Na ljeto 2012. godine u splitskoj Galeriji umjetnina započet je ciklus izložbi studenata Likovne akademije u Splitu, kojima popratne tekstove pišu studenti povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu. Utorkom u Galeriji, odnosno Fast Forward, kako su ga studenti sami krstili, označava kratkotrajnost i frekventnost programa koji za cilj ima poticanje izlagačkih aktivnosti mladih umjetnika i kustosa. Četiri godine i 34 izložbe nakon ( još 6 ih slijedi u jesenjem terminu), u razgovoru s umjetnikom Vedranom Perkovim, inicijatorom programa, te umjetnicom Tinom Vukasović i kustosicom Lanom Beović, sudionicama prve godine programa, a danas njegovim koordinatoricama, osvrnuli smo se na značaj i dosadašnje uspjehe Fast Forwarda. Sasvim, ili nimalo slučajno, našli smo se u utorak i razgovor okončali u Galeriji umjetnina, na izložbi fotografija Marije Braut koju su postavili Božo Kesić i Antonija Mihovilinović, nekadašnji sudionici programa.
►Vedrane, uz Božu Majstorovića, nekadašnjeg ravnatelja Galerije umjetnina, ti si začetnik cijelog programa. Kako se rodila ideja Utorkom u Galeriji i da li ti je neka slična inicijativa poslužila kao inspiracija?
Vedran Perkov: U razdoblju od 2010. do 2012. godine, u Loggi Pučkog otvorenog učilišta u Splitu, s Gorkim Žuvelom i Helenom Petrinović organizirao sam „Premijere“, seriju samostalnih izložbi studenata Umjetničke akademije. Radilo se o više od 30 izložbi, a otvaranja su se odvijala u dvotjednom ritmu. Nakon što sam napustio predavanje na Akademiji, ovaj program nastavila je voditi Ivana Poljak i sada su se približili brojci od 50 izložbi. Još tada mi je ideja bila da popratne tekstove pišu studenti povijesti umjetnosti, ali komunikaciju s Odsjekom za povijest umjetnosti tek je trebalo uspostaviti. U međuvremenu je Božo Majstorović u Galeriji umjetnina pokrenuo ciklus „Razgovori s umjetnikom“, a zadnji, izvrsno posjećen, bio je s onaj Tinom Vukasović, Vilmom Reljić i Gildom Bavčevićem, mladim umjetnicima. Večer nakon zaključili smo kako bismo mogli organizirati ne samo razgovore nego i izložbe. Naime, za vrijeme rada na Akademiji shvatio sam da studenti nedovoljno izlažu zbog manjka pravih prilika i podrške, te da im godišnje izložbe zaista nisu dovoljne da bi ih pripremile za ono što ih čeka nakon odlaska s institucije. Kako sam u međuvremenu i sam napustio Akademiju, preduvjet za realizaciju Fast Forwarda bila je suradnja s Božom Majstorovićem te Ivanom Meštrov i Ivanom Čapetom Rakić, organizatoricama izvannastavnog programa Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu „Kolosijek H6“, zamišljenog kao niz neformalnih susreta u kojima se raspravlja o relevantnim temama iz područja kulture s naglaskom na vizualne umjetnosti. One su odabrale deset zainteresiranih studenata povijesti umjetnosti, a ja sam odabrao deset studenata s Akademije. Božo i ja samo zaključili da bismo mogli imati samo otvaranja i raditi na stvaranju navike dolaska publike na izložbu, jer tada umjetnik i kustos prestaju biti ime i postaju lice, koje kasnije prepoznajemo. To je proces, scena se gradi, treba se upoznati i prepoznati, a mladi ljudi su nakon fakulteta praktički izgubljeni.
*Vedran Perkov (foto: Sagita Mirjam Sunara)
►Dakle, program je zamišljen i kao priprema umjetnika i kustosa za izloženost i život koji ih čeka nakon studija?
