U suvremenom trenutku, dok smo suočeni s kompleksnim izazovima, potrebno je djelovati suradnički i interdisciplinarno kako bismo pronašli raznolika održiva rješenja. ISKRA kolektiv prepoznao je ovu potrebu i posvetio se istraživanju, ispitivanju i problematizaciji teme kulture i baštine. Djelujući na sjecištu istraživačkog i umjetničkog, kroz razne kanale i formate – publikacije, izložbe, predavanja, radionice i druženja – kolektiv doživljava kulturnu baštinu kao dinamičan izvor inspiracije. Ova isprepletenost kreativnog i istraživačkog procesa nudi priliku za učenje i promišljanje o svakodnevnom odnosu pojedinaca i zajednica, kako jednih prema drugima, tako i prema kulturnoj baštini koju dijelimo. Zbog svega toga, ISKRA kolektiv idealan je sugovornik u okviru Vizkulturine serije tekstova Refleksije aktualnog.
ISKRA kolektiv je multidisciplinarni i internacionalni kolektiv mladih profesionalaca, uključujući umjetnike, arhitekte, dizajnere, urbaniste, ekonomiste, agronome, i druge entuzijaste koji dijele strast i motivaciju za istraživanjem tema tradicije, inovacije, ruralnosti, urbanosti, lokalnog, globalnog, specifičnosti i univerzalnosti. Kolektiv se zajedničkim radom počeo baviti 2022. godine i od tada zajedno djeluje, predaje, istražuje i izlaže. Članovi kolektiva (Marta Bunjan, Jacopo Grilli, Ana Horvat, Alison Ivašić, Lara Jelić-Balta, Karla Jelić-Balta, Aljoša Kotnjek, Josip Kresović, Petra Martinović, Karlo Medved, Kinke Nijland, Stephanie Newcomb, Bojan Pepeonik, Tin Pugelnik Stipeč, Hana Štefanac, Mirna Udovčić, Iva Vujec i Petra Zebić) dolaze iz različitih profesija, međusobno potičući istraživanje, znatiželju i kreativnost u odabranoj temi, formatu i metodologiji.
U zajedničkom djelovanju ujedinjuje ih želja za adresiranjem i problematizacijom nedostatka kontinuiteta u intergeneracijskom prijenosu znanja, iskustava i nasljeđa, bilo da se radi o materijalnom ili nematerijalnom aspektu. Važno im je međusobno dijeljenje znanja i resursa, kao i spomenuto usmjereno djelovanje, kako bi ponudili suvremeni pogled na baštinu i kako bi se time snažnije aktivirao senzibilitet prema potrebama i problemima koji prate ovo polje. Nedostatak stručnjaka i iščezavanje profesionalnih znanja i vještina ili nedovoljna informiranost javnosti za određene tradicijske prakse koje su na pragu zaborava, nažalost, samo su neki od njih.
Kako bi se izbjegao najcrnji scenarij, ključno je pratiti razvojnu liniju kulture kao prakse koja praktički svakodnevno evoluira i meandrira, prilagođavajući se promjenjivim uvjetima i potrebama društva. U kolektivu se slažu da bavljenje kulturom i kulturnim praksama zahtijeva stalnu transformaciju i prilagodbu kontekstu: “Analogija koju često spominjemo međusobno i na van je ona o zimnici – integralnom dijelu kuhinje središnje Europe, slavenskih naroda i Balkana, koja je nekoć predstavljala dio godine kada se obiteljska zajednica priprema na hladne zimske mjesece, fermentirajući datosti svojeg vrta za oskudnija vremena. Danas, rijetka kućanstva pripremaju svoju zimnicu – a zašto i bi? Mogu ju kupiti u bilo kojem dućanu, bilo kada. Stvar nije u vraćanju u vremena kad se proizvodila zimnica, već analizirati i prepoznati slične primjere gdje se dogodila zapreka u međugeneracijskoj razmjeni znanja. Zimnica je sjajan gotov proizvod, ali njena izrada i pozadina su podjednako bitne. Kultura kao praksa znači naglasiti načine na koje je ona dio svakodnevnog života, a ne muzejski eksponat.”
