Ponedjeljkom predstavljamo autorske projekte i radove iz sfere suvremenih vizualnih umjetnosti
Predstavljamo vam projekt Nikole Bojića i Damira Prizmića naslovljen ‘Objekti opasnih namjera’ koji je tijekom siječnja i veljače premijerno pokazan na izložbi u HDD galeriji u Zagrebu.
Prikaz koji donosimo na Vizkulturi predstavlja četiri objekta sa spomenute izložbe. Neki od objekata bit će dodatno razvijeni i izloženi na ovogodišnjem Trienalu dizajna u Milanu pod temom Dizajn nakon dizajna.
Mogu li objekti imati opasne namjere?
Štoviše, mogu li imati ikakve namjere s obzirom na to da smo ih pribavili s jasnim i nedvojbenim ciljem da u našem svakodnevnom životu imaju određenu svrhu? Lako se prisjetiti osjećaja frustracije objektima koji nepredviđeno i kontinuirano odbijaju izvršiti svoju funkciju. Usprkos svojoj neposlušnosti, ovi objekti najčešće nastavljaju egzistirati u našem životnom prostoru i time ga mijenjaju protiv naše volje i svijesti. Ovo je prostor na rubu kontrole, prostor paralelne stvarnosti u kojoj objekti imaju opasne namjere.
Bavljenje neposlušnim objektima vodi nas
u centar složene psihološke i političke pozadine proizvodnih procesa. Polazeći od osobnih iskustava, izložba predstavlja narativne i dizajnerske intervencije na šest slučajeva iz svakodnevnog života koji postaju točke urona u dubinu nevidljivog i vibrantnog svijeta upotrebnih predmeta.
*Klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija
PLINSKA BOCA / PARFEM CH3CH2SH
Više od 300 osoba, većinom djece, poginulo je 1937. godine u silovitoj eksploziji plina u osnovnoj školi u američkom gradu New Londonu (Teksas). Do tragedije je došlo jer se zemni plin koristio u izvornom obliku, bez boje i mirisa pa kobno curenje nije bilo moguće detektirati. Sličan plin (ukapljeni naftni plin) bez boje i mirisa i danas se nalazi u plinskim bocama.
Intenzivan miris koji za njega vežemo dodaje se procesom odoracije (sigurnosnog “bojenja” mirisom) standardiziranim nakon velike teksaške eksplozije. Poznat kao etil-merkaptan (CH3CH2SH), ovaj spoj na sebe preuzima svu hostilnost plina i eksplozivnost plinske boce. Premda ima isključivo sigurnosnu svrhu, bezopasni miris postaje utjelovljenje razorne snage koja je konstantno na rubu izmicanja kontroli.
*(PARFEM CH3CH2SH) Projekt Parfem temelji se na ideji ponovnog razdvajanja ukapljenog naftnog plina i njegova mirisa. Etil-merkaptan ekstrahira se iz standardne plinske boce procesom otapanja u alkoholu te se pretače u bočicu s raspršivačem. Sadržaj ovog parfema može biti zapaljiv i toksičan.
KREDITNA KARTICA / RFID REZAČ
Zbog osobnih i bankovnih podataka koje sadržava, kreditna kartica pripada kategoriji osobnih objekata visokog sigurnosnog rizika. Brojevi, PIN-ovi, lozinke, različite aplikacije, sigurnosni protokoli i kodovi tek su dio slojevite sigurnosne aure omotane oko ovog objekta. Pod izlikom olakšavanja korisničkog iskustva (odnosno potrošnje), prisiljeni smo prihvaćati nove usluge čak i kada ih ne želimo. Jedna od takvih je i implementacija RFID (Radio- frequency identification) čipova u kartice koje omogućuju neometano bežično kartično plaćanje.
Karticu je prilikom plaćanja potrebno tek približiti čitaču koji putem elektromagnetskog polja iščitava osobne i bankovne podatke. No RFID čitač ne nalazi se samo na blagajnama već i u pametnom telefonu i tabletu, a aplikacije za čitanje kartičnih podataka besplatne su, dostupne na internet i sve naprednije. Ionako nesiguran osobni predmet tako postaje još nesigurniji ili neugodniji. Naš identitet, zajedno s imovinom mogao bi nestati u sekundi, bežično.
