Općina Bol, na južnoj strani otoka Brača, jedna je od najpoznatijih turističkih destinacija u Hrvatskoj, prepoznatljiva po ikoničnoj plaži Zlatni rat. Na potezu od središta mjesta prema poznatoj plaži smjestio se cijeli niz hotela i resorta, dok na suprotnoj, istočnoj strani zapuštena i napuštena stoji Bijela kuća, strateški sjajno pozicionirana zgrada nimalo svijetle sudbine. Riječ je, naime, o prvobitnom sjemeništu, a potom gimnaziji koje su 1936. godine prema projektu arhitekta Lavoslava Horvata izgradili redovnici obližnjeg dominikanskog samostana sv. Marije Milosne.
Građevina podignuta u bračkom kamenu promijenila je nekoliko funkcija, pa je tako za vrijeme Drugog svjetskog rata postala općinska bolnica, zatim đački dom, a od 1963. godine prenamijenjena je u hotel u vlasništvu državnog poduzeća „Zlatni rat“, kada preuzima ulogu perjanice bolskog i bračkog turizma. Uz glavnu zgradu, s ciljem povećanja smještajnih kapaciteta, podignuto je i u okolnu borovu šumu skladno uklopljeno još pet paviljona, koji su zajedno s Bijelom kućom za vrijeme Domovinskog rata hotel pružili utočiše brojnim izbjeglicama. Danas je nekadašnji hotelski kompleks obična ruina u vlasništvu države, baš poput brojnih devastiranih socijalističkih hotela duž jadranske obale koji su šaptom pali zahvaljujući privatizaciji i/ili lošem poslovanju (balkanist.net/dark-side-of-croatia-tourism-boom/ ). „Betonski spavači“ pobudili su interes javnosti, pa s nestrpljenjem očekujemo istoimenu dokumentarnu seriju u režiji Saše Bana. Oni ukazuju i na potpuno iracionalno korištenje prostornih resursa, a u Bolu je to nekako posebno – bolno. U mjestu u kojem se po suho zlato prodaje i iznajmljuje gotovo sve, hotelski kompleks pokraj samog centra postoji samo kao mjesto zazora.
Opisanu otegotnu okolnost na kreativan je način iskoristio Marko Boko, osnivač i spiritus movens regionalnog art festivala Graffiti na Gradele, koji se već četvrtu godinu zaredom održao u Bolu na Braču. Jedan od ciljeva festivala jest skretanje pozornosti na problem kompleksa Bijele kuće, koji se festivalskim aktivnostima revitalizira na dvije dimenzije: akcijom čišćenja i oslikavanja zidova i fasada (prije svega okolnih paviljona) prostor se privremeno dovodi u kakvu-takvu funkciju, te istovremeno postaje mjesto kulturne i društvene interakcije. U moru manje ili više tradicionalno koncipiranih kulturnih ljeta i i pravoj plimi filmskih festivala, koji se sezonski nude otočanima i njihovim gostima, Boko je pokrenuo festival urbane vizualne kulture koji se formom i sadržajem otklanja od tradicionalnih kulturnih manifestacija ne samo na otocima, nego i u većim urbanim središtima.
Graffiti na Gradele istovremeno provociraju i senzibiliziraju lokalnu zajednicu – naime, kako grafiti i street art nisu u potpunosti lišeni negativnih konotacija, festival od samih početaka nailazi na podijeljene reakcije mještana. Ako se sjetimo nedavnog uklanjanja zida u Branimirovoj ulici u Zagrebu, ne treba se čuditi što je malo misto pomalo zatečeno činjenicom da je „šaranje po zidovima“ u međuvremenu postalo umjetnost, a dobrim dijelom začudan im je i profil izvođača i posjetitelja festivala, čija se slika i prilika ne preklapaju s klasičnim, dodali bismo i tihim „obiteljskim turistom“, na kojeg su Boljani naviknuli. Upravo je buka jedna od glavnih zamjerki festivalu. Mještani su u stalnom strahu da bi ista mogla dovesti do egzodusa turista, glavnih pokretača otočke ekonomije, pa se festival polako udaljava iz samog centra i sve se glazbene aktivnosti odvijaju u „Bijeloj kući“. Dosad nije zabilježen niti jedan slučaj odlaska zbog Graffita – štoviše, gosti su pokazali i mnogo interesa za manifestaciju – ali opreza, čini se, nikad dosta.
Prema riječima Marka Boke, može se reći da su lokalci proteklih godina izgradili ukus na polju ulične umjetnosti, pa su mnogo više simpatija iskazali muralima negoli klasičnim grafitima, koji se baziraju na potpisu writera. I sam festival evoluirao je u smjeru hibridizacije grafita i murala, od kojih neki zaista spadaju u kategoriju street arta. Graffiti nisu koncipirani tematski – autori imaju slobodu birati temu i formu na danom im komadu zida, ali se od njih ipak očekuje da svojim djelom ne uvrijede lokalnu zajednicu jer bi to moglo dovesti do rušenja ionako krhke institucionalne podrške. Sudionici festivala iz navedenog razloga poštuju zadane lokacije vizualnog izražavanja, koje se prije svega odnose na zid Fabrike, nekadašnje tvornice sardina smještene u bolskoj luci, i „Bijelu kuću“, a nakon svakog oslikavanja prazni sprejevi se buše kako bi bili potpuno neupotrebljivi za potencijalne potpise po mjestu.
