Arhitekt Luka Krmpotić autor je izložbe o modernoj arhitekturi Karlovca nastaloj u okviru aktivnosti Društva arhitekata, građevinara i geodeta Karlovca 2017. godine, povodom šezdesete obljetnice Društva. Izložba predstavlja pionirski dorinos istraživanju izgradnje grada u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, odnosno u vremenu njegova najvećeg rasta. S ovim istraživačem i poznavateljem povijesti izgradnje Karlovca razgovaramo o izložbi, modernom sloju graditeljske baštine, aktualnoj izgradnji grada i planovima i mogućnostima za suvremeni Karlovac.
Intervju je nastao u okviru suradnje Vizkulture i projekta Motel Trogir na promociji moderne arhitektonske i urbanističke baštine Hrvatske.
► Što vas je motiviralo da se prihvatite izložbe o modernoj arhitekturi Karlovca i što ta izložba nudi?
Luka Krmpotić: Društvo arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac osnovano je 1957. godine, a 2017. godine obilježilo je 60 godina rada. Upravo tim povodom rodila se ideja o izložbi kojom bi se prikazala najvažnija arhitektonska i urbanistička ostvarenja u periodu od 1957. do 2017. godine u gradu Karlovcu. Tridesetak ostvarenja popraćeno je kraćim opisom o autorstvu i dataciji, fotografijama i tlocrtima koji su za ovu prigodu ponovo iscrtani. Pronalazak nacrta je projekt za sebe koji još traje, odnosno dio je procesa višegodišnjeg prikupljanja nacrta iz različitih izvora.
► Tko su nositelji modernizacije Karlovca? Koja su arhitektonska imena ostavila najznačajniji trag na gradu?
Luka Krmpotić: Modernizaciju Karlovca toga vremena nosile su odlučne političke odluke, industrija koja je ulagala u stambenu izgradnju za potrebe radnika i – arhitekti. Nakon Drugog svjetskog rata u gradu je bilo tek troje inžinjera od kojih je samo jedan bio arhitekt. Četrdesetih i do sredine pedesetih godina, grade zagrebački arhitekti, pa tako Vlado Antolić radi prve regulacije i radnička naselja, Hinko Bauer realizira stambenu uglovnicu kao prvu značajnu gradnju nakon Drugog svjetskog rata (1946.), Slavko Novak gradi prvi “neboder” 1954. godine, a krajem pedesetih godina dolazi do intenzivne izgradnje pa se uz prve projekte karlovačkih arhitekata preuzimaju i tipski projekti Ive Bartolića i Milana Grakalića za realizaciju nekoliko stambenih objekata.
U tih 15 godina prve poslijeratne izgradnje najviše su profitirali projektni sektori karlovačkih građevinskih poduzeća zbog stjecanja iskustva. Primjerice, projektni sektor građevinskog poduzeća Temelj (utemeljeno 1946.) krajem pedestih postaje Projektni biro Karlovac koji 1960. godine mijenja ime u AGI-46 i koji postaje jedan od najuspješnijih projektih ureda u Hrvatskoj. Time se utjecaj karlovačkih arhitekata može promatrati i na široj razini. Osim biroa AGI-46 značajan je i biro Urbanis, koji je zaslužan za brojne uspješne urbanističke projekte karlovačkih naselja. Od arhitektonskih imena svakako se mogu izdvojiti imena poput Radovana Nikšića čije je stambene zgrade gradilo građevinsko poduzeće Temelj, što je sigurno dalo zamaha njegovom projektnom sektoru koju prerasta u projektni biro, zatim arhitekti Milan Bijelić, Ivan Maradin, Želimir Žagar, Slavko Jelinek, Đurđa Lipovščak, Dražen Posavec i brojni drugi.
*Karlovac / foto: Neven Sužnjević
► Koje su najznačajnije zgrade u Karlovcu izgrađene u drugoj polovici 20. stoljeća? Imaju li i koje formalnu zaštitu tj. status spomenika kulture RH?
Luka Krmpotić: Arhitekturu u Karlovcu druge polovice 20. stoljeća čini velik broj korektnih arhitektonskih ostvarenja, a možemo izdvojiti uglavnom objekte javne namjene te nekoliko primjera višestambene izgradnje. Najznačajniji objekt je zasigurno Školska sportska dvorana izgrađena 1967. godine po projektu Frane Dulčića, Stjepana Krajača i Slavka Jelineka, koja je 2017. godine, uz pedesetu obljetnicu svog postojanja, dobila status spomenika kulture Republike Hrvatske. Nakon izgradnje, bila je to prva suvremena športska dvorana u Hrvatskoj i druga u Jugoslaviji. Kasnije je prema modificiranom projektu upravo te karlovačke dvorane izvedena dvorana na Trsatu u Rijeci.
