U galeriji HDD-a traje izložba Marka Hrastovca naslovljena ‘Potez, slovo, pismo’, o kojoj smo s ovim mladim varaždinskim dizajnerom, čije se dizajnersko stvaralaštvo poglavito bazira na dizajnu pisma i tipografiji, popričali u intervjuu koji ovog tjedna stiže na Vizkulturu.
Ususret intervjuu predstavljamo vam Hrastovčev rad ‘Dijakritika’, interesantan foto-dokumentarni dizajnerski projekt u trajanju, baziran na bilježenju situacija u gradu kojima autor uočava, dokumentira i prezentira svu kreativnost pri upotrebi (hrvatskih) dijakritika zatečenih u raznolikim (zlo)upotrebama u javnom prostoru.
*Klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija
*Primjer inovativnog i vernakularnog rješenja hrvatskih dijakritika
Kako sam autor naglašava, likovna odnosno vizualna komponenta jezika iznimno je važna za svako pismo, pa tako i hrvatsko. Pismo bi, uz jezik, trebalo biti jedan od osnovnih faktora u zaokruživanju kulture jednog naroda. Kod određivanja likovne komponente jezika, odnosno pisma, potrebno je prije svega uočiti najčešće, najučestalije te u vizualnom smislu problematične kombinacije različitih slova slova. Detaljnom analizom dobivenih rezultata mogu se postaviti važni koraci pri definiranju likovne komponente hrvatskog jezika odnosno pisma. Njegove specifičnosti, uz navedene parametre su, naravno, slova s dijakritikama š đ ž č ć, zatim dijagrafi lj, nj, dž, te učestalost slova j koje u verzalima stvara probleme ako sami slovni znaci (j, J) nisu primjereno oblikovani za pisanje hrvatskog jezika.
*Slovni znakovi sa dijakritičkim znakovima oblikovani posebno s hrvatskim na umu
Arhiva fotografija do sada skupljenjih u projektu ‘Dijakritika’ nastajala je kroz proteklih pet godina (2009.- 2014.). Hrastovec ovim projektom povezuje svoje glavne interese djelovanja – tipografiju i urbani prostor te ističe kako Dijakritiku planira razvijati i dalje. Svojevrsnu fizičku premijeru projekt je imao na prošlogodišnjem Danu D tematski se precizno uklapajući u temu lanjskog međunarodnog festivala dizajna – Dizajn i grad.
Hrastovčev projekt nastoji djelovati dvojako – kao kritika društva i njegova odnosa prema vlastitom pismu, što dokazuju brojne pogrešne, a često i simpatične upotrebe dijakritičkih znakova koji ne pripadaju hrvatskom jeziku i pismu, kao i lucidni pokušaji rješavanja problema koji nastaju korištenjem tipografskih pisama koja ne podržavaju Hrvatske dijakritičke znakove.
Važnost bavljenja ovim problemom je tim veća što je upravo aktualno pitanje dvojezičnosti u dijelovima zemlje gdje pripadnici nacionalnih manjina čine trećinu stanovništva, a između ostalih i oni koji se zalažu za promjenu takvih zakona imaju problema i s upotrebom vlastitog jezika i pisma.
S druge strane, projekt ima i svoju dokumentarističku vrijednost jer bilježi trenutno stanje vrlo promjenjivog segmenta urbane sredine – natpisa u prostoru. Na taj način funkcionira kao vremensko-prostorni dokument s fokusom na tipografiju u javnom prostoru.
Stalni razvoj projekta možete pratiti na linku www.dijakritika.tumblr.com
