U subotu 20. prosinca u Atelijeru Meštrović u Zagrebu, u sklopu programa MEŠTART, otvara se izložba Dijalog I, II i III umjetnice Ane Kuzmanić.
Program MEŠTART započet je 2009. godine u cilju aktualizacije i novoga čitanja opusa Ivana Meštrovića kroz suvremene umjetničke izričaje.
U sklopu programa MEŠTART do sada su ostvarene sljedeće izložbe:
2010., Atelijer Meštrović, Zagreb, Na dasci: Atelijer Meštrović & Street Art, međunarodna izložba (Slaven Lunar Kosanović, Ronald Aleksander Lindgreen, Aleksandar Angel Milivojević, Filip Morka Burburan, Flying Förtress, Marko Zets Prpić)
2011., Atelijer Meštrović, Zagreb, Amela Frankl: Za Zdenac života
2011., Galerija Meštrović, Split, Vedran Perkov: Useljenje
2013., Galerija Meštrović, Split, Petar Barišić i Loren Živković Kuljiš: Tranzicije
2014., Atelijer Meštrović, Zagreb, Petar Barišić i Loren Živković Kuljiš: Tranzicije
Izložba Ane Kuzmanić na programu je do 1. veljače 2015.
Autorica projekta, kustosica izložbe
Barbara Vujanović
Autorice likovnoga postava
Ana Kuzmanić i Barbara Vujanović
Suradnici na izložbi: Martin Semenčić, Milan Bajić, Neno Paut / Tehnička realizacija: Darko Trempetić / Grafičko oblikovanje opreme izložbe; Viktor Popović
Dijalog I, II i III (više o izložbi u tekstu Barbare Vujanović
Stvaralaštvo Ivana Meštrovića nemoguće je doživjeti bez prizme osobnog iskustva: njegova, ali i onoga koji s njime ulazi u interakciju. Različita su umjetnikova iskustva materijalizirana u djelima te snaga njihove ekspresije dopire do promatrača neovisno o njegovu poznavanju određenih životnih, društvenih i drugih okolnosti koje su ih uvjetovale. Jedno od najizraženijih i najčešćih iskustava koje se reflektira u svim Meštrovićevim fazama jest iskustvo majčinstva, odnos majke i djeteta – bilo da ga promišlja kroz predodžbu vlastite majke, majke svoje djece ili Bogorodice.
Ana Kuzmanić, po vokaciji akademska slikarica, po interesu autorica širokoga medijskog dijapazona, prepoznala je, upravo kroz neposredno iskustvo sebe kao nove majke, bliskost s tim aspektom kipareva djela, univerzalnim i duboko osobnim. Zaintrigirana Meštrovićevim prikazima majčinstva, odlučila je osvijestiti ulančanost tih iskustva, koja su ujedno vječna i ista, ali i efemerna, neponovljiva. Vlastite je trenutke prikazala na tom tragu, naglašavajući ga aspektom nematerijalnosti. Njezin se dijalog s umjetnikom različite generacije, medija i spola ostvaruje u dijametralnoj suprotnosti njezinih videa, svjetlosnih i zvučnih radova te ženskoga iskustva i njegove čvrste materije, figurativne forme i muške pozicije.
Ivan Meštrović stvarne je žene iz svoje okoline pretvarao u Bogorodice, mitska bića i opsežne pojmove poput pojma domovine ili povijesti. Ana Kuzmanić stupa u dijalog s obrisima religijskih, ideoloških, rodnih i drugih konstrukcija majčinstva reflektiranih u Meštrovićevu radu i stavlja ih u kontekst suvremenosti.
U radu Dijalog I autorica resemantizira značenje i pojavnost Meštrovićevih skulptura ekstrahirajući njihovu materijalnost, svodeći je na površinu, koja je baš poput ljudske kože ranjiva, trošna i prolazna. Videozapisu krupnih kadrova opne tijela skulpture Ana pridružuje zvuk dopplera koji bilježi otkucaje srca njezina nerođenoga djeteta. U ranjivosti kipa ona prepoznaje vlastito tijelo, transformirano majčinstvom, kao i neminovan utjecaj vremena na zemaljsko postojanje.
Dijalog II bavi se društvenom konstrukcijom majčinstva, to jest načinom na koji su identitet te uloga majke i djeteta vrlo jasno i detaljno definirani zakonom. U dječjoj noćnoj lampi, koja se rotira i stvara sjene na zidu, uobičajene zvjezdice i druge figure povezane s komercijalizacijom djetinjstva, zamijenjene su tekstom iz hrvatskoga Obiteljskog zakona. Članak 89. kaže: Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im u obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici u skladu sa svojom dobi i zrelošću te biti obzirno prema članovima obitelji. Na taj način autorica državnu intervenciju u svoj odnos s djetetom uvodi u intimnost soba u kojima je nekoć obitavala obitelj Meštrović.
*fotografije: Ana Kuzmanić
Dijalog III audiodokumentarno bilježi jedan dan u životu nove majke. Bilježeći samo trenutke koji su uvjetovani majčinskom ulogom, zvučna dokumentacija reproducirana je u neposrednoj blizini kipa Olga Meštrović doji Tvrtka. Uloga majke transformira autoričinu svakodnevicu i identitet na vrlo slične načine na koje je transformirala i njezine prethodnice iz bliže i dalje prošlosti. Kroz formu ženskoga narativa, u srazu između tradicionalne kiparske forme i suvremene audiotehnologije, povijesni arhetip majke zadobiva novi glas i propituje njezinu ulogu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
foto: Valentino Bilić Prcić
Dijalog I,
multikanalna videoinstalacija/audioinstalacija,
4’16” x 5 loop
5 videokanala (HD 720p, 16:9, PAL, color, 29.97 fps)
1 audiokanal (PCM 7.1 surround, 48 kHz, 26 bit)
Dijalog II,
instalacija,
dimenzije 90 x 40 x 40 cm
rotirajući elektromotor, žarulja, stalak, laserski izrezan karton
Dijalog III,
audioinstalacija,
28’40”, loop
audiokanal (PCM, Stereo 48 kHz, 26 bit)