I njihovo djelovanje je mjesto stalne transformacije, baš kao i tema oko koje su oblikovali svoju premijernu publikaciju pod nazivom Rijeka. Prvo izdanje smješta se u Pokupsko i susjedna naselja, pri čemu je bilo važno orijentirati se prema najprominentnijem i najznačajnijem identifikatoru na tom području – rijeci Kupi. Dok članovi kolektiva dijele interes za ruralna područja, za neke je to i intimna tema. Promijenjeni krajolik, nekada idiličan u djetinjstvu, postao je mjesto inicijalnog susreta kolektiva, i to nakon što ga je zadesila manja poplava. Ovaj događaj poslužio je kao svojevrsna inspiracija za odabir smjera istraživanja, piše Karla Jelić-Balta uz dojmljive fotografije u svom članku Otoci. Odluka da se odmaknu od urbanih centara i usredotoče na ruralne sredine, ne samo da obogaćuje njihov rad svježim i usložnjenim perspektivama, nego istovremeno potiče istraživanje nedovoljno vidljivih praksi i zajednica u širem kontekstu i promoviranje kulturnih raznolikosti. Uostalom, na ovaj način dobiva se uvid u svakodnevicu jedne zajednice, njezinu strukturu i dinamiku pa može poslužiti i kao pozitivan primjer za promatranje društvenih promjena općenito. Inspirirani tragovima rijeke i njezinim podudarnostima u svakodnevici, u publikaciji su dostupne analiza i interpretacija različitih tema i fenomena, od pokupskih plaža koje na neki način drže zajednicu na okupu do običaja i recepata karakterističnih za ovaj kraj.
Kulturnu baštinu u suvremenom trenutku potrebno je komunicirati jasno i razumljivo, što oni zaista odlično rade, uzmemo li u obzir jedan od njihovih kanala, primjerice, njihov Instagram profil koji doživljavam kao arhivu njihovih aktivnosti i istraživanja koja se redovito ažurira i nadopunjuje, pri čemu je ona dostupna i razumljiva različitim generacijama.
“Baština i nasljeđe nisu pojmovi koji se trebaju anakronistički replicirati iz prošlih vremena u sadašnje. U kontekstu kuće u Pokupskom – ne tvrdimo da se danas trebaju graditi iste kuće kao prije 100 godina, već da se neki principi održivosti i zanatskih umijeća mogu manifestirati danas. U komunikaciji s javnošću, bitno nam je biti pristupačan, lako shvatljiv i nepretenciozan sugovornik, otvoren za konstruktivnu kritiku ili diskusiju. Istupanje u javnost s našim djelovanjem želimo shvatiti kao mogućnošću za razvijanjem kolektivnih tendencija. Tema nije samo u pronalasku sugovornika, nego i glasa koji će nastaviti ove razgovore za buduće generacije”, kažu iz kolektiva.
U ožujku ove godine otvorena je izložba Pozdravi iz Pokuplja u zagrebačkoj Galeriji Modulor, koja predstavlja sažetak njihova istraživanja provedenog od siječnja do lipnja 2023. godine. Ovo je bila njihova prva izložba te vrste, što je zahtijevalo promišljanje o integraciji prezentacijskih i interaktivnih elemenata kako bi se učinkovito komuniciralo sa što širim krugom publike. Rijeka Kupa služila je kao referentna točka za istraživače, koji su iz nje crpili inspiraciju i informacije, prilagođavajući ih svojem istraživačkom procesu. Posjetitelji su mogli vidjeti kako rijeka oblikuje krajolik, utječe na život i baštinu lokalnih stanovnika, doprinosi očuvanju ekosustava i jača zajedništvo, sprječavajući izolaciju ruralnih sredina. Ova tema također služi kao poziv na razmišljanje o ugroženosti rijeka, potiče svijest o ekološkim pitanjima, konačno, o našem individualnom i kolektivnom odnosu prema prirodi. Tijekom izložbe, posjetitelji su označavali mikrolokacije na izloženim mapama i razmišljali o identitetu mjesta, baštini i osobnoj povezanosti s određenim lokalitetima, slično načinu na koji ISKRA kolektiv povezuje svoje istraživanje s Pokupskim. Izdvojit ću još jednu izložbu u kojoj su nastavili s prezentacijom prvog ciklusa svog djelovanja koji je vezan uz Pokupsko i rijeku Kupu, i to u okviru izložbe u Galeriji Garaža Kamba koja je održana u svibnju pod nazivom Refleksije rijeke. U njoj su također svjedočili promjenama rijeke, pomacima, utjecajima na okoliš, u susretu u kojemu se također potiče susret i dublje razumijevanje.