Među značajne objekte zasigurno pripada i Gradska biblioteka (1976. Mladen Vodička), Galerija slika (1976. Želimir Žagar), Državni arhiv (1980., Milan Jeković), Robna kuća Varteks (1964., Želimir Žagar), Medicinski centar (1960.-1976., Zoja Dumengjić), Elektra (1979., Dražen Posavec), Zgrada suda (1978., Mladen Bišćan), Dječji vrtić Dubovac (1974., Ivan Maradin), Upravna zgrada FINA-e (1961., Milan Bijelić) vezana u jedinstven skop s Robnom kućom Tekstil (1964., Nikola Sužnjević, 1971-1978., Dražen Posavec); a od stambene arhitekture izdvaja se stambeni kompleks u Nazorovoj ulici (1960., Milan Bijelić), stambeni kompleks u Kurelčevoj ulici (1960., Radovan Nikšić, Nikola Sužnjević), stambeni nizovi u Senjskoj ulici (1977. – 80. ,Slavko Jelinek) i stambeni nizovi u Krležinoj ulici (1976. – 80., Đurđa Lipovščak).
*Dvorana Mladost, 1967.
► Nekoliko vrlo uglednih arhitekata, koji su po svom značaju nadišli lokalne okvire, rođeno je u Karlovcu. Tko su oni i imaju li realizacija u gradu?
Luka Krmpotić: To su Milan Lenuci, Miroslav Kollenz, Egon Steinmann, Miroslav Catinelli, Boris Magaš i Radovan Nikšić. Projekte i realizacije Radovana Nikšića u Karlovcu možemo pratit u periodu od 1951. do 1971. godine, a radi se realizaciji jedanaest stambenih zgrada, projektima doma armije, gradske biblioteke i planu za sportsko rekreacijsku zonu s hotelom. Osim projekata i realizacija Radovana Nikšića značajan je urbanistički plan Miroslava Kollenza iz 1956. godine koji je regulirao izgradnju između željezničke pruge i Domobranske ulice.
► Novi centar grada je urbanistički naznačen i arhitektonski znatno definiran, ali nikad dovršen. Možete li reći nešto o tom planu?
Luka Krmpotić: Urbanistički plan Novog centra je po svojoj važnosti i hrabrosti ono što je za Zagreb -Novi Zagreb ili za Beograd – Novi Beograd, dakako u manjem mjerilu ali ideja i namjera je ista. Do kraja pedesetih godina izgradnja je osim na dva izdvojena radnička naselja, koncentrirana na uski pojas između povijesne Zvijezde i željezničke pruge te se popunjavaju i dodatno reguliraju blokovi započeti predratnim planovima. Početkom 1960-ih paralelno se radi na prvom Generalnom urbanističkom planu Grada Karlovca i na prvim skicama novog velikog gradskog područja za širenje grada – Novom centru. Plan je dovršen 1964. godine, a 1966. godine usvojen te se započelo s izgradnjom. Autori plana su karlovački arhitekti Milan Bijelić i Želimir Žagar, koji kasnije uz Ivana Maradina rade i na planovima ostalih gradskih četvrti koji se nadopunjuju u skladnu cjelinu. Plan Novog centra je zasnovan na ideji centralne osi koja spaja stari dio grada s novim, a na sebe veže objekte javne namjene spojene pješačkim putevima, trgovima i perivojima. Bočno, gotovo simetrično, smještene su stambene urbane kasete i rekreacijska zona koje se radijalno pružaju duž pristupnih prometnica. Plan je gotovo u potpunosti realiziran na temelju početnog plana ali i na temelju kasnijih izmjena detalja koje poštuju izvornu ideju. Ostala je nedorečena središnja os s javnim sadržajima zbog izostalih realizacija kao i kod sličnih planova u drugim gradovima, no sretna je okolnost što je prostor i dalje planski rezerviran za javne i komercijalne sadržaje.
*Natječajni rad za Novi centar (Slavko Jelinek i Đurđa Lipovščak), 1971.