*(RFID REZAČ) RFID tag sastoji se od dva dijela: integriranog kruga (čip) i tanke zavojnice (antene). Integrirani krug služi za spremanje i procesiranje informacija, moduliranje i demoduliranje radiofrekvencijskog signala, skupljanje energije čitača itd. Antena služi za primanje i slanje signala. Poziciju čipa i zavojnice moguće je vidjeti pod jakim usmjerenim izvorom svjetlosti prislonjenim na karticu. RFID rezač prigodno je radno okruženje za analizu i ukidanje RFID funkcionalnosti kartica. Zavojnicu je potrebno na jednom djelu prekinuti (vidi shemu), nakon čega kartica gubi bežičnu funkciju (kartica i dalje radi normalno).
SLUŽBA ZA KORISNIKE / KORISNICI ZA SLUŽBU
Služba za korisnike na prvi pogled teško može biti sagledana kao objekt. Ova karakteristika nije slučajna i upravo se iza nje kriju opasne namjere. Cjelovit uvid u dizajn Službe za korisnike u pozadini otkriva korporativni realitet koji teži maksimalnoj redukciji ljudskih agenata kako bi se ostvarile što veće uštede. Tako nastaje hostilni, automatizirani labirint govornih usluga, složen i nepregledan koliko je složena i komunikacija, posebno ako se s druge strane linije nalazi robot.
*(KORISNICI ZA SLUŽBU) Rad Korisnici za službu razvija se u dva smjera. S jedne strane pragmatično sugerira stvarni niz brojeva koje treba birati kako bi se maksimalno skratio put do živog agenta. S druge strane, predlaže spekulativni scenarij u kojem poziv upućen službi ne preusmjerava korisnika na agenta ili automat, već na drugog, nasumično odabranog korisnika mreže s kojim treba doći do rješenja problema.
PAMETNI UREĐAJ / POZNATA LICA
Sredinom 2015. kompanija Volvo na tržište je plasirala model XC60 s ugrađenim sigurnosnim sustavom automatskog prepoznavanja pješaka. Zaposlenici Volvova salona odlučili su napraviti jednostavan test. Jedan se zaposlenik autom zaletio u skupinu kolega koji su sve snimali mobitelima, očekujući da će ih automobil prepoznati i zaustaviti se. To se nije dogodilo.
Službeno objašnjenje bilo je da su zaposlenici greškom testirali jeftiniju verziju istog modela bez ugrađenog sigurnosnog sustava za zaštitu pješaka, kojeg je potrebno dodatno platiti. Umjetna inteligencija, umjetne neuralne mreže i deep learning algoritmi putem različitih “pametnih” uređaja i usluga već su standardna oprema naše svakodnevice. Umjetna inteligencija objekte čini superiornim saveznicima kojima, unatoč inherentnoj netransparentnosti, bespogovorno vjerujemo. Sve dok nas ne izdaju. Gubitak povjerenja u objekte označava oštar i bolan prijelaz s umjetne inteligencije na onu humanu.
*(POZNATA LICA) Algoritmi za računalnu analizu slike na kojima se temelji servis Google Street View sposobni su, između ostalog, prepoznati lica slučajnih prolaznika te ih digitalno cenzurirati kako bi se sačuvala njihova privatnost. Tijekom Googleova mapiranja uskih uličica povijesnog splitskog predgrađa Veli Varoš došlo je do poremećaja u radu algoritma. Organska struktura prostora onemogućila je razabiranje ljudi od njihova urbanog okruženja.
Sva lica snimljena unutar Varoša ostala su vidljiva. Serija fotografija Poznata lica bilježi trenutke susreta humane i umjetne inteligencije ― stanovnika Varoša i naprednog Googleova robota.
U sklopu izložbe “Objekti opasnih namjera održan je i razgovor s autorima
Nikola Bojić je istraživač i dizajner usmjeren na urbani prostor, tehnologiju i politike interakcija s objektima. Autor je nekoliko izložbi i intervencija u javnom prostoru, a nedavno je uredio tematski broj časopisa Život umjetnosti kojeg izdaje Institut za povijest umjetnosti gdje je trenutno zaposlen. Magistrirao je muzeologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te dizajn u javnoj domeni na arhitektonskom fakultetu Sveučilišta Harvard.
Damir Prizmić djeluje kao samostalni umjetnik-dizajner na području kulture. Aktivan je i na području edukacije te na promicanju otvorene kulture. Jedan je od osnivača Radione, makerspacea i udruge za razvoj DIY kulture temeljene na povezivanju umjetnosti, znanosti i tehnologije. Diplomirao je dizajn na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
Materijali i fotografije: vlasništvo autora i HDD
Kategorija ARTODROM otvorena je za prijave vaših autorskih radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad
