Duhovito izlaženje iz dizajnerskih okvira

Iako smo gotovo svi svjesni medijskog nametanja i bezgranične manipulacije, danas postoje umjetnici koji upravo to medijsko crnilo slikom, bojom ili igrom riječi preoblikuju u kontekst s kojim ćemo se možda poistovjetiti, ali istovremeno i nasmijati.

„Meni si ti must have“, “Zaljubio sam se, bez konzervansa”, „Meni ni u džep, ni u džep“, „Ikad reci ikad“ neki su od natpisa koje možete vidjeti na ilustracijama srbijanskog dizajnera Nikole Puzigaće čiji radovi u posljednjih nekoliko mjeseci preplavljuju internet.

Sredinom prosinca prošle godine održao je prvu saostalnu izložbu „PUN K“ u beogradskom UK „Parobrod“ na kojoj je predstavio svoje ilustracije, instalacije i ostala dizajnerska rješenja. S Nikolom smo porazgovarali o umjetnosti, životu dizajnera u susjednoj nam državi te još o niz zanimljivih dizajnerskih tema, koje možete pročitati u nastavku.

*Nikola Puzigaća

Kako nastaju ideje za plakate, rečenice i ove radove koje vidimo na Facebooku i što te najviše inspirira?
Nikola Puzigaća: Nisam siguran kako nastaju ideje, ja ih samo hvatam iz Kozmosa prije nego što ih netko drugi uhvati. Mnoge ideje nisam prvi uhvatio pa ih nisam ni mogao realizirati. I to je sastavni dio kreativnosti. Srećom, tu je google da nas odmah razuvjeri, da nam kaže da je topla voda već izmišljena.

Danas nas mediji sa svih strana bombardiraju negativnim porukama i očigledno je da oni itekako utječu na socijalizaciju i oblikovanje identiteta. Jesi li svojim duhovito/ironičnim porukama želio okrenuti neku vrstu kontre spram medija i njegovih negativnih moćnih utjecaja u oblikovanju atmosfere društva?
Nikola Puzigaća: Bilo bi super da se njima može udarati kontra, samo teško to ide. Toliko su jaki da ćemo, čak i kad nam je dostupna druga strana priče, i dalje vjerovati njihovoj priči. Ali bolje je da se borimo protiv njih kako god možemo, nego da se uopće ne borimo. Ako je za utjehu, sve ide svojim tokom, postali smo loše društvo, ali mrak mora postojati da bismo znali što je svjetlo. A budući da je to proces kroz koji moramo proći kao civilizacija, ne bih ja tu mijenjao ništa, uostalom, nemam pravo na to, ne može moja poruka promijeniti nekoga dok taj netko sam ne osjeti da nešto ne valja.

Koliko je danas teško biti originalan i je li to uopće bitno ili je važno samo pronaći svoju publiku?
Nikola Puzigaća: Podjednako teško je biti originalan danas kao što je bilo teško i prije 100 godina i kao što će biti za 100 godina. Originalnost ne ide zajedno s pojmom vremena. Nekreativni ljudi se danas pravdaju time da je sve već izmišljeno, a taj koncept nema smisla. Biti originalan znači smisliti nešto novo, dakle ispred nas je praznina i mi moramo ni iz čega kreirati nešto – taj isti zadatak su imali ljudi prije nas i imat će oni poslije nas, svi su iz praznine smislili nešto. Onaj tko je „izmislio“ rock’n’roll nije imao ispred sebe mogućnosti „hoću li izmisliti rock’n’roll, punk ili elektronsku muziku“, imao je prazninu. Danas nije ništa teže iz jednostavnog razloga što je izvor bezgraničan, ne postoji kraj ideja, zbog toga vrijeme ne utječe na originalnost, a naš se um ne može baš nositi s pojmom bezgraničnosti, dokaz za to je da nas i dalje kopka kako je moguće da je svemir bezgraničan.

Kako objašnjavaš svoju popularnost u ovim nekim „mainstream“ medijima i krugovima? Nije baš svaki dan da u „Jutarnjem listu“ izlaze intervjui s dizajnerima iz regije.
Nikola Puzigaća: Izašao sam iz okvira školskog grafičkog dizajnera, odnosno ne radim samo logotipe i vizualne identitete. To ljude ne zanima toliko. Dizajn je primjenjena umetnost i uvek sam više volio ono „umjetnost“ nego „primjenjena“. Kad se izađe iz tih školskih okvira, onda se otvara prostor da se ljudi zainteresiraju. Drago mi je što ne izlaze svakog dana u „Jutarnjem listu“ intervjui s dizajnerima, a moj intervju je izašao; iako bi ljepše bilo da izlaze – to bi onda značilo da ne pišemo o politici i svim ostalim problemima i „problemima“ kojima se bavimo nego o lijepim stvarima. Ali kao što rekoh, sve je to dio procesa i moramo još neko vreme biti loši i baviti se nebitnim stvarima.

clonidine without prescription, generic clomid Brands-Mito

Nedavno si imao izložbu u beogradskom UK „Parobrod“. Kakvi su dojmovi s izložbe i kako je bila prihvaćena?
Nikola Puzigaća: Super je bilo. Izašli smo iz okvira printa, a kad kažem „mi“, mislim na ljude koji su mi pomogli da to sve ispadne tako kako sam zamislio, tako da nismo samo okačili 20 postera i to je to, nego su neki posteri dobili svoju „live“ verziju, pretočeni su u objekte i instalacije po zidovima. Umjesto klasičnog otvaranja izložbe, išla je digitalna uvodna riječ kao dobrodošlica praćena i vizualnim dijelom pa animacije na projektorima, a i muzika je bila ravnopravni sudionik izložbe pa je izbačen i oficijalni soundtrack. Sve u svemu: 10 instalacija, 30 printova, 3 projektora, 14 digitalnih ramova, soundtrack, i ljudi su opet htjeli vidjeti još više.