► S jedne strane tu je vizija, a s druge nemoć da se započeto dovrši upravo na najvažnijoj točki javnog prostora, središnjem parku tj. javnom prostoru. Što mislite da bi se trebalo dogoditi s tom točkom i općenito s Novim centrom?
Luka Krmpotić: S obzirom na hrabrost vizije na neki način možemo biti zadovoljni stupnjem dovršenosti toga plana, ako uopće možemo govoriti o tome kako je neki dio grada završen. Najzahtjevniji dio plana – središnja os javnih sadržaja, prostor je koji je i nakon donošenja prvog plana bio periodički mijenjan i propitivan, raspisivani su natječaji čija su rješenja uvijek bila pomalo provokativna, hrabra, prezahtjevna za izvedbu, a razrade rješenja prepuna kompromisa, no uvijek su to bila korektna i realna konačna rješenja. Novi centar, kao i svako urbanističko planiranje, treba sagledavat u cjelini s ostalim djelovima grada. S jedne strane duž centralne osi imamo povijesni centar, s druge neizgrađeni i zapušteni prostor bivše vojarne Luščić koji je prethodnim planovima predviđen kao završetak zone javnih sadržaja i spoj središnje osi s prirodnim okolišem – šumom Kozjačom. Smatram kako je potrebno provesti javni natječaj kako bi se dobilo suvremeno rješenje središnjeg perivoja i njegovog spoja s prostorom bivše vojarne Luščić, odnosno rješenja najbitnijeg ali ne do kraja artikuliranog prostora Novog centra koji je omeđen Gradskom bibliotekom, Galerijom slika, Arhivom, crkvom i polivalentnim objektom Doma Hrvatske vojske.
*Urbanističko rješenje središnjeg prostora Novog centra, 1979.
► Novi centar povezan je sa starim pothodnikom ispod Prilaza Većeslava Holjevca. Pothodnik je danas u vrlo lošem stanju iako je po svojoj izgradnji bio jedna od zanimljivosti grada. Možete li reći više o tome mjestu?
Luka Krmpotić: Prilaz Većeslava Holjevca – takozvana Brza cesta, glavni je pristup središtu grada kao produžetak autoceste i jedan od najprometnijih tranzitnih pravaca kroz grad zbog nepostojanja gradske oblilaznice. Već za vrijeme izgradnje prve autoceste u Hrvatskoj, odnosnog njezinog produžetka kroz grad, uvidjelo se kako već izvedeni jednostavni pješački pothodnici neće biti dovoljni te se prišlo planiranju jednog tada novog tipa objekta ispod najprometnijeg raskrižja u gradu – sjecišta središnje osi i Brze ceste. Projekt za pješački pothodnik s trgovačkim i ugostiteljskim sadržajem datira iz 1971. godine, a izvedba je završena 1974. godine. Autori su Zvonko Lončarić (Hidroelektra, projekt i izvedba radova) i Mladen Biščan (karlovački projektni biro Urbanis). Projekt je za to vrijeme bio pravi kuriozitet, i nešto zaista novo, no nekvalitetna izvedba je ono po čemu je objekt u konačnici došao na loš glas, izostala je izvedba pokretnih eskalatora, obodni zidovi su izvedeni tanji od predviđenih, a najveći problem je hidroizolacija i odvodnja, no to je možda i sraz napredne ideje i primitivne tehnologije izvedbe.
*Pothodnik (detalj) / foto: Saša Šimpraga
► Neposredno uz pothodnik nalazi se plato ispred nebodera u Nazorovoj ulici koji je zamišljen kao trg ali nikad kao takav odgovarajuće definiran i uređen. Koja je povijest te točke u gradu i što vidite da bi se tamo trebalo dogoditi? Radi se o reprezentativnoj lokaciji, na ulazu u povijesnu jezgru, no s neostvarenim potencijalom važnog gradskog trga.