Vedran Perkov: Dok si student, format izlaganja je nužnost jer te kasnije izbace iz sigurnosti institucije i ne možeš se snaći. Kroz program smo pak osigurali pokroviteljstvo i podršku institucija, mentora, i kao student možeš si dopustiti pogrešku bez da te se dočeka na nož i u startu sasiječe. Galerija umjetnina je stala iza mladih ljudi prostorom, resursima, ali i stavom. Galerijska, tehnička, institucionalna, lektorska i PR-ovska podrška studentima bila je jednaka onoj koju bi ukazali etabliranim umjetnicima. Ovdje bi se najviše zahvalio galerijskim meštrima Alenu Krstuloviću i Duji Bariću, koji su bili prava podrška mladim kolegama. Pristup umjetniku i djelu kod njih se ne mijenja bez obzira radi li se o etabliranom imenu ili studentu. Izlaganje pod okriljem Galerije umjetnina ujedno je zalog za dobivanje statusa samostalnog umjetnika. Dok sam i sam bio student, imali smo profesore koji bi nas dovodili u takve situacije izloženosti pred profesionalnim kustosima da smo nakon par puta, često popraćenih većom ili manjom dozom nelagode, naučili parirati i smisleno iznositi ideje koje smo ugradili u djelo. Izložbe su jednostavno sastavni dio edukacije. Tina i Lana uključene su od samog početka – Tina nam je i svojevrstan medijator prema Akademiji. S vremenom se priključio dizajner Nikola Križanac i tako se od studenata samih formirao nukleus koordinatora, koji se s uspjehom nose sa svim izazovima koje organizacija i provedba ovakvog programa zahtijeva.
*Nikola Križanac, Lana Beović i Tina Vukasović
►Tina i Lana,vi ste sudjelovale u prva dva ciklusa kao studentice, a sada ste koordinatorice. To je najbolji pokazatelj dosljednosti i ciljeva samog programa. Što je za vas Fast Forward?
Lana Beović: Iz perspektive povjesničarke umjetnosti to je ogroman korak i odmak od uobičajenih akademskih obveza, primjerice pisanja seminara o umjetničkim djelima, najčešće onima nastalima pred nekoliko stoljeća. Svih nas je bilo strah, ali smo se na mentorice, Ivanu Meštrov i Ivanu Čapeta Rakić, zaista mogli osloniti. Zapravo nismo znali što radimo, nitko dotad praktički nije razgovarao sa živućim umjetnikom niti svjedočio procesu nastanka djela u ateljeu.
Tina Vukasović: To što su nam ukazali povjerenje za izlaganje u ozbiljnoj instituciji Galerije umjetnina, uz bok priznatim umjetnicima, bio je izazov i jako velika čast – pogotovo našoj prvoj generaciji koja nije imala ni približno sličnih prilika za izlaganje. Susreli smo se s više izazova, poput artikuliranja vlastite ideje kustosu (koji je onda pretvara u tekst koji komunicira smisao i bit djela),postavljanja rada, a zatim i organiziranja otvorenja tj. predstavljanja rada publici. Na prvom sastanku podijelili smo se u parove na temelju afiniteta prema različitim područjima i interesima u umjetnosti, a cijela generacija nastavila se družiti i u galeriji „Bez naziva“, dvije godine nakon. Povezali smo se, umrežili i nastavili surađivati. Kao koordinatorice, naučile smo organizirati izložbu tako da sve bude pod kontrolom, što uključuje stotinu problema i zadataka koje je trebalo riješiti, a koji se ne vide kada posjetiš izložbu. Na novim generacijama studenata uvijek iznova vidimo kako nedostaje svijesti o rokovima i organizaciji, tako da program definitivno ima i pedagošku funkciju.
Lana Beović: Ove godine dali smo im protokole i više odgovornosti u kontroliranim uvjetima. Preuzimanje odgovornosti ključna je točka samog procesa profesionalnog odrastanja, Fast Forward nam je stoga dragocjen.
Vedran Perkov: Prva generacija, Tinina i Lanina, bila je toliko odgovorna da smo dobili krivu sliku da će sve potpuno glatko funkcionirati! Kao posljedica projekta može se uzeti i galerija „Bez naziva“, koju su studenti pokrenuli samoinicijativno, dok je u Muzeju grada Splita s održavanjem započeo metodološki sličan ciklus, imena „Progres“. Stvorila se dakle kritična masa koja je profunkcionirala i sada tvori jezgru suvremene umjetničke scene u Splitu.