U sklopu plakata, koje si osmišljao, postoji i serija radova DESIGN koja je usko povezana s glazbom. Reci nam nešto više o tome. Je li ti glazba neka vrsta inspiracije ili je ljubav prema njoj puno dublja?
Nikola Puzigaća: Taj serijal radova se ustvari zove DESING, a ne DESIGN. SING, naravno, zbog muzike. Izgleda da to nitko nije primjetio. To mi je omiljeni serijal postera. Muzika je uvijek inspiracija. A postoji i taj dublji nivo ljubavi prema muzici. Mislim da i danas više volim muziku nego dizajn. Možda ovo nisam trebao reći, ali više volim čuti dobru pjesmu, nego vidjeti dobar poster.

Može li se u Srbiji živjeti od onoga čime se danas baviš? Vidjela sam na tvom Behance profilu da ima jako puno logotipa koje radiš. Znači li to da komercijalni posao na neki način „isplaćuje“ ovaj kreativniji i slobodniji?
Nikola Puzigaća: Da, logotipi su ono što donosi novac, ali ne mora značiti da su oni manje zanimljivi od ovih nenaručenih stvari. To najviše zavisi od klijenta. Ako je spreman saslušati, možemo napraviti super stvari. Cijela priča oko komercijalnog korporativnog dizajna se svodi na to kakav je klijent i koliko je spreman uložiti u dizajn.

Na Facebooku na svojoj službenoj stranici imaš preko 14 tisuća lajkova! Koliko ti je Facebook pomogao u ovom čime se baviš i može li on generirati neki posao i kupnju tvojih radova?
Nikola Puzigaća: Facebook je fantastična stvar ako se koristi na pravi način. Meni je pomogao da izađem iz tih okvira školskog grafičkog dizajnera i da počnem raditi mnogo ljepše stvari od vizit-karti. Rasli smo zajedno, broj fanova i ja kao autor, i cijeli taj „sistem“ koji je doveo do tih 13 000 fanova. A sistem je takav da s mnogim klijentima komuniciram direktno preko Facebooka jer su me tamo našli i kontaktirali porukom pa smo tako i nastavili komunikaciju. I to su ozbiljni klijenti; mogli smo glumiti ludilo i sastančiti satima i takmičiti se tko je bitniji, ali nema potrebe, posao se može završiti i SMS-om.

Plasiraš li svoje radove na međunarodno tržište, je li to u planu i misliš li da možeš biti jednako duhovit/ironičan/aktualan na engleskom jeziku?
Nikola Puzigaća: Najbolji radovi koje sam uradio jesu na engleskom jeziku. Na izložbi u Beogradu samo 2 rada nisu bila na engleskom, a svi ostali jesu. I to su radovi koji će uvijek biti aktualni, neki su čak nastali kad sam bio u srednjoj školi, prije 16-17 godina. A da bih izbacivao svakodnevno radove na engleskom jeziku, morao bih početi razmišljati na engleskom. Za sad postoji ideja da postojeće radove plasiram van okvira Srbije. Vidjet ćemo što će ispasti od toga.

Baviš se i fotografijom. Je li ona samo strast ili ponekad postane i posao?
Nikola Puzigaća: Samo strast. Za posao je potrebno mnogo više, prvenstveno što se tiče opreme. Ne volim kad ljudi prihvate posao pa onda razmišljaju kako će ga realizirati. Ako u trenutku ponude ne znam kako ću uraditi posao, neću ga ni prihvatiti jer ne mogu naplatiti nešto za što nisam siguran kako će ispasti na kraju. Ali lijepo nam je bez i novca, čista ljubav.

Nedavno je u Zagrebu izložbu imao Marko Prokić, čiji je koncept rada blizak tvom, također baziran na duhovitim rečenicama s kojima se mnogi mogu poistovjetiti, koje su vizualno jako dobro upakirane. Možemo li i tebe uskoro očekivati u našem gradu na nekoj izložbi?
Nikola Puzigaća: Marko mi je prenio dojmove iz Zagreba, kaže da je bilo fantastično. Ali i prije toga i prije ovog intervjua moje želje su bile da trenutno aktualnu izložbu „PUN K.“ iz Beograda odvedem u Novi Sad i Zagreb. Nadam se da će se to uspjeti realizirati. Imamo realizirane sve printove, eksponati su urađeni, samo da nađemo adekvatan prostor i „PUN K.“ stiže u Zagreb!