Vjerojatno u novijoj zagrebačkoj povijesti ne postoji pojedinac koji je imao tako širok krug djelovanja kao Ferdinand Budicki, a da je ujedno u potpunosti marginaliziran. Danas je sačuvano svega desetak njegovih fotografija, a njegovo ime donedavno je nosila samo jedna mala uličica. U literaturi, osim nekoliko stranica u monografiji HAK-a i Tehničkog muzeja, o Budickom nema ni traga ni glasa.
Automobili, motori, bicikli, traktori, klaviri, gramofoni, šivaći i pisaći strojevi, fonogrami, namještaj – samo su dio asortimana koji je Budicki prvi ponudio građanima Zagreba. Osim toga, Budicki je bio i suosnivač velikoga broja institucija kao npr. Hrvatskog autokluba, Hrvatskoga sportskog saveza i Zagrebačkog zbora (preteča Zagrebačkog velesajma). Budicki je ostao zapisan kao čovjek koji je 1901. godine iz Beča dovezao prvi automobil u Zagreb i bio je prvi čovjek koji se 1904. godine autom dovezao na Sljeme.
No njegovo ime počelo se češće spominjati otkako je lani u Zagrebu otvoren Muzeja automobila Ferdinand Budicki u Ulici kneza Ljudevita Posavskog. Za razliku od mnogih drugih muzeja ovaj je izuzetno interaktivan te svojim posjetiteljima nudi tematske izložbe, radionice, predavanja, projekcije, tribine restauracije, ali i zabavu s ciljem promoviranja 115 godina automobilističke kulture u Hrvatskoj.
Zagrebački muzej automobila sve je popularnija destinacija i već je stekao brojne poklonike, pa smo dogovorili intervju s jednim od osnivača muzeja, Vladimirom Vinduškom koji, osim što je strastveni ljubitelj oldtimera, već dugi niz godina oblikuje makete automobila koje će ubrzo imati svoju izložbu. Intervju pročitajte u nastavku:
► Kako prikupljate automobile koji se trenutno nalaze u muzeju?
Vladimir Vinduška: Svi automobili privatnog su vlasništva, a njihovi vlasnici ujedno su naši prijatelji ili poznanici. Auti su ovdje neko vrijeme što znači da se postav izložbe vrlo često mijenja, što daje dinamiku samom muzeju. Trenutno imamo oko 45 automobila i 35 motora. Imamo puno upita od vlasnika koji bi htjeli da njihovi oldtimeri budu u muzeju, no fizički ih nemamo gdje sve smjestiti u naših 1600 kvadrata.
► Iz kojeg perioda imate najviše automobila?
Vladimir Vinduška: Najviše imamo automobila od sredine 40-tih godina, pa sve do kraja 70-tih.
Imamo svega nekoliko automobila između dva svjetska rata, no takvih je generalno malo ostalo na ovom području. Zato smo jako sretni i ponosni što postoji šansa da će nam ubrzo stići stari Peugeot iz 1902. To bi nam svakako bio najstariji automobil u muzeju.
Prvenstveno želimo prezentirati automobile koji su bili karakteristični za jugoslavenski vozni park kao što su Stojadin, spaček, buba, fićo. U drugom planu imamo zapadnoeuropske automobile poput Citroena, Volkswagena, Mini Morrisa, Opela, Mercedesa i nešto američkih.
*Vladimir Vinduška
► A koji je automobil, prije dolaska željenog Peugeota, trenutno najstariji?
Vladimir Vinduška: Najstariji datira iz 1916. godine. On nažalost nije u voznom stanju, ali ćemo ga probati obnoviti. Iza njega je crni Ford T iz 1922. godine koji je u voznom stanju, kao i ostali automobili. Najvrjednije vozilo koje imamo je Rolls Royce Silver Shadow iz 1967. godine, koji je proizveden u svega 505 komada.
► Postoji li kakav kriterij koji automobil može biti muzejski eksponat u vašem muzeju?
Vladimir Vinduška: Naravno. Prvo treba biti oldtimer, što znači star barem 30 godina. Volimo uzimati aute koji su još stariji i malo egzotičniji. Također, bitno je da su očuvani.
► Voli li publika oldtimere i vaš muzej?
Vladimir Vinduška: Ako sudimo po statističkim podacima ovogodišnje Noći muzeja onda svakako da.
Naš muzej je proglašen najposjećenijim u toj noći s čak 15 000 posjetitelja.