Zahvaljujući entuzijazmu glavnog organizatora, dobroj volji nekolicine Boljana koji događanje možda potpuno ni ne razumiju, ali ga podržavaju, te logističkoj podršci 10 volontera koji redom dolaze iz Zagreba, Splita i Karlovca, Bol je od 27. do 29. lipnja ugostio neke od ponajboljih grafitera iz cijele regije. Okupilo se oko 70 izvođača, što grafitera što glazbenika, a koncept festivala je takav da su grafiti uvijek u središtu. Writerski line up činili su: Azram iz Ljubljane, Artez i Junk iz Beograda, Chez, ArtuDitu kolektiv, Bare Pimp My Pump, Zipo, Holick, Sarme, Royal, Casino, Miro Modul Petković, Arot, Nia iz Zagreba, potom Anxio, Oreb i Smog iz Splita te Blame, Ewone i Elah iz Sarajeva. ArtuDitu, Chez i Vuk Oreb dobili su prostor za prezentaciju vlastitih radova na izložbi koju su pripremili kustosi umjetničkog tima Boonika u Domu kulture Bol. Prilika za predstavljanje radova ulične umjetnosti pod okriljem institucije ostvarena je ponajprije zahvaljujući velikoj podršci ravnateljice Centra za kulturu Brač, Ivane Bošković Ivičić. Festival je imao i bogati popratni glazbeni program u sklopu kojeg su koncerte održali Marchello Mede, Zembo & DaMental, Bvana & Lider, 6wild, VRH & Oreb, High5, a kao DJ-evi nastupili su VRH, DJ Oliver, Blaw:Blaw, DJ Pedo, Vuk Oreb, Tru Skool i Fat Ivy.
Što se ovogodišnjih radova tiče, ističe se mural kolektiva ArtuDitu (članovi kojeg su Kopito Zla, Smeli Fit i Mop Hap), koji su sjevernu fasadu jednog od derutnih paviljona hotelskog kompleksa presvukli osjetilima. Mural naime prikazuje osjetilne organe – uho, grlo, nos, usta, a autori se šarmantno igraju zatečenim stanjem fasade, pa tako u jednom od kvadranata slikaju nos među prozorima apartmana. Pritom koriste kombinirane tehnike kako bi naglasili teksturu, pa su primjerice obrve nad prozorima načinjene lijepljenjem lišća, čime se postiže reljefna razigranost same površine (barem do prve kiše).
Grafiti na Gradele imaju i edukativan karakter – trude se zajednici, a posebno onim najmlađima, približiti grafite i street art kao nešto što nije nužno čin vandalizma, kako se često percipira. Dvodnevna radionica za djecu i mlade u Domu kulture Bol polaznike je upoznala s graffiti pokretom, materijalima, izrazima i stilovima crtanja kroz proučavanje tematske literature i gledanje filmova, nakon čega je uslijedilo crtanje vlastitih i bojanje već gotovih skica te ispisivanje alfabeta u nekoliko različitih stilova. Radionica, kao i ostali sadržaji koje festival nudi, potpuno su besplatni i otvoreni svim zainteresiranim posjetiteljima, a „uradi sam“ moment potiče na interakciju i stvara opuštenu atmosferu. Iako ima site-specific karakter, čini se da bi festival mogao funkcionirati i van Bola na Braču. Kao glavna prijetnja opstanku inicijative ističe se pitanje održivosti, odnosno materijalne i motivacijske podrške.
Nakon 4 godine i djelomično gerilskog pristupa, Graffiti, kao i mnogo toga što počiva na entuzijazmu pojedinca ili nekoliko njih, mogu ili zaroniti ili se etablirati kao festival urbane kulture i umjetnosti koji uživa podršku šire zajednice, koja ga prepoznaje kao nešto od čega ima koristi. Ove su se godine povezali s Ferragosto Jamom iz Orahovice i Backyard Art Festom iz Donjeg Miholjca te zajedničkim snagama promoviraju grafitersku kulturu i umjetnost tijekom cijele godine, na raznim lokacijama, često izmještenim od većih urbanih središta. Naravno da su brojnim izvođačima i posjetiteljima dodatni motiv dolaska na bolski festival bili sunce, more i divna plaža tik ispod Bijele kuće te da se cijela situacija može promišljati kao s(p)retna kombinacija ugodnog i korisnog. Ipak, činjenica je da mnoge od ovih mladih ljudi zasigurno nikada ne biste zatekli u Bolu da nema Graffita na Gradele kao otklona od standardne kulturno-turističke ponude. Boljani su pak dobili jedinstveno kulturno događanje, neki od njih i jedinstvenu priliku za „žuganje“, a Bijela kuća šarenu fasadu i žamor posjetitelja kao podsjetnik na bolja vremena.
fotografije via: Grafiti na Gradele i preuzete s www.polako.eu te boljani.info,
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