► Kako ocjenjujete protekle četiri godine programa, hoće li se koncept u budućnosti modificirati ili ste pronašli pravu formulu?
Lana Beović: Format se pokazao uspješnim, a što se poboljšanja i promjena tiče istaknula bih da su nam se ove godine na inicijativu prof. Anči Leburić, koja je došla na nekoliko otvorenja i kojoj se svidio program, priključili studenti sociologije. Budući sociolozi pokušat će prodrijeti u značenje koje umjetnost i ovakvi programi imaju u širem društvenom kontekstu, s naglaskom na proces kulturnog umrežavanja.
*Prva generacija studenata koji su sudjelovali u projektu Fast Forward te Ivana Meštrov, Ivana Čapeta , Božo Majstorović i Vedran Perkov
►Što je s interesom studenata i publike, ima li uzlaznu ili silaznu putanju?
Tina Vukasović: S vremenom smo krenuli s prijemčivijim PR-om, koristimo društvene mreže koje omogućavaju brzo širenje informacija, a na izložbama imamo stalnu publiku, koja uključuje i ljude koji nisu vezani isključivo uz sferu umjetnosti. Zanimljivo je da su se formirale grupe i točno se zna koji prostor unutar Galerije zauzima pojedina skupina. Mogli bismo reći da je publika osvojila i posvojila prostor Galerije umjetnina.
Vedran Perkov: Ljudi su stekli naviku dolaska. U Splitu na otvaranjima izložbi manje poznatih umjetnika zna biti zaista tužno, praktički se solidarno dođeš žalovati umjetniku. Utorkom je u Galeriji redovito bude 30-40 posjetitelja, stvorila se publika i otvorio međugeneracijski dijalog.
►A kakvim ocjenjujete dijalog umjetnika i kustosa?
Lana Beović: Komunikacija nije lagana, kustos je tu da prati umjetnika. Mi smo u prvoj generaciji mnogo razgovarali o tome kako predgovor uopće izgleda, koliko se mora i može preklapati s idejom umjetnika, ali i koliko se smije i može približiti polu likovne kritike, gdje kustos iznosi vlastito viđenje umjetničkog djela.
Vedran Perkov: I lekcija da možda s nekim ne možeš raditi je vrijedan i nužan dio ovog pedagoškog procesa, baš kao i profiliranje umjetnika i kustosa te rad na njihovom suodnosu. Imali smo primjerice umjetnika s autizmom, dvoje gluhih umjetnika, a kustos je uvijek taj koji se treba napregnuti da shvati posebnost svakog autora i njegova djela.
►I za kraj, kako ocjenjujete suvremenu umjetničku scenu u Splitu, otvorenost ljudi i institucija da je poprate i vrednuju?
Tina Vukasović: Čini mi se da se događaju dobre i pozitivne promjene na sceni u zadnjih nekoliko godina i da je upravo FFWD bio vjetar u leđa mlađim generacijama. Većina izlagača i kustosa FFWDa je ostala aktivna i izlaže/kustosira na priznatim izložbama u Splitu, Hrvatskoj i u svijetu. Kustosi mlađe generacije su tek počeli stažirati na institucijama i dobili su slobodu djelovanja. Oni sada, zahvaljujući Fast Forwardu, imaju uvid u četiri generacije umjetnika s kojima će, vjerujem, nastaviti surađivati.
———————
Uz naše sugovornike, za realizaciju cijelog projekta zaslužni su: Božo Majstorović, Ivana Čapeta Rakić, Ivana Meštrov, Dalibor Prančević, Blaženka Perica, Viktor Popović, Vlasta Žanić, Loren Živković Kuljiš, Toni Meštrović, Anči Leburić, Siniša Labrović, Dujo Barić, Alen Krstulović, Zoran Alajbeg, Robert Matić, Nikola Križanac i mentori studenata pod čijom su paskom nastajali radovi.
———————
Više o programu pratite na galum.hr i facebook.com/GalerijaUmjetninaSplitFfwd
Fotografije via facebook.com/GalerijaUmjetninaSplitFfwd
———————
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
