U kinu Kinoteka u Zagrebu prošlog je tjedna, od 23. do 27. rujna, održano 21. izdanje festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS. Festival je otvoren izložbom Meaning Distances vizualne umjetnice Rose Barbe, koja je u Muzeju suvremene umjetnosti otvorena do 9. studenoga. Posljednjeg festivalskog dana, u subotu 27. rujna, proglašeni su ovogodišnji laureati i dodijeljene nagrade: tri Grand Prixa u međunarodnoj konkurenciji, Grand Prix u programu konkurencije domaćih filmova Refleksi, nagrada žirija kritike, nagrada Green DCP i nagrada publike. S domaćim filmašima/icama uoči početka 25 FPS-a razgovarali smo ovdje.
U međunarodnoj konkurenciji ove je godine prikazano 25 filmova koji se dotiču ljudskosti i njezine konceptualne i doslovne krhkosti, turbulentnih egzistencijalnih kriza, te pukotina u vremenu, prostoru i nama samima. Tročlani veliki žiri čiji su članovi bili britanska kritičarka i teoretičarka Erika Balsom, belgijski kustos Stoffel Debuysere te američki redatelj i umjetnik Michael Robinson dodijelio je Grand Prix filmovima Momentum filmske umjetnice palestinsko-egipatskih korijena Nade El-Omari, Being John Smith britanskog avangardnog filmskog autora Johna Smitha te Green Grey Black Brown kineske filmašice s pariškom adresom Yuyan Wang. Posebno priznanje velikog žirija dodijeljeno je filmu Sinking Feeling američkog filmaša Zacharyja Epcare.
Momentum, Nada El-Omari (Grand Prix)
Obrazloženje žirija:
Film o želji da vidimo.
Da vidimo tuđim očima
Onkraj koprene novogovora i dvomisli
Kroz objektiv prošlog i sadašnjeg vremena
Pogled onkraj ruba vida
Pogled u sjećanje i posvećenost,
Koji propituje što to znači vjerovati.
Vjerovati u silu zajedništva
I snagu slika
Svjedočiti i govoriti istinu
Onda i sada, ondje i ovdje.
Being John Smith, John Smith (Grand Prix)
Obrazloženje žirija:
Ovaj film je spomenik veličanstvenoj običnosti. U njemu njegov autor pronalazi neiscrpno bogatstvo priča i lica, briga i snova – kao i mogućnost iskupljenja individualnosti od toga da bude samo još jedna stvar na prodaju. Ovaj film naglašava koliko je čvrsto „ja“ usidreno unutar „mi“, kolektiva koji obuhvaća ne samo tisuće drugih koji dijele umjetnikovo ime, već i milijune drugih s kojima mora dijeliti krhki i nejednaki svijet.
Green Grey Black Brown, Yuyan Wang (Grand Prix)
Obrazloženje žirija:
Groteskno, taktilno i zastrašujuće, ovo primamljivo djelo filmske poezije uspjelo je doimati se i pretpovijesno i posthumano, no uznemirujuće je prepoznatljivo kao sadašnjost. Prizvana kroz propulzivnu montažu ljepljive mase, sluzi, prljavštine i ruševina, toksičnost čovječanstva poprima fizički oblik, dok nas jezivi soundtrack vuče kroz blato vlastitom odvojenom glatkoćom.
Sinking Feeling, Zachary Epcara (posebno priznanje velikog žirija)
Obrazloženje žirija:
Zavodljiv, prostran rad koji nas odvodi negdje drugdje, prigušene napetosti, koji traži nove oblike intime u sterilnosti. Urbana poslovna zgrada postaje refleksivan bazen erotskih fantazija vlaka koji je ispao iz tračnica, gdje čekamo, tresemo se i preživljavamo zajedno.
Žiri kritike u sastavu Vanja Gajić, Dario Dunatov i Bartol Babić Vukmir odlučivao je o nagradi u programu Refleksi, nagradivši sljedeće filmove:
Crnogoj, Tin Žanić (nagrada Grand Prix Refleksi)
Obrazloženje žirija:
Nagradu u hrvatskoj konkurenciji odlučili smo dodijeliti filmu koji nas je iznenadio svojom agresivnom, eliptičnom montažom kojom ubija svaki naš pokušaj da u njegovim muljevitim, kričavo obojenim slikama nađemo čvrsto uporište.
Being John Smith, John Smith (nagrada kritike)
Obrazloženje žirija:
Odlučili smo dodijeliti nagradu filmu koji nas se dojmio već prvi dan festivala svojim toplim humorom, oštrom samosviješću, te naizgled asocijativnom strukturom koja je zapravo pažljivo složena. Za skromnu veličanstvenost, nagradu kritike za najbolji film u međunarodnoj konkurenciji dobiva Being John Smith.
Nagrada Green DCP, koja osigurava profesionalnu izdradu DCP-a, dodijeljena je filmu Alisa u zemlji u režiji Maje Ležaić. U obrazloženju stoji: Film koji nas je osvojio svojom zaigranošću, nježnošću i oniričnim jezikom. Polazeći odosobnog iskustva, film gradi slojevit imaginarij koji priziva univerzalna sjećanja nadjetinjstvo.
Nagradu publike osvojio je film Loyens Doriana Jespersa, redatelja koji je festivalski Grand Prixa i nagradu publike osvojio i 2020. godine.
