U sklopu ciklusa izložbi mladih autora u Galeriji umjetnina u Splitu u utorak, 23. rujna 2014. u 19 sati se otvara izložba Mitra Matića.
Na svojoj trećoj samostalnoj izložbi u Splitu ovogodišnji dobitnik Velike nagrade 32 Salona mladih se predstavlja izborom slika nastalih u posljednje dvije godine. Najnovija slika Bez naziva prvonagrađeni je rad nastao kao svojevrsna reakcija na sam natječaj. Likovno se nadovezuje na seriju radova pod zajedničkim nazivom Prije skoka koje će također biti predstavljene na izložbi.
Mitar Matić je diplomirao slikarstvo 2005. godine na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Ovo mu je osma samostalna izložba. Od 2007. godine je član HDLU Rijeka, a od 2011. HDLU Zagreb. Živi i radi u Rijeci.
Kustosica izložbe je Jasminka Babić.
Izložba ostaje otvorena do 06. listopada 2014.
U nastavku pročitajte tekst predgovora u katalogu izložbe kustosice Jasminke Babić:
„U posljednjih nekoliko godina na suvremenoj hrvatskoj sceni pojavila se genereacija slikara rođenih 80-ih godina koji na različite načine istražuju i problematiziraju medij slikarstva. Ova činjenica ne treba čuditi ako se promotri situacija na globalnoj razini. Samo u posljednje dvije godine u europskim centrima suvremene umjetnosti organizirane su četiri velike izložbe u čijem je fokusu upravo recentna slikarska produkcija. Postaje jasno da se promišljenim i sustavniim radom umjetnika i institucija koje se bave suvremenom umjetnošću polako počinje skidati stigma tržišne orijentacije i akademizma s tradicionalnih medija, posebice slikarstva. Umjetnici poput Zlatana Vehabovića, Stipana Tadića, Martine Grlić, Mitra Matića i niz drugih razvijaju se neopterećeni proklamacijama kraja umjetnosti (o očito promašenom konceptu smrti slikarstva da ne govorimo), bez straha da se u mediju koji su odabrali nema više što za reći.
Najnovija slika Mitra Matića Bez naziva prvonagrađeni je rad s ovogodišnjeg 32. Salona mladih. Matić je kao motiv odabrao portret riječkog performera Kreše Kovačičeka koji je prikazan kako sjedi i čita knjigu pred praznim platnom. Iako je rad nastao kao svojevrsna reakcija na tekst natječaja, stav autora se može isčitati samo ukoliko je promatrač upoznat s kontekstom Salona, a ne iz slike same. Naznaka da je riječ o radu čiji sadržaj dotiče problematiku suvremene umjetnosti (slikarstva) krije se u prikazu praznog slikarskog platna pred kojim je ljudski lik. Daljnja multiplikacija „slike u slici“ planirana je suradnjom između Matića i Kovačičeka u kojoj Matićev rad treba postati polazište za stvaranje nove performativno/prostorne situacije. Ovakvo razmišljanje, bez obzira u kojem će se obliku ostvariti ili ne, jasno ukazuje na činjenicu da Matić spada u umjetnike koji svoj izričaj, bez obzira na odabir medija, svjesno razvija na tradiciji pluralizma postmoderne kulture i umjetnosti. Likovno gledano, rad Bez naziva nastavlja se na seriju slika nastalu prije dvije godine pod zajedničkim imenom Prije skoka. Iz te činjenice proizlazi i odluka da se u Galeriji umjetnina izlože i radovi iz navedenog ciklusa. Riječ je o velikim platnima galerijskog formata koji prikazuju ljude u različitim pozama spavanja. No, naziv slika otkriva da je riječ o uhvaćenom trenutku koji je samo naizgled statičan. Pokret tj. skok , bio on svjestan ili ne, je neizbježan, te utoliko prisutan na svakom slikanom prizoru. Upravo jedan od najzanimljivijih segmenata ovih slika je težnja za prikazom odnosa statičnog–aktivnog i kontrorliranog– slobodnog. Sadržajno, tema se s odabira motiva prenosi i na odabir tehnike. Slike su izvedene kombinacijom mrlja rađenih kistom i drippinga tj. direktnog kapanja i prskanja boje na platno. Potpuna kontrola kojom Matić gradi kompoziciju izmjenjuje se s neizvjesnošću konačnog izgleda slike kao posljedice korištenja slobodnije tehnike. Prikazani motivi, iako uvijek raspoznatljivi, često se kreću na granici potpunog rasipanja forme. Konačni rezultat neobična je slikarska ravnoteža između dva oprečna pristupa.
Mitar Matić nije slikar velike geste, snažnih emocija, ni strogo programatskih koncepata. Njegovo slikarstvo plijeni prividnom jednostavnošću koja pomnijim promatranjem otkriva vrlo zanimljiv način transponiranja suvremenog trenutka u vizualni jezik. On istražuje i prenosi dinamiku odnosa definiranosti i slobode istraživanja, pri čemu je jasno vidljivo uživanje i svrha rada u samom procesu, bez pretencioznosti pretpostavke da treba ponuditi konačno i idealno rješenje.“
Matićeve radove već smo predstavili u Vizkulturinoj kategoriji ARTODROM
