Na natječaju projekta Ars Publicae za idejno rješenje nove zagrebačke česme, o kojem smo pisali ovdje, prvom nagradom nagrađen je rad “Vodek” autora Nere Nejašmić Kozina i Petra Kozine iz PIN-a.
Natječaj za idejno rješenje nove zagrebačke česme bio je raspisan u okviru ovogodišnjeg programa “VODA I JAVNI PROSTOR” projekta Ars Publicae Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) i u suradnji s platformom 1POSTOZAGRAD u okviru procesa zagovaranja veće dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru Zagreba.
Natječajem se nastoji lansirati ideju nove zagrebačke česme, odnosno ukazati na potrebu veće dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru grada kroz mrežu javnih i za Zagreb posebno oblikovanih česmi koje bi dizajnom bile prilagođene suvremenim potrebama, svim dobnim skupinama te životinjama.
Natječaj u okviru skromnog umjetničkog projekta nije imao namjeru ponuditi finalno rješenje koje bi se implementiralo, već ukazati na poželjni smjer, odnosno potaknuti Grad Zagreb da na temelju kvalitetnoga programa, u odgovarajućim uvjetima i s kompetentnim žirijem sam raspiše natječaj za idejno rješenje nove zagrebačke česme i krene u realizaciju mreže javnih česmi.
Nove bi česme svakako trebale biti suvremeno oblikovane, jedinstvene i prepoznatljive za Zagreb. Time bi, s jedne strane, grad bio opremljen sadržajem koji spada u standardnu opremu javnih prostora, s druge bio bi manifestiran dizajnerski potencijal oblikovanja komunalne opreme koja ulazi u javni prostor grada (a nasuprot trendu slabih kataloških rješenja), i s treće strane, takva mreža dodatno bi afirmirala vodu kao javno dobro.
O idejnom rješenju prvonagrađenog prijedloga nazvanog „Vodek“ govore njegovi autori, Nera Nejašmić Kozina i Petar Kozina iz PIN-a. Nera Nejašmić Kozina diplomirala je arhitekturu i dizajn, a Petar Kozina arhitekturu.
*Petar Kozina i Nera Nejašmić Kozina
► Koliko je bilo zahtjevno dizajnirati česmu?
Nera: Nije bilo prelako. Pogledali smo dosta primjera i zaključili kako su nam svi ružni i nefunkcionalni. Za većinu primjera je bilo svejedno u kojem dijelu svijeta se nalaze, a najčešće su oblikovani za potrebe samo jedne skupine korisnika čime uopće ne zadovoljavaju suvremene standarde. U zagrebačkom slučaju, uz izuzetak nekoliko povijesnih česmi koje više i ne rade, u pravilu se radi o dizajnerski izuzetno loše oblikovanim česmama.
Petar: Nakon svih pogledanih primjera, zaključili smo da je najbolji Francek jer omogućuje konzumaciju vode svima iako nije idealno oblikovan baš za tu svrhu. Htjeli samo naći dizajn koji bi odgovorio na problem i ispoštivao zadani program da mogućnost konzumacije vode mora postojati za sve. Iznenadili smo se koliko to na prvu zvuči banalno i jednostavno, ali zapravo uopće nije i predstavlja dizajnerski izazov.
► Možete li ukratko predstaviti vaš prijedlog?
Nera: Krenuli smo od dizajna sustava o vodi. Oblikovanje oplošja česme bilo je samo jedan segment tog sustava. Željeli smo dobiti kompaktan dizajnerski proizvod koji iza sebe ima i širu priču. Uz finalno rješenje, ponudili smo i priču o česmamama kao dijelu karte grada koja bi imala evidentirana sva uprizorenja vode: česme, zdence, fontane i sl.. Oni bi bili označeni kodovima i korisnik bi preko aplikacije na mobilnim uređajima otkrivao priče o zagrebačkoj vodi. U zagrebačkom slučaju voda je značajno utjecala na povijest grada pa je dobro na te priče podsjetiti i to ovo rješenje na jednostavan i praktičan način nudi kao dodatak osnovnoj funkciji česme.
Petar: Dizajn same česme proizašao je iz logike preljevanja vode i apstrahiranog prvog slova grada Zagreba. Ona je kompaktna, suvremena i sačinjena od minimalnog broja elemenata. Otporna je na vandalizam. Voda se kroz jedan vod konzumira na tri različita načina i prilagođena je za ljude svih generacija i za životinje u najnižem dijelu. Već sama ta činjenica je iskorak u odnosu na postojeće zagrebačke česme koje programski ne zahvaćaju sve tipove korisnika.
► Idejno rješenje uključuje i mogućnost ilustriranja svake pojedine česme ali i to da svaka ima svoju priču kako ste već spomenuli. Možete li obrazložiti još ilustrativni dio?
