Jednoj od najznačajnijih jugoslavenskih arhitektica, Svetlani Kani Radević (1937. – 2000.), bit će posvećena retrospektivna izložba koja će se u sklopu “collateral” programa, kao paralelno događanje, održati za vrijeme skorašnjeg Venecijanskog bijenala arhitekture, koje se otvara 22. svibnja i traje do 21. studenog. Na izložbi pod nazivom Svetlana Kana Radević – poslijeratna arhitektura između centra i periferije (Skirting the Centre: Svetlana Kana Radević on the Periphery of Postwar Architecture) bit će predstavljene njezine najvažnije realizacije, među kojima se nalaze antifašistička spomen-obilježja, hoteli, poslovni i stambeni objekti, a izložbu će upotpuniti i privatna arhivska građa koja je dosad bila nedostupna javnosti.
*Svetlana Kana Radević / foto: privatni arhiv
Prema koncepciji kustosica, arhitektice Dijane Vučinić i povjesničarke arhitekture Anne Kats, izložba će predstaviti djelovanje ove arhitektice u svjetlu različitih geopolitičkih i društvenih nivoa: na regionalnom nivou, njezin prosede balansira između lokalnih i globalnih tendencija kasnog modernizma; na nacionalnom, oblikuje javne prostore koji su osnaživali progresivna društvena kretanja u socijalističkoj Jugoslaviji; na međunarodnom planu, njezin je rad obilježen kozmopolitskim pristupom i simultanim djelovanjem u SFR Jugoslaviji, Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama. Među vrhunce njezinog rada ubrajaju se Hotel Podgorica (1964. – 1967.) i Hotel Zlatibor (1979. – 1981.) koji su socijalistički luksuz učinili široko dostupnim i domaćim i stranim posjetiocima, stambena zgradu u Petrovcu (1968.) s fascinantnom fasadom i izdašnim stambenim prostorima te Spomenik palim borcima Lješanske nahije na Barutani (1980.), fascinantno memorijalno zdanje posvećeno lokalnim antifašističkim borcima.
*Hotel Podgorica / foto: arhiv Pobjede (lijevo), osobni arhiv (desno)
*Skica za Hotel Zlatibor / foto: osobni arhiv; stambena zgrada u Petrovcu / foto: arhiv APSS instituta
Rođena 1937. u Cetinju u Crnoj Gori, Radević uspjehe počinje nizati ubrzo nakon diplome na beogradskom Arhitektonskom fakultetu. Njezin projekt Hotela Podgorica osvojio je prvu nagradu na natječaju 1964. godine, a 1967. postala je i jedina žena te najmlađi laureat Borbine nagrade za arhitekturu, najprestižnijeg arhitektonskog priznanja u tadašnjoj Jugoslaviji. Sve do preseljenja u SAD 1972. radi u Republičkom zavodu za urbanizam i planiranje (RZUP) u Podgorici (tadašnjem Titogradu), a paralelno je vodila i svoj biro. Dobitnica je američke Fulbrightove stipendije, pa od 1972. studij nastavlja na Sveučilištu u Pennsylvaniji kao jedina žena od 22 studenata na poslijediplomskom programu čuvenog Louisa Kahna.
*Svetlana Kana Radević prima Borbinu nagradu / foto: privatni arhiv
“Istražujući bogatu arhivu, odlučili smo da izložbu postavimo u odnosu na teme koje dominiraju Kaninim stvaralaštvom i životom. Imajući na umu društvene okolnosti u kojima je živjela, zadivljeni smo bogatstvom ne samo njenog opusa, već i njenih interesa, ambicija i njenog utjecaja na okruženje, grad i daljnji razvoj arhitekture u Crnoj Gori. Zanimljivo je da je svoja najznačajnija djela, odnosno arhitektonski jezik i karijerni pravac, postavila veoma rano, dok je još bila u Crnoj Gori, odnosno Jugoslaviji, definitivno bez utjecaja velikih centara poput Philadelphije i Tokija kojima je kasnije stremila. U svijet je pošla s već bogatim stvaralaštvom i jasnom slikom o tome kakva arhitektica želi biti. Posebno se ističe njena posvećenost i temeljit pristup projektima za koje izrađuje stotine detaljnih crteža svakog segmenta arhitekture i interijera. Kanin najbliži suradnik na svakom projektu bila je njena sestra Ljiljana koja je potpisana na velikom broju projekata i čiji je doprinos evidentno veoma značajan, posebno kroz izradu impresivnih detaljnih crteža,” ističu kustosice izložbe.
Ime ove značajne arhitektice preuzeto je i u nazivu podgoričke udruge KANA / ko ako ne arhitekt, s čijim smo članicama nedavno razgovarali. Više informacija o venecijanskoj izložbi može se dobiti na web stranici www.kanaradevic.me.
*Spomenik palim borcima Lješanske nahije na Barutani / foto: Luka Bošković
