U utorak 15. listopada u Galeriji PM u HDLU-u, s početkom u 20.00 sati otvaraju se samostalne izložbe Natalie Borčić i Ivone Jurić.
U nastavku pogledaje više o izložbama kroz riječi autorica;
Dodir – Natalia Borčić
Čovjekovo upoznavanje svijeta, a time i sebe počinje dodirom s njime, na svim razinama: misaonim, duhovnim i tjelesnim. Stoga je on sudbinski važan te se može čitati kao čežnja za životom i sam njegov trag.
Dodir je naprosto nužan da bi se ljudska jedinka razvila u humanu. Majčin dodir je prvi izvor sigurnosti i ljubavi koji puni naše duše, ključ kojim otkrivamo i otključavamo našu ljudskost. Njen dodir nam omogućuje da kasnije bez straha primamo dodire od drugih, također, i da ga dajemo kao najintimniji izraz svoje ljubavi i osobni potpis.
On je element koji je u korijenu svake sreće, građevni materijal svih muško ženskih odnosa, ali i način njihova testiranja. Njegov trag na našoj duši nikada ne laže, a možemo ga spoznati samo ako smo ga spremni iščitavati. On je poput slova, njime stvaramo sasvim osobnu kartografiju nježnosti i prepoznajemo tuđu.
Crtež i slika – Ivona Jurić
U ovom ciklusu crteža pokušala sam shvatiti problem preklapanja dvaju stvarnosti. Jedna stvarnost je ona koju sebi tumačimo, a druga je ona s kojom se suočavamo. Kako možemo shvatiti i vidjeti ako ne znamo slušati i gledati?
Zadatak određenog promatrača je da osluškuje, propituje i na kraju djelovanjem ostvari akciju. Akcija je djelomična odluka. Kažem djelomična jer još nismo osjetili posljedicu, dok ne prođe sama akcija. Ponukani smo na akciju jednim djelom našom unutarnjom potrebom, a djelomično tuđim emocijama koje se filtriraju kroz našu svijest. Ja sam promatrač, crtež je posljedica.
Izložba je otvorena do 20.10.