Nera: Kako bi česme bile bolje povezane s pričom koju pričaju i kako bi svaka dobila svoju osobnost, predvidjeli smo i mogućnost ilustriranja. Tako nešto već odlično radi ekipa iz PMP-a, s time da bi ove ilustracije bile tematski vezane baš za zagrebačku vodu. Npr. česma na Britancu bi imala kod koji bi vam otkrio priču o potoku Kraljevac koji se skriva pod trgom, što bi umjetnik mogao interpretirati kroz ilustraciju. Time bi inače jednake česme u sklopu poželjne mreže po gradu, ipak imale dodatnu prepoznatljivost i to ovisno o lokaciji i priči koju posreduju kroz ilustraciju i kod.
► Koje ste materijale predvidjeli?
Petar: Česma bi bila od nehrđajućeg čelika, u mat obradi, brušena na dva načina. Element postolja bio bi u razini tla, a sastojao bi se od kanalice i ispune koja odgovara materijalu okolnog partera.
► Na koji načn ste česme označili kako bi bilo jasno da se radi o punktovima za vodu, što je bio i jedan od programskih zadataka na natječaju?
Nera: Osim što bi sam oblik oslikan vodenim motivima s pipom na vrhu mogao sugerirati o čemu se radi, omislili smo logotip HzG/H2O koji bi bio ugraviran u tijelo, a na internacionalnom jeziku bi govorio da se na tom mjestu nalazi pitka zagrebačka voda.
► U zagrebačkom govoru punktove s besplatnom pitkom vodom u javnom prostoru najčešće se naziva pumpama ili pipama. No, iako je svaka pumpa česma, nije svaka česma pumpa, a pipa je tek dio elementa česme. Termin česma nije lokalno posebno uvriježen iako se radi o najpreciznijem izrazu koji je i dio standardnog jezika, a izvorno je turcizam (kao što su to i npr. riječi sapun, bubreg, čarapa, Jarun itd.). Vaš prijedlog uveo je i novi termin za takve punktove koji ima potencijal postati i prepoznatljiv. Kako ste došli do tog imena?
Nera: Ime Vodek bilo je naše interno, naime, od milja i sasvim slučajno je Petar tako nazvao i pdf fajl koji smo poslali na natječaj. Bilo nam je simpatično kako zvuči baš zagrebački: buncek, pajcek, picek, pesek, Francek, Bundek, Vodek …
Petar: Car Franjo je bio poticaj za Franceka, a danas je sama voda i njezina dostupnost u pitkom i besplatnom obliku poticaj za Vodeka. Davanje imena profesionalna je deformacija još iz bivšeg zadarskog ureda Marinaprojekt arhitekta Nikole Bašića gdje je bilo jednako važno smisliti dobro ime projekta koliko i ideju projekta. Ako nemaš ime, nemaš ni projekt.
► Kako ocjenjujete postojeće zagrebačke česme?
Petar: Zagreb se u zadnjih godina intenzivno mijenja i širi svoju ponudu. Činjenica je da je voda u javnom prostoru, kako za ukras tako i za konzumaciju, sastavni pa i poželjni dio urbanog okružja i načina života. Iako se vidi kako Zagreb postepeno prepoznaje važnost vode, zaostaje za europskim gradovima po pitanju uređenja i održavanja infrastrukture za pitku i besplatnu vodu u javnom prostoru.
Nera: U Zagrebu je voda uglavnom bila prisutna kao problem. Zatrpavali su se potoci i pretvarali u ulice, nestajala su kupališta, bježalo se od Save… takva je sudbina zadesila i zagrebačke česme. Neke bi se trebale ponovo osposobiti, ali bi trebalo i postaviti nove: kako u užem dijelu centra tako i npr. na savskom nasipu. Podržavamo incijative projekta Ars Publicae i platforme 1POSTOZAGRAD koji kroz svoj rad upozoravaju na taj problem i provode brojne kokretne akcije za njegovo rješavanje. Problem besplatne pitke vode nije prisutan samo u Zagrebu nego i šire.
*Zagrebačka česma s Jaruna (primjere svih modela zagrebačkih česmi pogledajte ovdje / foto: Saša Šimpraga
Kako općenito ocjenjujete zagrebačku komunalnu opremu?
Nera: Mislim kako bi to mogli biti zanimljivi dizajnerski natječaji i nešto po čemu bi grad mogao biti prepoznatljiv, a ovako su to najčešće nasumično odabrani kataloški proizvodi. Neuspješnim novijim primjerom smatram nedavno postavljene koševe za otpad, a dobar primjer uspješne dizajnerske realizacije u gradu su nove oznake ulica i kućnih brojeva.
