Mentalno zdravlje i empatija postaju sve prepoznatiji kao važni elementi kvalitete života. Mladi dizajner Nikola Heged tim se temama počeo baviti još na studiju, realiziravši svoj diplomski rad u formi sustava za unapređenje kreativnih terapijskih tehnika. Kako dizajnirati terapiju? U suradnji s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, Nikola vizualizira procese i prati tijek terapije, stvara sustav koji služi za unapređenje terapijskih procesa kreativnim tehnikama. Istovremeno pokazuje koliko je promišljena likovnost učinkovita u osnaživanju mentalnog zdravlja, indirektno otvara i pitanje važnosti kulture za dobrobit društva. U Galeriji Bernardo Bernardi u Zagrebu na izložbi otvorenoj do 17. svibnja posjetiteljima nudi interaktivno iskustvo u kojem se dizajn isprepliće s procesima osvještavanja emocija.
O Terapinu je s Nikolom za našu rubriku Savjet pita razgovarala Marija Juza, članica savjeta Galerije Bernardo Bernardi.
Marija Juza: Terapino je nastao kao tvoj diplomski rad na Studiju dizajna, a prepoznat je i nagrađivan između ostalog i na Izložbi hrvatskog dizajna 19/20, u studentskoj kategoriji koncepta, inicijative i kritičkog dizajna. Odakle motivacija za bavljenje tematikom kreativne terapije i specifično djecom kao primarnim korisnicima projekta?
Nikola Heged: Terapeutski karakter kreativnog stvaranja rijetko kad dolazi do izražaja u dizajnerskom svijetu te me zanimalo kako kreativne aktivnosti mogu postati podržavajući medij za izražavanje osobnih situacija i emocija. U kreativnoj terapiji ne procjenjuje se estetska već komunikacijska, simbolička i metaforička vrijednost djela, što mi se činilo zanimljivim. U svemu tome se, naravno, pojavilo i ono glavno pitanje — kako istraživačkim i oblikovnim metodama dizajna pomoći u samom terapijskom procesu i poboljšati ga.
Diplomski rad nastao je u suradnji s Anom Marijom Španić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. U Poliklinici se bave djecom i mladima, pa su daljnjom analizom djeca postala ciljana skupina: u istraživanjima se navodi kako ona dobro reagiraju na primjenu kreativnih terapijskih tehnika jer se lakše od odraslih uključuju u imaginativne i kreativne vježbe. Tijekom analize materijala Poliklinike i pristupa u terapijskom procesu uočeno je da kreativne metode koje se već primjenjuju u određenim terapijskim procesima nisu prezentirane na dovoljno jasan način kako bi pacijentima bile zanimljive, a time i učinkovite. I tu se otvorio odličan prostor za intervenciju dizajnera — metoda i pristup zadacima ostaju isti, a dizajner može intervenirati razradom materijala i procesa, u vizualnim ili u strukturalnom smislu.
Marija Juza: U samom procesu blisko si surađivao s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Što ti je bilo poučno, a što izazovno u toj suradnji te kakva je bila njihova recepcija i povratne informacije tijekom kreiranja i nakon završetka Terapina?
Nikola Heged: Suradnja s Anom Marijom Španić bila je prije svega ugodna, ali je postala i primjerom dobre prakse interdisciplinarnog rada. Nakon analize i teorijsko-istraživačkog rada, projekt je usmjeren prema objedinjavanju sustava za praćenje i bilježenje terapijskog procesa te prema organiziranju i vizualnom redizajniranju zadataka koje koriste terapeuti u svom radu.
Kreativnu terapiju u Poliklinici smatraju kanalom za podršku u tretmanskom radu. Terapijske postupke uvijek provode uz razgovor i za to im je neophodna kreativnost, ona im uvelike olakšava komunikaciju s djecom i služi u prvom redu za osnaživanje odnosa koji je u konkretnom terapeutskom procesu najbitniji. Metodama kreativnih terapijskih tehnika cilj je pospješiti i unaprijediti kreativne terapijske procese tako da se oni restrukturiraju u formu primarno namijenjenu djeci, a terapeutima se olakšava proces formiranja zadataka i planiranja terapijskih seansi.
Povratne informacije bile su vrlo pozitivne. Ostvarena je suradnja u kojoj je zajednički prepoznat problem, a dio novonastalih materijala testiran je s djecom. Kartice osjećaja su se u radu pokazale kao odlično sredstvo poticanja na razgovor o osjećajima i iskustvima djece. Spajanje oblika i osjećaja omogućuje im da zavire u vlastitu nutrinu i da usporede osjećaje s vlastitim iskustvima, no i da dožive osjećaj postignuća nakon povezivanja te dobiju inspiraciju da progovore o iskustvima o kojima rijetko razgovaraju s drugima.