Dijalog i neprestano promišljanje dio su kreativnog procesa kolektiva, koji opisuju na sljedeći način: “Kreativnom procesu pristupamo priznavajući činjenice da nešto ne znamo, stavljamo se u poziciju koja na sebe može primiti nova pitanja, promišljanja, dijaloge, iz kojih samo možemo nešto naučiti i otkriti iz čiste ‘dječje’ znatiželje. Taj stav pokretačka je motivacija ISKRA kolektiva, na kojoj se baziraju svi naši susreti. Želimo da naši čitatelji, posjetioci i prijatelji, osjete istu motivaciju koja pokreće dijalog. Multidisciplinarni sastav našeg kolektiva nas kontinuirano stavlja u poziciju gdje ne možemo tvrditi autoritet nad nekim razmišljanjima, a manjak hijerarhije osigurava da nema ‘ispravnih’ ideja i pitanja. Pozicija neznanja je najkreativniji pokretač za kreaciju, diskurs i otvaranje novih tema, te ne moramo biti uvjetovani akademskim sredinama i socijalnim krugovima i za svaku tvrdnju imati opravdanje, a za pitanje argumentaciju.”
ISKRA kolektiv njeguje horizontalnu strukturu, gdje hijerarhija i autoriteti ustupaju mjesto ravnopravnosti, a mišljenja i stavovi svakog člana i članice jednako su vrijedni. Naglašavaju kako interdisciplinarnost i internacionalnost kolektiva pridonose raznolikosti perspektiva, što omogućuje rad na izrazito složenim i višeslojnim pitanjima. Kroz zajednički rad, članovi kolektiva kontinuirano uče jedni od drugih i zajedno odgovaraju na pitanja ruralnosti, kulturne baštine, održivosti, očuvanja tradicija i međugeneracijskog prijenosa znanja: “Iskustvo publiciranja prvog izdanja našeg časopisa, na temu rijeke Kupe, upravo nam je to pokazalo – na krovnu temu rijeke, svatko je odgovorio na svoj način, metodologijama i tehnikama koje su nam poznate, a rezultat toga je šarolika pripovijest o rijeci Kupi i Pokuplju. Okupljamo se u jednoj kući, s dugom obiteljskom poviješću, u Pokupskom, zajedno šećemo, razgovaramo, organiziramo izlete, radionice i prezentacije, a sastajemo se i online, i na druge načine nevezane za Pokupsko.”
Vrlo je zanimljiv njihov segment rada s lokalnim stanovništvom, s kojim ulaze u proces razvijanja ideje i njezine izvedbe, stoga me zanimalo i koje su, prema njihovu mišljenju, mogućnosti aktivacije zajednice. Smatraju kako se još uvijek usavršavaju u komunikaciji i vođenju dijaloga s lokalnom zajednicom, i ističu kako je to nešto na čemu žele nastaviti raditi. Kao što sami kažu: “Mislimo da je u ruralnim zajednicama puno prirodniji razgovor uživo, te smo na taj način dobili tople dobrodošlice i podršku. Nažalost, ruralne zajednice često prate negativni demografski trendovi, a blizina većih gradova opustošuje takve sredine. Ipak, pojedinaca i udruga koje se bave tradicijama, baštinom, kulturnim zbivanjima i projektima koji se bave aktivacijom lokalnog stanovništva, ima, no problem je disperznost, manjak multidisciplinarnosti, međusobnog dijaloga, i potpore na državnoj razini.” Dodaju kako je najbolji način za komunikaciju s lokalnim stanovništvom afirmacija činjenice da su oni ondje turisti, s potrebnim poštovanjem prema poznavanju vlastitog kraja. Iz lokalnih, autentičnih iskustava može se mnogo naučiti, baš kao što i oni mogu naučiti iz perspektive kolektiva.