Petar: Ljubljana je dobar primjer grada koji sustavno radi na oblikovanju svoje komunalne opreme poput npr. autobusnih stanica. Zagreb tu još zaostaje pa je već sama činjenica da se lansira ideja potrebe takvih natječaja korak u dobrom smjeru.
► Koliko ste se u dosadašnjem radu bavili produkt dizajnom?
Nera: Izdvojila bih projekt „4 hotelske sobe“ u suradnji s Klasterom hrvatskih interijera na kojemu sam radila s kolegama na Studiju dizajna. Osim toga, Petar i ja smo u Zagorju 2012. izveli projekt Bivak: sklonište ili prenoćište koje je dimenzionirano samo za jednu osobu i u njemu je moguće pohraniti manje stvari potrebne za boravak u prirodi. Bivak je i samo jedan od elemenata opreme sustava „Panove vidilice“, tj. šetnice koja prolazeći kroz prirodne i antropogene fenomene povezuje istok i zapad otoka Brača, o čemu ste na Vizkulturi već pisali (LINK). Sve je počelo kao diplomski rad dvaju studija, a mislim da polako postaje životni projekt i filozofija.
Petar: U Bolu na Braču smo osmislili i izradili „knjižnicu za van“, punkt za svjetski virtualni pokret BookCrossing. Osim toga, na natječaju za uređenje bastiona Citadela u Zadru dizajnirali smo sustav urbanog modularnog multifunkcionalnog namještaja koji bi podržavao brojne sadržaje u tom prostoru. Glavni elementi su bili cijevi i ploče.
Imamo još puno toga u planu.
*Bivak
*Knjižnica za van / BookCrossing, Brač
► S obzirom na posao kojim se bavite, kako općenito gledate na takve akcije i inicijative u javnom prostoru?
Nera: Posebno nam je drago što se predstavljamo baš ovakvim projektom koji je javan, poklon je Gradu, promiće pozitivne promjene i oplemenjuje prostor. Takvi projekti su nam najveći užitak. Tek krećemo u samostalni posao, ali trudimo se i sami biti inicijatori takvih projekata i aktivno sudjelovati u pitanjima vezanima za javni prostor bilo kroz Društvo arhitekata ili samostalno. Općenito mislim kako nedostaje stručne kritike od strane struke. Sve ide dosta polako, ali promjene su moguće, a arhitekti bi svakako trebali biti pokretači promjena.
► Kakav je odnos arhitekture i dizajna u vašem radu?
Petar: Tijekom studija i sada u praksi arhitekturu i dizajn shvaćamo kao neodvojive discipline koje se međusobno nadopunjuju. Nerijetko u projektima “šetamo” iz velikog u malo mjerilo, iz prostornog planiranja u dizajn, koji je najčešće vezan za nekakav sustav. To čini svakodnevnicu zabavnijom, mozak aktivnijim, a iz takvog pristupa se često onda stvore novi poslovi i nove mogućnosti. Zanimljivo je i kako se znanja i iskustva prelijevaju iz jednog u drugo.
► Zagreb je grad s izrazito niskom kulturom dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru. Što mislite o ideji koja se zagovara kroz program „Voda i javni prostor“,a u sklopu kojega je i proveden natječaj na kojem ste pobijedili, da Zagreb dobije mrežu javnih česmi?
Nera: Ta je inicijativa hvale vrijedna. Odlično je što se vrlo konkretnim akcijama, kao što je ovaj natječaj, radi na osvješćivanju javnosti o slaboj dostupnosti besplatne pitke vode, a time i općenito na oplemenjivanju javnog prostora. Važnim nam se čini i to da se kroz ovakav natječaj ukazuje na dizajnerski potencijal za oblikovanje komunalne opreme. Takva praksa kod nas još nije u zadovoljavajućoj mjeri prepoznata kroz praksu pa podržavamo nastojanja da se komunalna oprema koja se pojavljuje učestalo i čini dio identiteta gradova, oblikuje putem javnih natječaja.
Petar: Voda je javno dobro i mora biti dostupna svima. Uvjeren sam kako Zagreb vodu može „brendirati“, a to je moguće upravo i kroz mrežu javnih, suvremeno oblikovanih i praktičnih česmi kao nešto što bi Grad sigurno mogao prepoznati kao vrijedno, odnosno nešto što, osim civilizacijskoga standarda, i javni interes.
Tekst i razgovor: Saša Šimpraga (sve tekstove ovog autora za Vizkultura.hr pogledajte na linku)
Intervju je dio urbanološke datoteke projekta Ars Publicae Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII), a sve ostale tekstove nastale kroz ovogodišnji program “Voda i javni prostor” potražite ovdje
*Vizkulturin projekt “Vizkulturiranje društva” sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