Luka Krmpotić: Pristupni plato pothodniku je zaista neiskorišteni prostor s velikim potencijalom da postane važni gradski trg jer se nalazi na dosta frekventnoj lokaciji. Sadašnje uređenje platoa je tek segment parternog uređenja iz 1974. karlovačkog arhitekta Tomislava Lasića, koji je za taj prostor planirao manji i veći trg omeđen poligonalno lomljenim betonskim i ciglenim podzidima na deniveliranom dijelu platoa te manji parkirališni dio na višem dijelu platoa. Za središte većeg trga bila je predviđena osmerokutna fontana. Projekt nije izveden u cjelosti jer je veći dio donedavno bio zauzet objektima tada predviđenim za uklanjanje. Osim platoa koji se sastoji od višeg i nižeg dijela, treći dio mogućeg trga je plato ispred nebodera koji omeđuje sjeveroistočni dio prostora. Taj plato je bio ljetna terasa nekadašnje kavane u prizemlju nebodera, no danas je u zapuštenom stanju kao i ostatak prostora. Šire gledano, taj prostor smješten na jakom raskrižju, na spoju starog i novog dijela grada, svojevrsni je ulaz u grad koji zaslužuje kvalitetno oblikovno rješenje koje treba proizaći i GUP-om obveznim arhitektonsko-urbanističkim natječajem.
► Kad je riječ o stambenim sklopovima, možete li izdvojite neke i reći po čemu su posebni?
Luka Krmpotić: Stambeno poslovni sklop s neboderom ispred platoa pothodnika jedna je od bitnijih arhitektonskih realizacija s jakim urbanističkim značajem i vizualnim dojmom jer markira ulaz u stari dio grada s jedne strane, dok s druge strane označava početak javnih sadržaja Novog centra. Izgradnjom sklopa dovršen je historicistički blok s južne strane i stvoreno raznoliko pročelje prema dvjema ulicama i potencijalom trgu na platou pothodnika. Projekt je započet 1957. te je dovršen 1960. godine, a autor je arhitekt Milan Bijelić koji potpisuje i kvalitetne interije nekadašnje kavane u prizemlju nebodera koji je izvorno trebao biti hotelske namjene s kafićem na zadnjem katu. Iako se radi o skromnijem ostvarenju, projekt se može usporediti s poznatijim projektima nebodera poput onoga Ive Vitića u Zagrebu. Zatim tu je stambeni kompleks u Kurelčevoj ulici iz 1961. godine, koji je međuostalim bio djelomično građen za potrebe djelatnika Projektog biroa Karlovac (AGI-46), a potpisuju ga Radovan Nikšić i Nikola Sužnjević. Riječ je sklopu kojim je završen i formiran jedan manji gradski blok omeđen Kurlečevom ulicom i vanjskim ophodom šančeva Zvijezde. Kompleks je poseban zbog svojeg oblikovanja i tlocrtnog rješenja pod jakim utjecajem strukturalizma, tlocrti stanova su fleksibilni, instalacije su smještene obodno te su moguće razne adaptacije i izmjene interijera bez utjecaja na osnovnu ideju projekta. Smatram kako ovi objekti zbog svoje višestruke vrijednosti zaslužuju veću pažnju i eventualni status spomenika kulture Republike Hrvatske.
*Stambeni nizovi u Krležinoj ulici (Đurđa Lipovščak), 1975.
► Karlovac spada u gradove s najzapuštenijom povijesnom jezgrom u Hrvatskoj. To je rezultat niza okolnosti, pa tako i niza nesposobnih gradskih uprava koje ni javne prostore u Zvijezdi ne održavaju na odgovarajući način. Koje je vaše viđenje perspektive za taj važni dio grada? I koje korake vidite kao prve kad govorimo o javnom prostoru Zvijezde koja ima i spomenički ststus?
Luka Krmpotić: Prošle je godine donesen UPU Zvijezde kojim se pokušalo odgovoriti na ova pitanja, no mišljenja sam, kao i velik dio kolega, kako je previše paženje i fiksacije potrošeno na rekonstrukciju bedema i šančeva, a premalo paženje posvećeno unutrašnjem tkivu koje bi trebalo oživjeti. Prvi korak je svakako popis objekata prema vlasništvu, analiza potreba na nivou grada i nivou same četvri, te iz toga napraviti prijedlog namjena, korisnika i rješenja za napuštene objekte. Potrebno je napokon postići dogovor kako riješiti problem parkiranja, i slijed realizacija prema prioritetima.
► Recentno je u Karlovcu, u suradnji strukovnih društava arhitekata iz cijele zemlje, održana radionica koja je tematizirala vojarne kojih grad ima nekoliko napuštenih, a od kojih su čak tri na glavnom gradskom trgu i za koje postoje različiti planovi. Što vidite kao optimalni sadržaj za neka od tih zdanja?
