“Posvuda, samo strojevi, strojevi koji nisu sami.” Izjava kustosa ZHANG Ga u samom je srcu šestog izdanja Device_art festivala i njegove velike centralne izložbe Strojevi nisu sami koja će se otvoriti 18. prosinca u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti s početkom u 19 sati. Izložba će predstaviti 25 međunarodnih umjetnika i 21 rad koji mapira suvremeno djelovanje strojeva i ljudsku kohabitaciju s njima.
Vizkultura vam donosi više informacija o trojici umjetnika čiji su radovi mapirali našu pažnju.
*Ralf Baecker
Ralf Baecker (DE), Sučelje I, instalacija
Ralf Baecker je umjetnik koji djeluje na razmeđu umjetnosti, znanosti i tehnologije. Kroz instalacije i strojeve istražuje osnovne mehanizme novih medija i tehnologija. U prikazima i određenjima digitalnih i tehnoloških procesa, Baecker pruža poetski pogled na ono što stoji iza površine suvremene prakse stvaranja slike.
Sučelje I istražuje granicu između dva fizička sustava u interakciji. Svaki sustav sastoji se od motora, žica i elastičnih traka postavljenih horizontalno dok su sustavi vertikalno okrenuti jedan prema drugome. Svaki motor na gornjoj ili donjoj razini povezan je sa suprotnim žicom koja je spojena u sredini. Motori povlače žice u suprotnom smjeru (kao u igri potezanja konopa). Iznenadno ponašanje sustava se odvija kroz mrežu elastičnih traka koje povezuje susjedne spojeve žica. Kako bi se stimuliralo ponašanje sustava, motori dobivaju nasumične impulse s različitom snagom povlačenja. Nasumični impulsi su preuzeti iz niza Geiger-Müllerovih cijevi koje služe kao izvor entropije. Geiger-Müllerove cijevi otkrivaju prirodno zračenje zemlje i djeluje kao katalizator koji omogućuje promjene u sustavu.
Sučelje I istražuje složene interakcije entiteta u nekom obliku zatvorenog prostora. Kompleksno i iznenadno ponašanje pojavljuje se u različitom opsegu i na različitim područjima – od biologije, društvenih znanosti, računalstva, antropologije do ekonomije i politike. Lišen referenci na stvari oko nas, Sučelje I dopušta brojne interpretacije. Instalacija pobliže proučava stvaranje digitalnih slika. Fokus je na odnosu gotovo beskonačnih brzih signala / promjenjivih operacija u građi stroja i stabilnih / statičnih / uređenih slika koje se pojavljuju izvana. Sučelje I briše razliku između procesa i sučelja (izlaza) tako da sučelje (mrežu elastičnih traka) čini ključnim dijelom koji definira ishod procesa (ponašanja).
Ralf Baecker je za svoj umjetnički rad je primio brojne nagrade i stipendije, uključujući Veliku nagradu na Japan Media Art Festival 2017. godine, posebno priznanje na festivalu Ars Electronica 2012. godine i drugu nagradu na VIDA 14.0 | Art and Artificial Life International Awards u Madridu 2014. godine. Radove je izlagao na međunarodnim festivalima i izložbama poput Trijenala novomedijske umjetnosti 2014. u Pekingu, Künstlerhausa u Beču, ZKM-a u Karlsruheu, Martin-Gropius-Baua u Berlinu.
*Martin Howse
Martin Howse (UK), Test Execution Host, eksperiment
Test Execution Host (T.E.H.) istražuje način na koji su geološki materijali uključeni u povijesti i rad tehnologije te kako na njih utječu promjene u okolišu. Pri tome povezuje računalne procese s procesima prirodnog stvaranja materijala, preobrazbe i propadanja. T.E.H. se referira na život i rad računalnog pionira Alana Turinga. Rad poprima oblik jednostavnog računalnog stroja – Turingova stroja koji zastarjelim računalnim dijelovima piše i čita jedinice i nule na traci napravljenoj od stijena i uzoraka iz lokalnih rudarskih područja i tla.
