+ 23 Preporuka

Bilježenje emotivnih amplituda

autor: vizkultura


PODIJELI:

Na samostalnoj izložbi koja se u petak, 25. lipnja u 20 sati otvara u zagrebačkoj Galeriji SC, predstavit će se mladi slikar Davor Dmitrović, i to radovima na temu – ljubavi. Izložba Gle kako mogu savinuti ruku bit će otvorena do 3. srpnja, a moći će se pogledati radnim danom od podneva do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

 

 

Iva Körbler piše u predgovoru:

“Tema voljenja i (ne)mogućnosti voljenja sebe i(li) drugog bića provlači se kao konstanta u povijesti slikarstva. Načini kako se umjetnici nose s tim motivom razlikuju se od epohe do epohe, a danas – kada već cinično smatramo kako smo sve vidjeli i doživjeli u mediju slike – tek nas iznimno autentični slikarski trenutci nečije emotivne i ljubavne patnje mogu uzdrmati iz ravnodušnosti.

Davor Dmitrović pripada takvim malobrojnim suvremenim umjetnicima koji pomiču (naše) granice doživljajnoga i vizualnoga iskustva. Motivsko-stilski rasponi koje je mladi slikar iskazao u samo nekoliko godina, od duhovite i senzualne slike svakodnevice na tragu umjetničkog/slikarskog dnevnika sa žanr-prizorima do tzv. ozbiljnih art istraživanja grafičkog medija, upućuju ne samo na razvidan talent nego i na potrebu sustavnijih istraživanja tehnika, tema i umjetničke motivacije.”

 

*”Kad sam dobio ove leptiriće mislio sam da ću ići plivati, 29×21 (lijevo);
“Ljubav na prvi pogled (prije nego je zmija popapala slona)”, 29×21 (sredina);
“Ovaj razgovor smo trebali obaviti puno puno prije. Ali vas dvoje po svom”, 29×21 (desno)

 

“Novi će nas, međutim, ciklus slika svojom emotivnom snagom, brutalnim, naturalističkim opisima idiličnog vrhunca i destruktivnoga kraja jedne ljubavne veze ostaviti bez daha. Tema emotivnih amplituda nije nova u radovima mladog umjetnika. Njegov iznimno duhoviti ciklus grafika Olimpenijada (2019.), u kojima se metaforički i simbolički koristi temom sporta kako bi pomalo frojdovski – ali autentično arhetipski – prikazao seksualnu napetost i međuovisnost između ženskog i muškog elementa – muškarac koji daje i žena koja prima / ili izbjegava i preskače mušku energiju – jedan je od najboljih ciklusa te vrste u cijeloj suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, što Dmitrovića pozicionira kao dostojnog nastavljača linije Ivana Lesiaka. Umjetnik je tada istaknuo kako je za njega od iznimne važnosti konkretno mjesto sastanka dvaju različitih fenomena: ‘Simbioza suprotnosti u klimaksu i naponu snaga kod Olimpenijade. Išao bih tako daleko da kažem – dva različita bića.’

Ovdje nakon kraha ljubavi koja proždire i koja je ‘stravična i slatka’ (Leonardo) ponovno pronalazi sebe, doslovce vida rane, sakuplja komadiće i krhotine svojeg identiteta, pronalazi svoj čisti self, obnovljeno unutrašnje biće koje uči voljeti primarno sebe, da bi jednom opet mogao voljeti druge.”

 

*”Po čemu želiš da te pamte”, 29×21 (lijevo);
“Počeli smo u podne, prije kiše”, 29×21 (sredina);
“Samo ja znam gdje je osmi mjesec”, 29×21 (desno)

 

Davor Dmitrović inzistira na romantičarskoj bliskosti dvoje ljudi koja u današnjemu otuđenom svijetu postaje iznova aktualnom, no taj neoromantičarski element iskazivat će na slikama kroz simboličko-ekspresionističku matricu. U pojedinim slikama novog ciklusa bavi se temom uspostavljanja danas već zagubljenoga muškog identiteta, one arhetipske muške linije, koju suvremeno društvo nivelira prema brisanju granica identiteta između spolova. Jednako tako, u simboličkom savijanju ruke umjetnik se pita koliko se još možemo savinuti u davanju kroz jedan odnos – i ići u toj bolnoj torziji davanja do maksimuma, protiv sebe – preko granice mazohizma. Neka nas ne zavaraju idilični prizori s ruba sna, fantastičnoga slikarstva još od razdoblja njemačkog romantizma ili mjestimična bliskost stilizacije crteža i kolorita prema dječjoj ilustraciji. Dmitrović je iskren, brutalan i naturalističan, i u tom, autoterapijskome likovnom dnevniku ne štedi sebe. Ide do dna ponora i zato mu vjerujemo.”

 

*”Sjebao sam lignje”, 90×120, ulje na platnu

 

Davor Dmitrović (1989.) mladi je umjetnik iz Zagreba. Magistrirao je 2019. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu uz posebnu pohvalu Akademskog vijeća, na odsjeku Grafika, u klasi prof. Josipa Baćea. Iste godine upisuje doktorski studij na China Art Academy, u Hangzhou, Kina. Dmitrović iza sebe ima solidan niz nagrada, grupnih i samostalnih izložbi. Motivsko-stilski rasponi koje do sada pokazuju njegovi radovi sežu od duhovite i senzualne slike svakodnevnice do tzv. ozbiljnih art istraživanja grafičkog i slikarskog medija. U svojim radovima Dmitrović polazi od vlastitih slutnji, strepnji, nadanja te zapažanja suprostavljenih pojava. Njegov vizualni jezik obuhvaća apstraktno, odnosno monokromno slikarstvo te jasne figurativne crteže i slike s naglaskom na narativ u kojima istražuje slikarski medij.

 

+ 23 Preporuka