Jedna od stvari koje sam naučila u New Yorku je čekati u redu. Sada sam već super pripremljena za takve situacije: knjiga, muzika, voda, hrana… Čekanje u redu ti daje ono malo slobodnog vremena koje nedostaje, kao vožnja u podzemnoj željeznici. Svakih mjesec, dva, u New Yorku svi čekaju u redu za ulazak na neki umjetnički događaj, na neku izložbu koju jednostavno ne smiješ propustiti.
Nedavno je to bila izložba umjetnice Kare Walker u brooklynskoj Domino Sugar Factory.
Kara Walker američka je umjetnica, najpoznatija po slikama velikih dimenzija izrađenim od crnih papirnatih silueta, koje su komentar rasne i rodne diskriminacije u Americi. Radi u različitim medijima, od crteža, slikarstva i pisanja do videa, filma i performansa, a teme kojima se najčešće bavi su osjetljive prirode poput moći, represije kroz povijest, rase i seksualnosti.
Sve navedene teme provučene su i kroz njezin rad za Domino Sugar Factory, poetično nazvan “A Subtlety or the Marvelous Sugar Baby” – an Homage to the unpaid and overworked Artisans who have refined our Sweet tastes from the cane fields to the Kitchens of the New World on the Occasion of the demolition of the Domino Sugar Refining Plant, odnosno u našem slobodnom prijevodu Suptilnosti ili Veličanstvena Šećerna Bejbe – omaž neplaćenim i iskorištenim majstorima koji su oplemenili naše slatke okusne pupoljke od šećernih plantaža do kuhinja Novog svijeta prilikom rušenja Domino Tvornice Šećera.
Ovo je njezin prvi javni umjetnički projekt, a kaže da je pristala na poziv za ovu izložbu ponajviše zbog intrigantnog i iznimno atraktivnog prostora te povijesti lokacije koja joj je za taj rad ponuđena.
I zaista, prije nego što posjetitelj ima priliku vidjeti sam rad, miris i veličanstvenost prostora ostavljaju intenzivan prvi dojam.
Pred samim ulazom u tvornicu slatko topli miris nečeg poput karamele potaknuo je sjećanja na djetinjstvo. Unutra me pak, gdje je miris postao još jači, preplavio osjećaj strahopoštovanja, kao da sam se našla u nekoj napuštenoj katedrali šećera: visoki prostor zahrđale tvornice s prozorima koji podsjećaju na crkvene, te ostatci šećera po tračnicama. Iz tog slatkog sna probudila me prva skulptura dječaka s velikom košarom šećera u rukama. Desetak različitih skulptura dječaka, nešto većih od prirodne veličine, izrađene su od melase te kada sunce padne direktno na njih poprimaju krvavo crvenu boju. Zbog topline se dječaci tope i raspadaju te polako nestaju.
Iza dječaka, na kraju velike hale, ležala je Marvelous Sugar Baby. Gigantska bijela sfinga izrađena od šećera, s licem crnačke majke i pozadinom izrazito naglašenih seksualnih atributa, velikom oblom stražnjicom i potpuno izloženom predimenzioniranom vaginom, na neki je način objedinila teme umjetničinih prijašnjih radova.
Kara Walker je kroz nju komentirala štetu načinjenu području tadašnjih Zapadnoindijskih otočja (danas Karibi) iskorištavanjem šećerne trstike, koje se još uvijek oporavlja. Komentirala je povijest represije crne rase bijelom bojom sfinge koja je dobivena izbjeljivanjem prirodno smeđeg šećera. Hipertrofirana pozadina sfinge govori o pretjeranoj seksualizaciji crnih žena tijekom američke povijesti i o metaforičkom silovanju Majke Afrike i Kariba.
Sve te teme su intenzivnije i emocionalnije doživljene od dijela publike kojima su one dio privatne obiteljske ili rasne povijesti; možda se svi zločini koje su počinili naši bijeli preci čine previše davno da bismo osjetili krivnju za njih? Ipak, Kara Walker ne kritizira samo ono što se dogodilo, već nam pokušava reći da se jednaki zločini događaju i danas.
Vodiči kroz izložbu naglašavaju to da smo svi mi, konzumeristi u ovom modernom zapadnom svijetu, indirektno i dalje robovlasnici kroz iskorištavanje resursa i jeftine radne snage trećeg svijeta. Internet stranica slaveryfootprint.org točno će vam reći koliko robova današnjeg svijeta radi za vas ovisno o tome koliki ste potrošač. Kritikom konzumerizma i razvoja koji ne mari pretjerano za ono što mu se nađe na putu, umjetnica se osvrnula i na to što će se dogoditi sa samom tvornicom.
Domino tvornica šećera u koju je sfinga postavljena, jedan je od brooklynskih landmarka. Izgrađena je 1884. i svojevremeno je bila najveća rafinerija šećera na svijetu, zapošljavala je 5000 radnika i proizvodila 1500 tona šećera dnevno. Zatvorena je 2004. i nakon promjena vlasnika trenutno je u posjedu Two Trees grupe koja je u New Yorku poznata po revitalizaciji četvrti DUMBO. Masivni plan za redizajn područja napravili su SHoP arhitekti. Od stare tvornice sačuvat će se samo jedna zgrada i natpis.
*Domino Sugar Factory, fotografija Max Touhey via ny.curbed.com
*Domino Sugar Factory danas, fotografija Jen Chung-Gothamist
I iako je razvoj neizbježan, tužna je pomisao, po umjetničinim riječima, da će jedno takvo mjesto, prepuno povijesnog i emocionalnog značenja, sravniti sa zemljom u sljedećoj fazi razvoja Brooklyna u neki novi njujorški dreamland.
*Vizualizacija budućeg projekta: ShoP Architects i James Corner Field Operations
Fotografije s izložbe: Maria Nikolovski