Turingov stroj, prvotno zamišljen kao teorijski koncept, dobio je svoj fizički oblik. Sastoji se od pokretne glave koja piše nule i jedinice na beskonačnoj traci. Turingov stroj čita podatke s trake te mijenja stanja prema podacima i uputama, dok se kroz proces i dalje pohranjuju podaci pisanjem na traci. Upravo to čini osnovu računanja. Za pisanje jedinice na kamenu traku nanosi se pripravljena otopina za cijanotipiju (amonij željezo (III) citrat i kalij ferocijanid – na dnevnoj svjetlost otopina prelazi u tamno plavu boju), dok za pisanje nule voda izlazi iz pridružene mlaznice. Podaci se iščitavaju pomicanjem glave stroja koja registrira relativne količine svjetla i tame. Zbog korištenja sirovih materijala, rad Turingova programa ili softvera je loš. Rad stroja je promjenjiv i nepotpun te je vezan uz materijalna ograničenja svijetla i tekućine. Cijanotipija je fotografski proces koji se počeo koristiti u 19. stoljeću za izradu kopija tehničkih nacrta. Proces uključuje cijanid, supstancu korištenu u industrijskom postupku dobivanja zlata ili siromašnih ruda. Alan Turing počinio je samoubojstvo konzumacijom cijanida.
Martin Howse je zaokupljen istraživanjem poveznica između Zemlje (geofizički fenomeni), softvera i ljudske psihe (psiho-geofizika) kroz konstruiranje eksperimentalnih situacija (unutar performansa, laboratorija, šetnji i radionica), umjetničkih radova i tekstova. Posljednjih desetak godina inicirao je brojne projekte otvorenih laboratorija, te izvodi performanse, objavljuje tekstove, predaje i izlaže u cijelom svijetu. Također je tvorac audio modula temeljenog na impulsima iz kože pod nazivom The Dark Interpreter te serije modularnih sintisajzera (ERD).
*Ief Spincemaille
Ief Spincemaille (BE), Lightmap, instalacija
Lightmap je sastavljen od 82.000 malih fotografija i pruža trenutačni pogled na jednu cijelu godinu. U ponoć 31. prosinca 2012. godine fotoaparat na krovu M Muzeja u Leuvenu (Belgija) započinje fotografirati nebo svakih šest minuta, stvarajući 240 fotografija u 24 sata. Instalacija postavljena u muzeju automatski printa fotografije na plastične kockice dimenzija 8 x 8 mm. Lightmap je „otkucao“ jednu plastičnu kockicu svakih šest minuta i ostavio trag onog što vrijeme, u suštini, jest – kretanje Zemlje oko Sunca. Proces je završio 31. prosinca 2013., nakon jedne godine i 82.000 kockica. Rezultat procesa – instalacija Lightmap – pruža pregled promjena u vremenskim i svjetlosnim uvjetima u Leuvenu tijekom 2013. godine. Slika u obliku oka prikazuje smjenu godišnjih doba kao trenutan jaki „puls“ ili „otkucaj“ Sunčeve svjetlosti, odnosno povećanje i smanjenje svjetlosti tijekom jedne godine.
Ief Spincemaille na svom umjetničkom putu prolazi kroz područja vizualne umjetnosti, dizajna i performansa te različite kontekste rada. Istražujući granice umjetničkog područja u kojem djeluje, poigrava se s postojećim okvirima i oblicima ne samo zbog uživanja u formalističkoj igri, već i iz potrebe za pronalaskom novih oblika koji bolje odgovaraju njegovoj imaginaciji. Njegovi projekti proizlaze iz dječje znatiželje i čuđenja jednostavnim fenomenima – poznatim i bliskim stvarima koje ostaju nevidljive, poput zakrivljenosti Zemlje, prisutnosti sunčeve svjetlosti, našeg najudaljenijeg susjeda na drugoj strani svijeta, promjena u dužini dana… Spincemaille uspijeva spojiti čuđenje i poeziju s predanom društvenom i političkom praksom. Pri tome nastavlja avangardne tradicije, ali ih prenosi u nov, radikalan i suvremen oblik. Diplomirao je filozofiju na sveučilištu u Leuvenu te je studirao jazz, modernu glazbu te glazbu i tehnologiju na L’AULA de Música Moderna i Jazza u Barceloni. Djeluje uz podršku Werktanka.
Izložbu Strojevi nisu sami, nakon otvorenja, u zagrebačkom MSU možete pogledati svaki dan od 11 do 18 sati, osim ponedjeljka. Cijena ulaznice je 30 kuna (20 kuna za studente i grupe građana, a 15 kuna za studentske grupe). Svake subote u 16 sati bit će organizirano besplatno vodstvo za građane, na hrvatskom jeziku.
Informacije o šestom Device_art festivalu pratite putem Facebook stranice, Instagram profila udruge Kontejner i internetske stranice.
Device_art je međunarodni festival koji se od 2004. godine bavi tehnološkim napravama, strojevima i robotikom u suvremenoj umjetnosti, a organizira ga udruga KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse.
