesnosti, pri čemu otok i more imaju simbolično značenje, a prošlost i sadašnjost tvore začudan poetsko-metaforički amalgam.
