Fascinantna arheološka izložba, koja je svoja vrata otvorila u Arheološkom muzeju u Splitu prije mjesec dana, javnosti predstavlja impresivne pronalaske otkrivene tijekom gradnje “brze” ceste Solin – Trogir, tzv. solinske zaobilaznice, osamdesetih godina prošlog stoljeća. Gotovo 40 godina bilo je potrebno da se na tisuće iznimno vrijednih arheoloških nalaza analizira, znanstveno obradi, interpretira i stavi u kontekst. Fokus izložbe Memento mori. Arheološka istraživanja salonitanske Zapadne nekropole na Zaobilaznici 1986. – 1987. su ljudi – Salonitanci pokopani na Zapadnoj salonitanskoj nekropoli koja se dijelom nalazi ispod spomenute ceste, ali i arheolozi koji su njihove grobove sa vrijednim predmetima spasili pred naletom suvremenih potreba u razdoblju od listopada 1986. do studenog 1987. godine.
Izložba Memento mori ne samo da oživljava prošlost kroz priču o smrti i običajima Salonitanaca kroz šest stoljeća, već predstavlja i putovanje kroz vlastiti identitet otkrivajući tajne prošlosti i povezujući ih s našom sadašnjošću. Pronađeni ostaci postaju glasnici iz prošlosti koji nas podsjećaju na krhkost života, ali i važnost zahvalnosti za sadašnji trenutak. Latinska izreka iz naslova koja znači Sjeti se smrt(nost)i postaje zato ključna tema, potičući posjetitelje na dublje vrednovanje kulturne baštine i života općenito. Ta se ishodišna ideja provlači i vizualnim identitetom izložbe, koji potpisuje dizajnerski studio Kazinoti & Komenda, kao i dizajnom postava koji je osmislio dizajnerski ured Clinica studio.
Naime, kada je prilikom izgradnje brze ceste Solin-Trogir (tzv. Zaobilaznica), u razdoblju od listopada 1986. do studenog 1987. godine, tim arheologa izašao je na teren kako bi obavio zaštitna istraživanja, ono što su pronašli oduzelo im je dah, ali i postalo početak dramatične borbe za spašavanjem prošlosti pred modernim potrebama.
Stoga su na izložbi predstavljene i fotografije s terena koje prikazuju dramatičnu borbu arheologa s vremenom i mehanizacijom, zajedno sa zaključcima proizašlima iz analize čak 615 grobova (datiranih od 1. do 6. stoljeća) te niza kamenih spomenika. Ova saznanja dodatno su obogatila razumijevanje antičke Salone, ali i razriješila neke dotadašnje znanstvene nedoumice. No napravljen je i korak dalj: koristeći se modernom tehnologijom, rekonstruiran je izgled četiriju osoba, pa je javnost tako prvi put dobila priliku vidjeti kako su Salonitanci izgledali.
Nadljudskim naporima arheologa u borbi s vremenom i pod ogromnim pritiskom javnosti, velik dio pronađenih vrijednih artefakata spašen je i pohranjen u Arheološkom muzeju u Splitu, gdje se od tada čistio, restaurirao, analizirao, interpretirao, znanstveno obrađivao i pripremao za predstavljanje javnosti. Ostaci antičkih spomenika i grobova otkrili su tajne veličanstvenog života antičke metropole – Salone. Arheolozi su uranjajući duboko u povijest dobili važne informacije o ljudima koji su nekada živjeli na ovom prostoru, uranjamo dublje u povijest, a svaki sačuvani komadić postao je svojevrsni vremenski portal, ogledalo sudbina koje čekaju da se ispričaju.
U skladu s rimskim poimanjem zagrobnog života, vizualni identitet izložbe temelji se na rimskim mozaičnim prikazima “veselih kostura” koji slave život. Ovaj odabir vizualnog elementa omogućuje da se smrt prikaže na živopisniji način, potaknut duhovitim natpisima koji su često bili prisutni na spomenicima u Salonitanskoj Nekropoli. Također, izložba nije samo kolekcija predmeta; ona predstavlja i značajan podsjetnik na kulturocid koji se dogodio 1986.-87. U tom kontekstu, upotreba crne boje u vizualnom identitetu metafora je asfalta kojim je prekriveno povijesno područje Salone. Ovakav odabir neutralne boje postava doprinosi isticanju raskošnog kolorita građe i čini da oni zasjaju u punom svjetlu svoje kulturne važnosti.
Postav izložbe naslanja se na postojeću infrastrukturu stalnog postava Arheološkog muzeja u Splitu te u eksterijeru i interijeru vodi posjetitelja kroz priču o stanovnicima s kojima dijelimo isti prostor, ali ne i vrijeme. Zanimljive specifičnosti pogrebnih običaja, ali i načina života tog vremena ispričane su kroz ostatke artefakata pronađenih u grobovima pokojnika. Dizajnom postava nastoji se dočarati povezanost ovih predmeta sa stvarnim ljudima, prikazujući njihovu svakodnevicu kroz standardne opise nalaza. Na taj način ističe se da su ovi predmeti bili intimni segmenti života naših prethodnika te svjedoče o raznolikosti njihovih iskustava, kako onih lijepih, tako i onih izazovnih. Ti predmeti svjedoče o njihovom postojanju i pričaju njihove priče s njihove posljednje lokacije.
To je bio i motiv da se, kao dio postava, izradi i prostorna instalacije koja publici pokazuje da je u arheološkim istraživanjima salonitanske Zapadne nekropole na Zaobilaznici, u razdoblju od 20. listopada 1986. do 13. studenog 1987., evidentirano, dokumentirano i istraženo 615 grobova. Salonitancima je grob predstavljao vječni dom pokojnikove duše koja je nastavljala živjeti u sjaju svjetlosti zagrobnog svijeta. Stoga ovu umjetničku instalaciju čini 615 srebrnih metalnih pločica čiji sjaj odražava duše preminulih i tako im simbolički odaje počast.