Osim izložbi, njihov rad obuhvaća i predavanja koja proširuju i produbljuju njihovo djelovanje. Početkom srpnja u zagrebačkoj Uraniji – prostoru kreacije kolektiv je održao predavanje pod nazivom Kolektivne tendencije/Ruralne realnosti, u kojemu su na zanimljiv, sažet i stručan način prikazali život u Pokupskom kroz njegove različite aspekte. Ove teme uvelike se preklapaju s istraživanjima i analizama iz njihove prve publikacije. Također, naglasak su stavili i na iskustveno učenje poput, primjerice, hodanja u šumi i dodirivanja godova drveta kako bi se prikupile i izmjerile informacije, a publiku su upoznali i s drugim metodologijama rada, kao što su prikupljanje podataka, istraživanje arhiva, promatranje, mapiranje, intervjui i druga istraživanja. Isto tako, članovi kolektiva naglasili su prilagodljivost i isprepletenost istraživanja i konačnog rezultata. Predavanje je privuklo veliki broj znatiželjnika koji su napunili dvoranu i pozorno pratili izlaganje. Nakon predavanja, uslijedila su brojna pitanja koja su se potom uvukla i u neformalni dio večeri. Svi prisutni, koji su možda propustili zagrebačke izložbe, na posebno izrađenoj putovnici džepnog formata imali su priliku mapirati mjesta od osobnog značaja, istražujući što ih povezuje s tim lokacijama – bilo da je riječ o pejzažu, obitelji, načinu života, tradicijama ili hrani. Mogli su izraziti koje bi prakse ili tradicije željeli naučiti i sačuvati te podijeliti svoje mišljenje o malim i ruralnim sredinama. Sve su to mogli zaokružiti i izraziti kroz crtež, stvarajući tako osobnu refleksiju na temu.
Potaknuta ovim malim interaktivnim alatom, zanimalo me koliko smo općenito u Hrvatskoj, prema njihovu mišljenju, senzibilizirani za pitanje kulturne baštine: “Kulturna baština je kompleksna tema, pogotovo u zemlji u kojoj je turizam primarna djelatnost, te ne postoje univerzalne metodologije ili pristupi, no mora podrazumijevati dugoročno planiranje preventivnih radnji očuvanja tradicija, kao i kontekstualizaciju nekih zaboravljenih ili zapuštenih praksi u suvremenom dobu. Kulturna baština i kulturna održivost su glagoli, a ne imenice – nešto što se istražuje i promatra kao kreativni proces koji, ponekad, ne bi trebao postavljati naglasak na odgovorima, već na pitanjima. U današnjem socio-političkom i ekonomskom kontekstu, stremi se efikasnosti i brzini rješavanja problema, a tradicija se koristi kao političko oružje za romantizaciju prošlosti ili kompletno brisanje drugih. Pozitivnih promjena u percepciji kulturne održivosti primjećujemo, a mlađe generacije puno su otvorenije za razmjenu znanja i iskustava.”
Veseli čuti kako su mladi zainteresirani i voljni sudjelovati u raspravi o ovim temama. Osim toga, razloga za uzbuđenje ne nedostaje: u našem razgovoru kolektiv je najavio kako uskoro završava svoj drugi ciklus. Nakon uspješnog neovisnog publiciranja magazina o rijeci Kupi i njenoj ulozi u generiranju kulture i identiteta u Pokuplju, u kolektivu se bave šumama Pokuplja te njihovim utjecajima na svakodnevni život u tom kraju. Isto tako, otvaraju se prema pojedincima i udrugama sličnih stavova o važnostima kulturne održivosti, baštine, tradicija te socijalnog angažmana, a s njima u suradnji gradi se i novo izdanje magazina koje pruža mogućnost za nove dijaloge. Kolektiv shvaća zajedništvo kao ključni preduvjet za stvaranje inkluzivnog prostora, što je jedna od ideja koja je duboko utkana u njihove vrijednosti. Ukratko: veselimo se svemu što slijedi!
ISKRA kolektiv možete pratiti na Instagramu: www.instagram.com/iskra.collective
Autorica: Anja Tomljenović / tekstove ove autorice potražite na linku
