Malo je koji lik iz svjetske književnosti 20. stoljeća koji portretira maloljetnu tinejdžericu dosegao toliku svjetsku «slavu», niz ekranizacija i postao ikona sama za sebe, kao što je to lik Lolite iz novele Vladimira Nabokova.
No ipak, kako to obično biva u suvremenoj pop kulturi, tu istu Lolitu mnogi znatno češće direktno poistovjećuju s filmom Stanleya Kubricka iz 1962. Upravo u toj činjenici vjerojatno leži razlog kako je tema Lolite, bilo za naslovnice knjiga, ekranizacija ili ostalih vidova vizualnog komuniciranja poznate novele, kroz godine dobila svoj određen ilustrativni život i vizualnu estetiku.
*Klikom na umanjeni prikaz otvara se cijela galerija
Za razliku od te ustaljene percepcije Lolite u suvremenoj kulturi, za koju je poglavito zaslužna upravo (pogrešna) estetizacija njezina lika kao zavodljive djevojčice koja zrači seksualnom energijom, Nabokov portret ove mlade djevojke ispričan u noveli priča je o seksualnom zlostavljanju djeteta i njezinoj teškoj životnoj sudbini.
I sam Nabokov je, u samom početku rasta popularnosti knjige, nastojao da se njezina grafička oblikovanja i dizajn naslovnica knjige usmjeravaju u jednoj određenoj estetici za koju nije bilo govora o seksualnim tendencijama, a izričito je zabranjivao upotrebu lika djevojčice na naslovnicama.
No današnji prikazi dizajnerskih varijanti elaboracija Lolite daleko su od tih pukih Nabokovih želja, a i sam Kubrick koketira sa svime onim što izgledno nije tematika samog filma (knjige) pa se njegova Lolita prikazana na plakatu filma, s crvenim srcolikim naočalama i lizalicom, sa spomenutim asesoarima ne pojavljuje u niti jednoj sceni filma.
Brojni su teoretičari lika i djela Nabokova koji sustavno proučavaju njegove radove, fokusirajući se upravo ne temu Lolite. Tako je nedavno izdana knjiga “Lolita: The Story of a Cover Girl: Vladimir Nabokov’s Novel in Art and Design” (link) čiji su urednici John Bertram i Yuri Leving, a koja dominantno propituje upravo misinterpretaciju Lolite. Istovremeno, jedan od najažurnijih proučavatelja i prevoditelja Nabokova, Dieter E. Zimmer, u svojoj on-line galeriji Covering Lolita posjeduje zavidnu kolekciju od preko 150 naslovnica knjige Lolita iz cijelog svijeta.
Spomenute različite interpretacije Lolite na naslovnicama knjiga, koje možete pogledati u nastavku, vjerno prikazuju kako dizajnerska rješenja sežu od onih suptilnih, bližih Nabokovim željama i idejama te stvarnom sadržaju novele, do (u većini) onih koje odišu rozim bojama, ilustracijom djevojčice, seksualnim aluzijama, pa i prenaglašenim pin-upom.
Prikazi via: Covering Lolita i newyorker.com