Medijski smo dosta popraćeni, ali imamo problem što smo dislocirani iz centra, pa malo tko zna gdje se nalazimo.
► Kako je uopće došlo do ideje stvaranja muzeja?
Vladimir Vinduška: Počelo je to još prije nekoliko godina kad je moj prijatelj i suradnik Valentino Valjak krenuo pisati monografiju “Bešte, ljudi – ide auto”. Knjiga obrađuje povijest automobilizma u Hrvatskoj od 1898. – 1945. Prikupljeno je i nekoliko tisuća fotografija, najveći dio nikada javno viđenih, budući da su pronađene u obiteljskim albumima najstarijih automobilista na ovim prostorima. Nakon promocije knjige 2012. godine odlučili smo se da bi bilo odlično da sve te materijale javno izložimo, pa je tako nastala ideja o osnivanju muzeja. Obratili smo se gradonačelniku Zagreba koji nam je donirao bivšu halu tvornice Pluto, a pokretanje Muzeja bilo je pod pokroviteljstvom predsjednika Ive Josipovića.
► A kako se danas financirate?
Vladimir Vinduška: Financiramo se od ulaznica, edukativnih radionica za djecu i mlade. Svi djelatnici koji ovdje rade volonteri su i ulažemo puno energije da bismo održali muzej na razini. Kada smo došli u ovaj prostor imali smo pune ruke posla da ga dovedemo u ovo stanje, tako da smo sve što ovdje u muzeju postoji stvorili sami svojim radom i restauracijom. Radimo svaki dan, a subotom do ponoći.
► Spomenuli ste da imate puno projekata na kojima trenutno radite, koji Vam je sljedeći?
Vladimir Vinduška: Imamo veliki broj prijatelja koji su ljubitelji oldtimera i imaju veliko znanje o povijesti automobila i njenoj restauraciji, pa želimo osnovati društvo koje bi prikupljalo nove sadržaje i fotografije te eventualno tiskalo novu monografiju.
Prvenstveno želimo da Muzej postane centralno mjesto okupljanja i druženja za hrvatske klubove oldtimera, a poseban naglasak stavljamo na mlađe generacije. Često vikendima imamo organizirane edukativne radionice, dok za one najmlađe imamo likovne radionice. Kotizacija za radionice je u cijeni ulaznice.
U planu je snimanje dokumentarnog filma i televizijskih priloga s osobama iz našeg javnog života te automobilskim pričama, jer imamo dosta video materijala.
► Gledajući s estetske strane, što današnjim automobilima nedostaje s obzirom na oldtimere?
Vladimir Vinduška: Automobili poput bube, žabe, spaček imali su karakterističnu siluetu i ljudi su ih točno mogli razlikovati na cesti. Iako su bili industrijski, imali su više šarma nego današnji moderni automobili. Danas je sve to postalo jako homogeno, a razlike su samo u detaljima zato što je fokus na infrastrukturi, a ne toliko na vanjštini.
► Dakle, kakva nam je onda budućnost?
Vladimir Vinduška: Smatram da su male šanse da se nekadašnja estetika automobila vrati u modu, nego će oni zauvijek ostati samo vizualni unikat. Budući automobili bit će kvalitetniji i trajniji nego danas, ali estetski aerodinamički dorađeniji. Elektromotori će vjerojatno u potpunosti dominirati zbog ekoloških razloga.
► Osim vozila u muzeju postoje i Vaše unikatne makete?
Vladimir Vinduška: Tako je! Nisu sve trenutno ovdje, ali se nadam da će barem većina njih biti.
Četrdeset godina izrađujem makete automobila, prvenstveno one s početka 20. stoljeća, jer sačuvanih primjeraka osim na fotografijama više nema. Naime, austrijska vojska ih je likvidirala za vrijeme 1. svjetskog rata. Izrađujem ih od recikliranih materijala to jest od svega onoga što nađem doma (smijeh).
► Čini se da je vaš hobi poprilično zahtjevan i kompleksan.
Vladimir Vinduška: Pa je, ali mi je to stvarno gušt. Izrada maketa može trajati i po par tjedana, a otkako sam češće ovdje nego doma više ih niti ne radim toliko. Nacrte radim sam preko predloška koje nađem u monografijama ili časopisima koje sam godinama skupljao i kupovao.
*Vladimir Vinduška
Više o muzeju pratite na otk-ferdinandbudicki.hr
Fotografije; Ivana Banfić
