+ 144 Preporuka

artodrom-
Ponedjeljkom predstavljamo autorske projekte i serije radova iz sfere suvremenih vizualnih umjetnosti

 

Predstavljamo seriju radova “Hrvatske planine” autora Stipana Tadića

 

ravna-gora-185x15-ulje-na-staklu-2017

*Stipan Tadić: Ravna gora, 2017. / 185 x 150, ulje na staklu

 

O radu (ulomci iz teksta Patricije Počanić):

Na Sljeme se nadovezuje cjelokupni novi ciklus Hrvatske planine. Kao i u Motivima iz Okolice, Tadić ponovo slika bez fotografskih predložaka, crtež i u ovom ciklusu postaje produžena ruka uma koja bilježi doživljaje jednog mjesta, događaja, osjećaja. Dokumentarnu vrijednost u ovom ciklusu ne nalazimo u pukom „popisivanju“ reljefnih uzvišenja, nego i u bilježenju za umjetnika osobno važnih i univerzalno prepoznatih motiva koji ujedno kreiraju određeni osobni ( ali i kolektivni/nacionalni) identitet kao i istraživačkom pristupu u procesu nastanka djela. Obilazeći osobno planine, rekonstruirajući njihov obris pomoću trenutnih crteža, modela u glini i geografskih karata, nastaje osoban rukopis pejzaža koji se veže na koncept naivne umjetnosti predstavljen u Motivima. Još se jednom ujedinjuju dva pola Tadićevog crteža i istraživanja – crtež prema promatranju i crtež prema vlastitoj imaginaciji kako bi stvorio vlastiti doživljaj vanjske stvarnosti.

U ovom ciklusu Tadić nastoji u potpunosti izbjeći svojevrsnu angažiranost, pružiti isključivo estetsko iskustvo, ono „lijepo“ – koje za pojedinca, na ovaj ili onaj način, predstavlja monumentalnost prirode. Pet monumentalnih ulja na platnu: Biokovo, Dinara, Sljeme, Sljeme sa stražnje strane i Učka te pet ulja na staklu – Sv. Rok, Klek, Ravna Gora, Ivanščica, Kalnik prirodu postavljaju u središte.

 

sljeme-290x150cm-ulje-na-platnu

*Stipan Tadić: Sljeme, 2017. / 290 x 150, ulje na platnu

 

Autor ističe kako pejzaž, koji je u renesansnom slikarstvu bio samo pozadina, prenosi u prvi plan čime se nadovezuje na liniju povijesti umjetnosti koja ovaj žanr izmješta s periferije u središte. (…) Način na koji Tadić slika, promatrajući i interpretirajući povijesne stilove, koje posjetitelj treba sam detektirati, s pozicije suvremenog slikarstva i s primjesom suvremenog crteža, nesumnjivo podsjeća na univerzalni napredak koji su zagovarali teoretičari i praktičari romantizma kao i prikazivanje manje poznatih „strana“ planina kao čežnja za drugačijim. U umjetnikovoj želji da prvi put pokuša prikazati još uvijek neokaljanu prirodu nazire se i druga razina na kojoj naivni, gotovo kičeizirani prikaz prirode postaje metafora slikarstva, odnosno slikarska autorefleksija, u čemu također pronalazimo prizvuk romantizma.

 

sveti-rok-375x30-ulje-na-staklu-2017

*Stipan Tadić: Sveti Rok, 2017. / 375 x 300, ulje na staklu

 

(…) Mogućnost inovacije u pejzažnom slikarstvu na sebi svojstven način prepoznao je romantizam koji utire put esteticizmu i simbolizmu koji nastavljaju ideju. Tu su mogućnost osobito iskoristili impresionisti kada su ukazali na revolucionarnu vrijednost pejzaža ne samo u panteističkom oživljavanju prirode, nego u revoluciji slikarske tehnike kao i samog dosega slikarstva općenito. Povijest cijelog jednog žanra, ne samo kroz motiv, nego i kroz slikarsku tehniku možemo pronaći u Hrvatskim planinama – jednostavna ljepota i vještina javljaju se kao moguća alternativa drugim suvremenim umjetničkim pravcima. Suvremeni umjetnici, kao i David Hockney kojeg autor ističe kao uzor, pa tako i Tadić još jednom su prepoznali revolucionarni potencijal pejzaža i naslijedili i nastavili duh prošlih epoha. Odabirom tradicionalne slikarske tehnike, motiva usječenih u povijest prirode i društva, ne nastoji se legitimirati tradicija, nego ostvariti slikarstvo utemeljeno na poznatom i inovirano suvremenim postupcima, a time i zauzeti određeni umjetnički i kritički stav. Zauzimanje prigušenog kritičkog stava, dovoljnog da posjetitelja preuzme snaga prikazane prirode, ali i suptilno povede do razmišljanja o budućem ljudskom utjecaju na prirodu, o prošlosti jednog žanra, o osviještenosti vlastite slikarske prakse te o suvremenoj poziciji slikarstva, svjedoči o ulozi i moći jednostavnog, osobnog i naivnog motiva u univerzalnom napretku individualnog opusa umjetnika kao i slikarstva općenito.

 

ucka-ulje-i-jajcana-tempera-na-platnu-290x170cm-2017

*Stipan Tadić: Učka, 2017. / 290 x 170, ulje i jajčana tempera na platnu

 

 

O autoru:
Stipan Tadić ođen je 1986. u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti upisuje studij slikarstva pri ALU u Zagrebu, na kojoj je diplomirao 2011. u klasi prof. Zlatka Kauzlarića Atača. Dobitnik je nekoliko priznanja, među kojima valja izdvojiti nagradu na 30. Salonu mladih i nagradu na svjetskoj izložbi potreta. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu, Zadru, Bratislavi, Sardiniji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Kini, Turskoj i dr. Živi i radi u Zagrebu.

Više o autoru:
stipantadic32.blogspot.hr 

 

Serija slika “Hrvatske planine” bit će prikazana na izložbi u Laubi u Zagrebu, koja se otvara u četvrtak 18. siječnja u 20 sati. Izložba će biti otvorena do 3. veljače, a tijekom izložbe održat će se pet predavanja:

lauba-coverphoto

 

 

 

Screen Shot 2013-04-19 at 12.04.10 AM
Kategorija ARTODROM otvorena je za prijave vaših autorskih radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad

+ 144 Preporuka