Vizualna umjetnica i docentica na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, na katedri za Nove likovne medije, Andrea Palašti, u svojim radovima nadilazi umjetničke i kustoske granice, stavljajući naglasak na pitanja kulturne geografije, povijesti i svakodnevnog života. U Galeriji Spot i Galeriji VN nedavno je zagrebačkoj publici predstavila projekt pod nazivom Kućne vježbe. Riječ je o dugoročnom umjetničkom projektu, zamišljenom kao serija vježbi komunikacije u kojima se postavljaju režirani zadaci s posebnim instrukcijama koje sudionici projekta zadaju jedni drugima.
Izložbu u Galeriji Spot možete pogledati još u ponedjeljak, 29. listopada od 16 do 20 sati, a istoga dana s početkom u 19 sati ondje će se održati panel-diskusija u kojoj će se, na temelju ovog umjetničko-kolaborativnog projekta, raspravljati o promjeni pozicije gledatelja i podizanju svijesti o kritičkom razmišljanju kao sastavnom dijelu kolaborativnih umjetničkih praksi. U razgovoru će sudjelovati fotografkinje Nives Milješić i Petra Mrša te dr. sc. Tihanom Rubić, docentica na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Više informacija o ovom panelu možete pronaći ovdje.
Izložba u Galeriji VN otvorena je do 2. studenog i može se pogledati radnim danima od 8 do 20 sati te subotom od 8 do 14 sati. Više informacija o izložbi potražite ovdje.
S Andreom smo kratko porazgovarali o ovom radu!
► Kako je nastao projekt koji predstavljaš u Galeriji Spot, a koja je ideja iza rada koji posjetitelji mogu vidjeti u Galeriji VN?
Andrea Palašti: U Galeriji Spot predstavljam Kućne vježbe koje su nastale sa idejom arhiviranja svakodnevice, odnosno kao vizualizacija ili dokumentacija “zadataka” koji su bili postavljeni u okviru moje obiteljske svakodnevice: npr. mamine piktoralne shopping liste koje godinama kolažira za nas kako ne bismo zaboravili šta joj trebamo kupiti u radnji. Tu je i tatina minuciozna serija crteža pasa koju je crtao na osnovu fotografija iz Enciklopedije, a nastala na moju uputu, jer mi nikada nije dozvolio da imam kućnog ljubimca. Tu su i kratkoročniji “zadaci”, (kvazi)simboličko-interaktivne vježbe u kojima jedni drugima dajemo tematska uputstva što da fotografiramo u kućnom okruženju. Ova metodologija davanja instrukcija kućnih zadataka se kasnije odrazila i na moj pedagoški rad u okviru predmeta Likovni elementi na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Zajedno sa studentima osmišljavamo kreativne zadatke koji se mogu lako ispuniti, sa minimalnom opremom, uz samo malo napora i u jednostavnim prostorno-vremenskim uvjetima. U tom svjetlu, u Galeriji VN predsavili smo jedan dio ovih brzih, lakih i neposrednih vježbi u kojima pokušavamo istražiti pitanja umjetnosti i teorije forme – oblik, teksturu, pokret, ritam, itd.
► Kako Kućne vježbe, kao svojevrsne vježbe komunikacije, otkrivaju načine na koji se konstruira naša svakodnevica?
Andrea Palašti: Radovi nastali unutar Kućnih vježbi ne ogledaju se (samo) u materijalnom objektu/fotografiji, već se njihova vrijednost prepoznaje u otkrivanju različitih nijansi tumačenja zadanih vježbi. One mogu biti iščitane i kroz interpretativnu sociologiju, u kojima se ljudi odnose prema stvarima i drugim pojedincima na temelju subjektivnog značenja koje imaju za njih, dok s druge strane ti isti osjećaji mogu biti u sjeni normi i pravila društva. U tom svjetlu, svatko unosi u zadatak svoje vrijednosti, rituale, iskustva i znanje, koji potom otkrivaju koji su to faktori koji oblikuju našu svakodnevicu. Na primjer, dala sam zadatak mami da prati i fotografira tatu. Nakon tri tjedna joj je dosadilo zaduženje jer – kako kaže – tata uvijek sjedi na istom mjestu sa istim izrazom lica. (Mama je odlučila da ga uvijek fotografira doma, kako leži na istom kauču). Sa druge strane, zadaci koje smo izvodili sa studentima često se bave pitanjima odnosa prema stvarima: “Razbijte čekićem jedan nepotrebni kućni predmet. Snimite kratak video” ili “Napravite postament jednom važnom predmetu. Fotografirajte ga na neutralnoj pozadini”.
► Koji je potencijal ovakvog tipa participativnog umjetničkog projekta, odnosno rada koji podrazumijeva kolaboraciju?
Andrea Palašti: Na osobnom polju, zadovoljna sam kako su Kućne vježbe doprinijele održavanju, a tako i poboljšanju osobnih odnosa unutar same porodice. Kućne vježbe zapravo uzimaju za inspiraciju niz referenci iz povijesti umjetnosti, uključujući i pokrete iz 1960-ih i 1970-ih godina, koji upravo svoj fokus postavljaju na socijalno-emocionalnu interakciju sudionika, a ne (samo) na estetsku fukciju umjetničkog djela. Kada govorimo o kolaboraciji sa studentima, potencijal vidim u ideji kolektivne edukacije, u demokratizaciji i dematerijalizaciji umjetničkog djelovanja. Jer sam cilj vježbi ogleda se u izvođenju – u razgibavanju, koje predstavljaju alternativne metode umjetničke edukativne strategije, te koje (nadam se) mogu utjecati na razvijanje kreativnog mišljenja.
Više o Andreinom projektu Kućne vježbe možete pronaći ovdje, a ova je stranica posvećena istoimenom projektu koji se odvija sa studentima Akademije umetnosti u Novom Sadu.
*Vizkulturin projekt “Vizkulturiranje društva, 2018.” je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
