Osječki fotograf Tomislav Marcijuš, čiju smo fotografsku seriju posvećenu rodnom gradu objavili ovdje, u svom najrecentnijem ciklusu nazvanom Baranja Dreaming kroz pojmove mjesta i pripadanja tematizira i način na koji se formiraju (međugeneracijska) sjećanja. Fotografije snovite, lirske atmosfere nastale su u Barnji tijekom proteklih deset godina, a ujedno su i intimna posveta autorovoj obitelji i nasljeđu sredine u kojoj je odrastao.
Svaki odlazak vraća nas na neki početak i uči da otkrivamo nešto novo unutar sebe. Mi smo posljedica onih koji su tu bili prije nas. Nasljeđe naših obitelji, dobro i loše, sve je to dio onoga tko smo. Za razliku od gradova u koje hrlimo, sve u životu sela stvar je zajednice, a ne pojedinca. Kao dijete, nažalost, nisam to najbolje razumio. Upravo je i ova serija fotografija dio jedne zajednice, okruženja i učenja. Prolazi vrijeme i ljudi, a mi ih propuštamo zbog nemira s kojima se ponekad borimo; ovim projektom vraćam se tom propuštenom prostoru.
Baranja je mjesto mojih korijena. Sanjiva regija u kojoj svakodnevica sporo prolazi i gdje se osjeća nostalgija svih godišnjih doba. Baranja je raznolik i pitom pejzaž gdje me maglovita polja podsjećaju na san iz kojeg se nisam probudio. Mjesto gdje je zima toliko beskonačna i gdje u jesen palež ima svoju ljepotu mirisa. Baranja je za mene melankolični dio Hrvatske koji je utjecao na moj rad, moje ponašanje i shvaćanje svijeta. Ne pričamo ovdje samo o prirodi i pejzažima Baranje, u njoj je sav život jedno!
Osjećaj stoji, sva ta mjesta u Baranji nosim sa sobom kamo god otišao, nesvjesno prenoseći sve emocije na svoje buduće ideje. Serija lirskih fotografija pred vama, stvaranih tijekom posljednjih deset godina, na intiman način propituje u kojoj mjeri krajolici i vrijeme mogu utjecati na ono što ćemo postati.
Tomislav Marcijuš
