Trg i Poljana u Zadru

Subotom predstavljamo autorski projekt iz sfere arhitekture, dizajna interijera, privremenih prostornih struktura i oblikovanja javnih prostora

Kostrenčić i Krebel arhitekti – Trg Petra Zoranića i Poljana Šime Budinića u Zadru

Arhitektonsko-urbanističko uređenje Trga Petra Zoranića i Poljane Šime Budinića
Investitor: Grad Zadar
Autori: Aleksandra Krebel i Alan Kostrenčić
Suradnici: Jelenko Hercog (grafički dizajn), Hrvoje Giaconi (konzervatorske konzultacije), Zoran Šušulić (statika) Hrvoje Turkulin (tehnologija drva), Bruno Lovrenčić (vizualizacije), Slavica Polić, Ivan Vadanjel, Darovan Tušek
Fotografije: Damir Fabijanić
Projektna tvrtka: „Kostrenčić i Krebel – arhitekti“ d.o.o.
Godina projektiranja: 2009.
Izvođač: „Duca“ d.o.o.
Godina dovršetka gradnje: 2013.
Površina lokacije: 2900 m2
Ukupna tlocrtna površina: 2900 m2

*Klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija

O projektu:
Glavna kvaliteta gradskih trgova kao nositelja urbanog društvenog života počiva s jedne strane na kontinuitetu njihova identiteta, te s druge strane na njihovoj otvorenosti spram primanja novih scenarija događanja, novih identiteta. Prostor naše intervencije bio je upravo bremenit tim, čak i uzajamno suprotstavljenim, identitetima. S toga je bilo potrebno projektantski pronaći „zajednički nazivnik“ koji bi s jedne strane integrirao te različite identitete, te s druge strane omogućio „prazninu“ otvorenu za primanje novih značenja, stvaranje nove „memorije“.

Trga Petra Zoranića i Poljane Šime Budinića predstavlja segment kontinuiranog „prelijevanja“ javnih gradskih prostora, od Bastiona i Trga Pet Bunara, preko Kalelarge, naznake antičkog decumanusa, pa sve dalje do Foruma. Ukupnoj gustoći i nabijenosti povijesno izuzetno vrijedne urbane cjeline, pridodani su i arheološki nalazi rimskih i srednjovjekovnih gradskih vrata.
U tako iznimno bogatom kontekstu nova arhitektonska intervencija svedena je više na reduciranje i akcentiranje bitnih elemenata identiteta, nego li na stvaranje nepotrebnih „novih“ atrakcija. Arhitektonski prosede konstituiran je u „brisanju viška“, odnosno slojeva, fizičkih i memorijskih, koji zamućuju jasnoću urbane matrice definirane kroz povijest; te s druge strane integriranju arheoloških nalaza u život trga danas, na način koji će afirmirati arheologiju bez da od nje čini jeftin spektakl.

Rješenje je svedeno na tri projektantske odluke: arheologiju uključiti u život trga, a ne izolirati je u „muzej na otvorenom“; složenu geometriju prostora (i tlocrtno i visinski) riješiti jedinstvenom kontinuiranom plohom koja bi povezala sve „različitosti“ povijesnih, ambijentalnih i funkcionalnih sekvenci; te „urbanu opremu“ riješiti kao kontinuitet trga, a ne kao aplicirane elemente. S toga je prostor trga rješavan je prije svega kroz „topografiju“ hodne plohe trga, stvarajući glatku, tekuću, plohu koja spaja sve nivelete trga, ali istovremeno poprima, kroz različite materijale, specifične funkcije: – „prozor u prošlost“, na staklenom dijelu uz i iznad arheološke prezentacije; – „urbani mobiljar“ kao anastiloza arheologije ili pak drvena hipertrofirana klupa na promjeni nivelete zelenog otoka oko postojećih platana.

Trg je projektiran s namjerom, da se arhitektonska gesta svede na „suštinu“, minimalno vidljivu, svojevrsno „pospremanje“ koje će optimalno istaknuti zatečenu, ali prikrivenu vrijednost, istovremeno razotkriti esenciju prostora, ali mu i omogućiti i nova korištenja, tumačenja, neke nove identitete. Poetika prostora je bila već prisutna, a mi smo našom intervencijom pokušali postaviti „pravi kadar“ kojim bi ta poetika postala još prisutnija, još jasnija.