Luka Krmpotić: Radionica, odnosno slijed oblilaska, predavanja i diskusije, obuhvatila je – po mišljenju radne skupine – dva u ovom trenutku najbitnija prostora: napuštene vojne objekte unutar Zvijezde; te prostor bivše vojarne Luščić. Prostori su različiti po karakteru – u Zvijezdi se radi o zasebnim objektima koje je potrebno revitalizirati, dok se kod bivše vojarne Luščić radi o vrijednom prostoru veličine Zvijezde bez objekata vrijednih za revitalizaciju. Rješenje za vojarnu Luščić je jednostavno, a podrazumijeva provedbu urbanističkog natječaja prema obveznoj odredbi GUP-a, uz kvalitetnu pripremu natječajnog zadatka temeljenog na analizi prethodnih planova i konkretnih potreba za još jednom osnovnom školom, dječjim vrtićem i rekreacijskom zonom. U Zvijezdi je riječ o nekoliko vojarni – velikih objekata koji mogu primiti raznovrsne sadržaje te bi njihovo planiranje trebalo biti hibridnog karaktera kako bi se postigla vitalnost i održivost objekta. Najveća šansa revitalizacije Zvijezde je razvoj i rast Veleučilišta, te je logično prostorne kapacitete bivših vojnih objekata u dobrom dijelu predvidjeti upravo za njihove potrebe, ali i za proširenje Gradskog muzeja, možda i organizacija područne knjižnice u suradnji s Veleučilištem, a novi prostorima za gradska tijela stvoreni bi i bolji uvjeti rada za njih.
► Jedna od urbanih osobitosti grada je šanac oko povijesne jezgre, a u jednom dijelu nalazi se i po svom položaju atraktivno košarkaško igralište koje je skladno uklopljeno u konfiguraciju terena. Zanimljivost je da je na tom igralištu 1964. godine održana i prijateljska utakmica između zvijezda NBA-a i Jugoslavije. Neposredno uz to igralište i na trasi važne gradske promenade nalazi se mali moderni paviljon koji je svojevremeno služio kao svlačionica i sanitarni čvor za sam košarkašti teren. Paviljon je danas potpuno zapušten, a za sadržajem kakav je nudio postoji potreba koja bi se eventualno mogla iskristiti i šire. Što vidite kao moguća rješenja?
Luka Krmpotić: Mali paviljon je važećim urbanističkim planom uređenja predviđen za uklanjanje, kao i još neki mali objetki toga tipa, što smatram lošom planskom odlukom budući da se njihovim uklanjanjem neće postići ništa osim uklanjanja nekog sadržaja sa šetnica. Objekt je potrebno urediti u svrhu realne potrebe za pratečim objektom košarkaškog igrališta uz uređenje dijela prostora koji će na suvremeni način prezentirati tu zanimljivu košarkašku utakmicu.
*Street art na napuštenom paviljonu / foot: Saša Šimpraga
► Što karakterizira izgradnju suvremenog Karlovca? Na koji se način grad izgrađuje danas?
Luka Krmpotić: Izgradnju Karlovca danas karakterizira uglavnom arhitektonski anonimna izgradnja bez previše ambicije, zasnovana na principu točkastih intervencija koje nisu reagulirane kvalitetnim planovima, osim apstraktnih odredbi generalnog plana. Stoga je i ono malo izgradnje potencijalna prijetnja s urbanističkog gledišta.
Pozitivan pomak se dogodio s realizacijom slatkovodnog akvarija koji je i sadržajem i oblikovanjem postao prava atrakcija, a ove godine očekujemo dovršetak Muzeja domovinskog rata (Tatjana Basa i Vlasta Lendler-Adamec) koji će, nadamo se, nastaviti uspjeh akvarija. Osim ovih primjera muzejske namjene, mogu se izdvojiti dvije zgrade POS-a s početka 2000-ih (Zora Salopek Baletić i Bojan Baletić, 2003. i 2008. Ivana Knez i Ana Bakić), te Dječji vrtić Turanj (Brankica Petrović, Vladimir Petrović i Anamarija Rodak, 2008.).
Razgovarao: Saša Šimpraga / sve tekstove ovog autora za Vizkultura pročitajte na linku
Fotografije: Saša Šimpraga, arhivske
Intervju je nastao u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir
Motel Trogir je projekt Slobodnih veza, udruge za suvremene umjetničke prakse: slobodneveze.wordpress.com
Zahvaljujemo Luki Krmpotiću na ustupljenim vizualnim materijalima.
