U maloj zagrebačkoj Galeriji Inkubator, koju jako volimo te čiji rad i djelovanje pratimo, izložbeni prosinac će obilježiti jedna grafičko-dizajnerska zavijezda iz regije o kojoj se mnogo pričalo, a vjerujemo da će i dalje, pogotovo nakon ove izložbe. Riječ je o Nikoli Puzigaći, mladom srpskom grafičkom dizajneru koji je svoju veliku popularnost stekao na društvenim mrežama. S Nikolom smo ranije ove godine, o njegovoj karijeri i velikom uspjehu, popričali u velikom intervjuu za Vizkulturu koji je vodila naša suradnica Nina Tomljanović (pročitajte ga na linku).
Izložba se otvara u petak 12. prosinca u 20 sati, a otvorena je do 19. prosinca.
U nastavku pročitajte više o izložbi u tekstu Martine Bratić iz Galerije Inkubator, kustosice izložbe:
O značaju ovoga ponešto samozatajnog umjetnika zorno svjedoči i činjenica da je njegov rad uvršten i u jednu od knjiških kolaboracija Mirka Ilića i Stevena Hellera (2012.), dvoje značajnih imena grafičkog dizajna i njegove povijesti, teorije i recepcije. Između ostaloga je Puzigaća i pobjednik brojnih natječaja dizajnerskih kreativaca, a i u Zagrebu će, u Galeriji Inkubator, još jedanput iz prve ruke posvjedočiti u čemu se krije magija njegovih radova.
Izložbu čine tematski različite grupe postera, ali i umjetničkih instalacija, a posebnost upravo ove, zagrebačke izložbe, jest premijerno izlaganje nekih sasvim novih radova Nikole Puzigaće, a koje će zagrebačka publika imati prilike pogledati.
Ovaj se mladi umjetnik grafičkim dizajnom počeo baviti shvativši, kako kaže, da je ono što je radio na školskim satovima, u rukama imajući bilježnicu i olovku, a nevezano za školski predmet – imalo i nekakav okvir struke, školovanja, zanimanja, ali i – zarade. Ipak, već nas prvi pogled na radove Nikole Puzigaće uvjerava da se ovaj umjetnik, prije svega, dobro zabavlja, pri tome i svojoj publici pružajući dozu nesmiljenog humora, ostvarenog upravo na onoj finoj liniji imaginarno povučenoj između predvidljivosti dizajnerski riješene svakodnevice i elemenata začudne i kontradiktorne retorike u službi već tradicionalnih postmodernističkih umjetničkih postupaka.
Prvu grupu radova čine posteri okupljeni pod nazivom DESING, namjerno jezički aludirajući na temu koju razrađuju, kreirajući asocijativnu igru pop-kulturnih glazbenih elemenata sa sustavom standardnih prometnih znakova. O DESING seriji, naznačujući posebnu povezanost prema istoj, Puzigaća je rekao: „Glazba je uvijek inspiracija. Mislim da i danas više volim glazbu negoli dizajn. Možda ovo nisam trebao reći , ali više volim čuti dobru pjesmu, nego vidjeti dobar poster.“
Druga grupa postera zadire u svijet filmskoga plakata, reducirajući značenjske elemente na optimalan odnos sloja (opće)poznatog iz filma kao neizbježnoga žanra pop-kulture te shematiziranih piktograma kao “bazičnoga sustava znakovlja i signala“ modernoga čovjeka. Treću će cjelinu činiti posteri čiji je zajednički nazivnik činjenica da – nemaju zajednički nazivnik, a posljednjoj grupi pripadaju svojevrsne umjetničke instalacije. Njih karakterizira stanovit odmak od očekivanoga promišljanja izložbenog prostora, kao i njihova specifična tematska usmjerenost, a s obzirom na tradicionalne temate
jednoga klasičnog izložbenog diskursa. Neki od ovih radova koreliraju upravo s pojedinačnim posterima, tvoreći nešto poput grafičke plošnosti gone 3D.
S obzirom na širinu interesa ovoga umjetnika, kao i na nepregledno polje tema, formi i “suradnji“ s drugim žanrovima i umjetnostima koje (grafički) dizajn može i veoma često doista ostvaruje, prava je sreća da se i ovaj skup radova mogao barem okvirno tematski i idejno objediniti. Inspiracijska su izvorišta, naime, brojna, kao i njihovi potencijali kombiniranja i premrežavanja, a o autorskim je idejama ovaj mladi dizajner rekao: „[…] ja ih samo hvatam iz Kozmosa prije nego što ih netko drugi uhvati.“
Just like that.
Intervju s Puzigaćom pročitajte na linku https://vizkultura.hr/duhovito-izlazenje-iz-dizajnerskih-okvira/