Marija Juza: Cjelokupni sustav pomno je isprojektiran u digitalnom i analognom obliku. Što ti je bilo najizazovnije u kreiranju ovog rada?
Nikola Heged: Najizazovnije je bilo svakako predvidjeti sve situacije koje bi ovakvim tipom projekta trebalo pokriti te je bilo potrebno dobro procijeniti koji dio terapijskog procesa unaprijediti. Tema je osjetljiva sama po sebi, ciljna skupina su djeca, a terapija je područje koje rijetko dolazi u doticaj s dizajnom. No interdisciplinarnost i suradnja stručnjaka različitih profesija rezultira projektima u kojima svatko može dati svoj doprinos. Dizajn bi se trebao temeljiti na stvaranju koncepata i strategija s ciljem unapređivanja društvenih sustava.
S obzirom na ciljnu i dobnu skupinu, detektirana je potreba da se projekt ostvari u oba medija. Digitalni medij se primarno fokusira na terapeute, analogni na djecu. No ovisno o potrebama terapijskog procesa sustav se prilagođava jednoj ili drugoj skupini.
Krovni digitalni sustav omogućava napredak rada terapeuta s mogućnošću organizacije čitavog terapijskog procesa. Kako je terapijski proces podložan promjenama, tako ujedno i sustav omogućuje laku promjenu i odabir novih aktivnosti, ovisno o potrebi djeteta. Sustav je fleksibilan, a korisničko iskustvo prilagođeno je primarnim ciljnim skupinama. Prije završetka terapije dijete dobiva potrebne materijale u analognom i/ili digitalnom obliku, a prema preporuci terapeuta. Predviđene aktivnosti namijenjene su prvenstveno samom djetetu, ali uključene su i aktivnosti za osnaživanje obiteljskih odnosa, što je ključno za oporavak.
Jednostavnim i geometriziranim prikazom emocija djeci je omogućen individualni pristup svakoj od njih. Simplificirano vizualno oblikovanje ostavlja djeci prostor za osobnu interpretaciju kao i nadogradnju samih likova, a emocije su kodirane određenom bojom, zajedno s ekspresijom ili oblikom koji odgovaraju karakteru osjećaja.
Marija Juza: Kako vidiš neki daljnji potencijalni razvoj, s obzirom da na izložbi prezentiraš i nadogradnju rada propitivanjem novih osjeta? O čemu se radi i što će korisnici moći iskusiti/isprobati?
Nikola Heged: Na samoj izložbi propituje se na koji način taktilnost može biti temelj za razgovor o emocijama. Tim pristupom otvara se pitanje kako povezivati osjetila s emocijama. Posjetitelji mogu dodirivati materijale različitih tekstura i prepoznati na koju emociju ih asociraju. Ovaj dio izložbe pridonosi daljnjem istraživačkom dijelu cjelokupnog projekta, a nadovezuje se na slična prethodna istraživanja. Navedeni izložak zapravo propituje na koji je način moguće u sustav uvesti taktilnost i nadograditi ga. Je li to moguće teksturom papira, uvođenjem novih materijala ili nečim trećim i ima li uopće potrebe za tim, to ćemo tek saznati.
Marija Juza: Čime se trenutno baviš i koje su ti želje za budućnost u smislu vlastitih aktivnosti unutar dizajnerskog posla?
Nikola Heged: Trenutno radim u studiju Šesnić&Turković, najčešće na projektima vezanim uz kulturu. Fokus mog dizajnerskog rada najviše je na dizajnu vizualnih identiteta, postavu izložbi, dizajnu publikacija i web stranica. Takvi tipovi projekata uključuju razne stručnjake iz različitih domena gdje to sve zajedno obogaćuje svakodnevni rad te nadopunjuje dizajnerske istraživačke metode. Kreativno istraživanje dio je svakodnevnog posla i to je ključno ako osoba želi rasti kao dizajner i doprinijeti društvu. Vesele me interdisciplinarni projekti i nadam se da ću i dalje imati priliku na njima raditi.
Što se tiče Terapina, svakako se nadam da će barem jedan dio projekta biti ostvaren. Ova izložba ujedno služi i kao promocija interdisciplinarnog rada te se kroz nju želi ukazati ljudima iz drugih profesija na važnost uključivanja dizajnera u sve faze razvoja nekog projekta.
Intervju priredila: Ksenija Foretić
Intervjue iz serije Savjet pita možete pronaći ovdje.
Novosti vezane uz galeriju Bernardi pratite putem Facebook stranice www.facebook.com/galerijabernardi/.
